Srpska nacionalna manjina umjesto Domovinskog rata, u nastavi povijesti uči djecu da je bio građanski rat, iako je još 2003 istekao moratorij na nastavu povijesti, po Erdutskom sporazumu
Vrijeme:7 min, 29 sec
Vojislav Stanimirović izjavio za večernje novosti 13. lipnja 2013.godine.
“Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!”
https://www.braniteljski-portal.com/vojislav-stanimirovic-izbacili-smo-domovinski-rat-jer-je-za-nas-to-bio-gradanski-rat
Ako je škola odgojno-obrazovna ustanova, onda nije samo bitno znanje koje se prenosi učenicima, već i oblikovanje učenika da budu lojalni građani Republike Hrvatske, da poštuju njeno znamenje zastavu, himnu i grb, što je u školskom sustavu srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji zakazalo.
Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez saznanja bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne.
Nije to samo pogrešna politika SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća, već su tu zakazale i institucije hrvatske države.To je totalna nebriga hrvatskih državnih institucija!
Kao što je poznato, nakon mirne reintegracije Istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema ” A- modelu” na srpskom jeziku i pismu.
Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao.
Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27.1.točka 1, da su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.godine,
Međutim, stvarnost je potpuno drukčija. Profesori koji predaju povijest u odjelima na srpskom jeziku i pismu još uvijek preskaču temu Domovinski rat, a u najboljem slučaju ovom se temom bave samo površno u najkraćim crtama.
Vezano uz udžbenike hrvatske povijesti ima jedan doista bizaran događaj, koji zorno prikazuje razmišljanje srpske nacionalne manjine.
U vrijeme Vlade Zorana Milanovića (2011-2016) ministar obrazovanja Željko Jovanović, poslao je hrvatske školske udžbenike povijesti tadašnjem srpskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću na uvid, da dokaže kako Srbija nije prikazana kao agresor i okupator , a Srbi kao četnici u hrvatskim školskim udžbenicima povijesti. Postupak bez presedana, jer Srbija je druga država i nema nikakve ingerencije nad školskim sustavom u Republici Hrvatskoj
To samo dokazuje da srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća Republiku Hrvatsku kao svoju državu, a sebe ne vide kao hrvatske državljane.
Povjesničar dr. Ante Nazor, predsjednik Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, bio je ogorčen, kao i većina hrvatskih građana, sa slanjem hrvatskih udžbenika na “recenziju” u Srbiju” Izgleda da bismo se morali ispričavati što su nam okupirali dio domovine i što osobe koje su u koloni kroz Vukovar pjevale ” Aoj Slobo šalji nam salate”nazivamo četnicima”
Uostalom četnici su u Srbiji rehabilitirani i proglašeni antifašističkom vojskom, pa ne vidim tu razlog da se bilo tko nađe povrijeđen.
Građanski rat, koji djeca uče je rat unutar jedne države za promjenu političkog sustava, a Domovinski rat je rat za oslobađanje iz Jugoslavenskih okova i oslobađanje od srpske i JNA agresije, tako da nikako ne stoji teza o građanskom ratu. Kako može biti građanski rat, kada su tenkovi okićeni cvijećem iz Beograda išli razarati Vukovar?
To je čista protuustavna odluka SDSS-a i SNV-a, jer je Domovinski rat ustavna kategorija. U izvorišnim osnovama Ustava RH piše;
“u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
Stoga je gradonačelnik Ivan Penava ukazao na jedan veliki problem, koji se vuče od završetka mirne reintegracije, odnosno od prestanka važenja moratorija na hrvatsku povijest u školama Istočne Slavonije, koji nije riješen, jer se nijednoj Vladi ne da rješavati. Međutim guranje problema pod tepih, on se sam neće riješiti, a uvijek je izvorište novih netrpeljivosti i sukoba.
Primjere imamo upravo ovih dana, kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava iznosi u javnost sve probleme koje srpska nacionalna manjina pravi u Hrvatskoj upravo sa te pozicije, da Srbi nisu bili agresori, da ne prihvaćaju biti državljani Republike Hrvatske, da ne pristaju biti manjina u Hrvatskoj, već bi htjeli da budu konstitutivan narod i onda se referendumom odluče pripojiti Srbiji u ostvarivanju plana Velike Srbije, od kojeg nisu nikada odustali.
Milorad Pupovac kojega je gradonačelnik Vukovara direktno prozvao kao glavnog krivca za ovakvo stanje je predsjednik stranke SDSS, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik.
Od raspada Jugoslavije nikako da se pomiri sa Hrvatskom kao državom većinskog hrvatskog naroda, već neprestano podriva same temelje Hrvatske, optužujući nas za ustašizaciju, etničko čišćenje Srba, ugrožavanje prava manjina, želju da Srbi nestanu iz Hrvatske, jer napad je najbolja obrana, a uz to još i prijetnje međunarodnom zajednicom.
Ali ne računa Milorad Pupovac da i mi ” konja za trku imademo”, pa ćemo odgovoriti veoma argumentirano sa pitanjima o sudjelovanju Srba u balvan pobuni, u okupaciji jedne trećine hrvatskog teritorija od strane Srbije i srbizirane JNA, o tenkovima koji su okićeni cvijećem iz Beograda išli napadati Vukovar, o koncentracionim logorima u Srbiji, nakon pada Vukovara, o pokoljima u Škabrnji, Voćinu, Ćelijama…, o granatiranju hrvatskih gradova i sela, paljenju i rušenju crkava, odnošenju u Beograd kulturnog i umjetničkog blaga hrvatskog naroda, o tzv Republici srpskoj krajini i tako dalje, i tako dalje.
Da znam da će Milorad Pupovac i na sve navedeno početi opetovano spominjati drugi Svjetski rat, geometrijskom progresijom će biti umnožene srpske žrtve i opet će “Srbi izigravati žrtvu” na račun Hrvata.. Nikada Milorad Pupovac nije spomenuo hrvatske žrtve, patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali, jer u poznatoj srpskoj lažljivosti oni nikada za ništa nisu krivi, krivac je uvijek netko drugi.
Pri tom Milorad Pupovac ” zaboravlja “da je Vojislav Stanimirović primio odlikovanje ” za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine od samog Radovana Karadžića.
Vjesnik, 24. studenoga 1999., str. 7.); (https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr).
„Vojislav Stanimirović ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju:
»Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«
(Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7.-8., 1993., str. 43.).
U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (tzv. Republike srpske krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru!), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu?“, napisao je Zvonimir Despot (https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr).
To su hrvatski apsurdi u koje je teško povjerovati, a ipak su tu! Hoće li se podijeljene škole u Vukovaru uklopiti u hrvatsko školstvo? Teško je vjerovati, ali bez toga neće biti mira i ne može se očekivati da će mladi prihvatiti hrvatsku državu tako podijeljeni. Tek kada budu u zajedničkoj školi .
Uzaludno je bilo i javno otvoreno pismo Koordinacija Udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara, kojim su upozorili na problem odvojenih škola i samovolju srpskih profesora i nastavnika;
” Naša djeca u školama, koje imaju odjele na srpskom jeziku i pismu, svake godine moraju svjedočiti općenarodnim proslavama sv. Save u školama. Ako bismo se tome usprotivili, vjerojatno bi nas se smatralo netolerantnima, a nitko nas ne pita slažemo li se s ovakvim događanjima u našim školama.”
Teško da će se reintegracija stanovništva u Vukovaru moći nazvati uspješnom, sve dok mladi naraštaji zajedno ne odrastaju.
Da se zajednička igra i školske brige djece u ovom gradu ne dogode, pobrinula se srpska nacionalna manjina koja je odbila zajedničke škole i na taj način separirala djecu. No, problemi time nisu stali. Odbijanje srpskih profesora povijesti da na valjan način uče djecu o Domovinskom ratu te o mladoj hrvatskoj povijesti, kao i proslave Svetog Save pri čemu se sa zidova učionica skidaju hrvatski grbovi, stvaraju veliko nezadovoljstvo kod Vukovaraca
Kako to da od 2003. na ovakvu samovolju i kršenje zakona nije reagirala nikakva prosvjetna inspekcija?
Zar stvarno nitko nije znao da se ni 12 godina od ukidanja moratorija zaposlenici škola oglušuju na hrvatske zakone?
Do kada će se u Hrvatskoj zakoni primjenjivati djelomično?
Do kada će pred zakonom biti jednakih i jednakijih?
Što radi Ministarstvo obrazovanja?
Lili Bencik/ Hrvatsko nebo
