D.Pešorda: Tragedija u Prnjavoru

Tragedija u Prnjavoru

U ovo blagdansko vrijeme vodeće hrvatske tiskovine i portali prenijeli su jednu važnu vijest. U Prnjavoru je neki Ranko S. (55) preminuo dok je vodio ljubav s dvije godine mlađom udovicom D. L.  ”Samo je jauknuo i izdahnuo” – kaže ”izvor upućen u slučaj”, a prenose: Jutarnji, Večernji, Slobodna, Index.hr, net.hr itd. U vijesti se također navodi da je R. S. bivši političar, što god to značilo. Prije tjedan-dva pozornost mi je privukla vijest da je u Beču ”državljanin Srbije” ubio ženu i dijete te izvršio samoubojstvo. Nema sumnje sve su to tragične priče, premda prva nije ni bez komičnih elemenata, no pravo je pitanje po čemu su takve vijesti relevantne za hrvatsku javnost. Zašto još nikada nismo čitali o Franzu, Ferencu ili Franncescu kako su podlegli u klinču s ljubavnicom ili sudjelovali u kakvom drugom tragičnom slučaju!?

Drljača u Domu hrvatskih branitelja

  U Domu hrvatskih branitelja u Puli za pravoslavnu Novu godinu trebao je nastupiti Bora Drljača, srpski narodni pjevač. Jedna od poznatijih Drljačinih pjesama je o Kapetanu Draganu. Ide ovako: “Svi smo čuli ovih dana/ za Dragana kapetana,/ stigao je iz daleka,/ sudbina ga baci neka./ Borio se kod Obrovca,/ kod Plitvica i Benkovca./ Kod Karina i kod Knina,/ sve do Zadra i Skradina./ U mislima ratne slike,/ sad zbrinjava ranjenike./ Krajina ga slavi naša,/ branio je od ustaša.” Junaci su Drljačinih drljotina također Radovan Karadžić, Momčilo Đujić i ostala četničija.  Netko je saznao za Drljačin četnički opus pa se nešto ušeprtljala hrvatska javnost. Na to su mudri Istrijani Miletić i Flego umolili predsjednika Zajednice Srba u Istri, nekog Jeremića, da odustane od Drljače, jer kao nezgodno je da se Lijepa li si u istri ne smije čuti, a Karadžiću, sivi tiću, do neba ti hvala može. Nesretnom Drljači sigurno ništa nije bilo jasno. Naime, on prostodušno priznaje: ”Pa ja sam više nastupao u Hrvatskoj nego u Srbiji. Istra je to, to je država u državi. Tamo sam pjevao na bezbroj zborova i vašara i uvijek je velik interes! Tako je i sada. Nema mjesta za svađe i ratovanje, samo za ljubav i veselje.”

Miloradovo svojatanje Preradovića

 Na Pupovčev Božićni domjenak opet svi došli. Samo nije predsjednica. Po običaju Milorad je opet svojim plačnim glasom špotao Hrvate. Ovaj put se dohvatio Petra Preradovića kao pedagoške šibe za nevaljale Hrvate: “Kad bismo se mjerili prema Preradoviću, onda se mržnja ne bi odvijala nigdje, a najmanje u školskim knjigama i učionicama, a za ideje ilirskoga pokreta bilo bi mjesta svugdje”. Miloradovo svojatanje Preradovića neću ni komentirati, samo ću reći da bi bilo dobro kada bi se on sam ugledao na Preradovića koji je bio i te kako lojalan državi u kojoj je kruh zarađivao i karijeru gradio. Ne mislim pri tomu da bi Pupvac trebao preći na katoličanstvo kao Preradović, sačuvaj Bože, ali da bi mogao i trebao biti politički Hrvat, kao što su u Francuskoj svi politički Francuzi bez obzira na etničku pripadnost, to bi mogao. Tako je to u EU, pa kad smo već prihvatili brojne gluposti iz EU, zašto ne bismo i jednu pametnu stvar?

Respect Words

  A iz Europe nam, kad smo već kod nje, stižu sve čudnije vijesti. Projekt pod imenom Respect Words, kojega financira Europska Unija, služi kao vodič za novinare kako širiti toleranciju i izbjeći govor mržnje. Tako je pojam „nezakoniti useljenik“ nepoželjan te bi ga trebalo zamijeniti frazom  „osoba koja je u procesu ulaska u zemlju bez odobrenja“. Pred ovakvom glupošću čovjek može samo rezignirano uzdahnuti. Da ne kažem jauknuti i uzdahnuti zbog nečega u glavu. U Njemačkoj već padaju kaznene prijave zbog tvitanja. Famozni govor mržnje. Kako je krenulo, bojim se da ću uskoro i sam početi s više blagonaklonosti gledati na vijesti iz Prnjavora. Čak i više nego na one iz Bruxellesa. Nekako su ljudskije i demokratičnije.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo