Zbog čega se Mate Granić uzrujao, zašto prešućuje zla boljševizma te što on i Plenković rade u HDZ-u?!
Vrijeme:4 min, 8 sec
Granić se zbog mnogih drugih pojava radikalizma nije uzrujavao, recimo onih u Srbiji i ’Srpskom svetu’, ili zbog mudžahedinskog ekstremizma i bojovnog islamizma u SDA u doba Domovinskog rata i poslije njega. A sada se uzrujao zbog (tobože) „radikalne stranke koja otvoreno koketira s nacizmom“ u Austriji, a za koju politolog Cipek tvrdi da „nije ekstremna desnica“, da nije „protiv demokracije, nego za još više demokracije“, da njezini pripadnici nisu rasisti, nego nacionalisti. Dakle, Graniću zapravo smetaju nacionalisti. Ništa novo kad je o njemu riječ. A to da je, kako se tvrdi, Granić glavni (neslužbeni) savjetnik i oslonac Andreja Plenkovića, može se objasniti ovako: Di će suza neg’ na oko? – Neka ih je obojicu sram što su se skrili pod skute „nacionalističkog“, „suverenističkog“ HDZ-a i podvrgnuli ga sebi, umjesto da su se pridružili takvima kao što su sami. Prijetvornost je gora od neprijateljstva!
Bivši dugogodišnji ministar vanjskih poslova (kojeg je Tuđman držao, iako ga „nije volio“), poslije Tuđmanove smrti ekspresni otpadnik od HDZ-a, a sada po nedemantiranim tvrdnjama glavni savjetnika Andreja Plenkovića za vanjsku politiku, jako se uzrujao zbog relativne pobjede Herberta Kickla, vođe Austrijske slobodarske stranke, na parlamentarnim izborima.
Granić zabrinut za budućnost cijele Europske unije zbog Hitlera, a ne zbog Staljina
U izjavi za jedan portal Granić je zbog tog demokratskog odabira većine birača suverene austrijske nacije izrazio jučer zabrinutost za budućnost cijele Europske unije: “Pobijedio je Herbert Kickl, čovjek koji za sebe govori da je narodni kancelar. To je posljednji put za sebe rekao Adolf Hitler. Pobijedila je stranka koja najžešće podržava Rusiju. Sve to podsjeća na neka druga vremena, na 30-godine prošlog stoljeća u Europi, Njemačkoj i Austriji. Kad se u obzir uzme i pobjeda AfD-a u Njemačkoj u dvije savezne države, sve je još više zabrinjavajuće”, rekao je Granić.
On je, nadalje, jučerašnji rezultat u Austriji povezao s jačanjem desnih ili radikalno desnih stranaka u Francuskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. “Sve te stranke podržavaju brutalnu agresiju na Ukrajinu. To duboko zabrinjava i podsjeća na tridesete i napad nacističke Njemačke na Poljsku. Nitko ne bi trebao podcjenjivati ovaj problem, a pogotovo ne Europska unija i NATO”, kaže Granić.
Tko je tada napao Poljsku osim Njemačke, sporazumno s njom, prosovjetski boljševiče Graniću, tko, ako ne Staljinov SSSR? Zašto se to po milijunti put prešućuje? A da se o današnjim ugrozama koje dolaze od Kominterne odnosno iz Moskve, negda žarišta boljševizma, središta komunističkoga svijeta, totalitarne i agresorske sile, i ne govori.
Granić priznaje kao glavni razlog uspjeha austrijskih slobodara imigrantski problem: “Angela Merkel je, podsjećam, pala na tom problemu i protiv te krize se valja boriti, ali to moraju raditi demokratske i demokršćanske stranke, a ne ovako radikalne stranke koje otvoreno koketiraju s nacizmom”.
Graniću smetaju nacionalisti i hoće arbitrirati o tomu čime se koja stranka smije baviti i u drugim državama!
Dakle, Granić hoće odlučivati koje su stranke podobne baviti se kojim problem, a koje nisu. I to i u drugim srednjoeuropskim i ostalim državama. Uzrujavaju ga, očito, „radikalne stranke koje otvoreno koketiraju s nacizmom“.
Koliko je Granić daleko ’zabrazdio’ u neoboljševizam i ’antifašistički’ fundamentalizam i fanatizam, to će se još bolje vidjeti usporedi li se s njegovima ocjena profesora s politološkog fakulteta u Zagrebu Tihomira Cipeka, koji je također ideološki lijevo, no koji je korektno i bez arbitriranja izjavio ovo: “Poruke Slobodarske stranke Austrije posve su jasne. Nije tu problem loše komunikacije. Slobodarska stranka bila je sotonizirana i sad odjednom Pučka stranka ulazi u koaliciju s nekim koga je nazivala ekstremnom desnicom. To nije ekstremna desnica. Oni nisu protiv demokracije, nego za još više demokracije. Ne misle ni da je nasilje legitimno u politici, a nemaju ni rasističkih stavova, oni su nacionalisti. Oni žele da ljudi koji su došli u Austriju glasuju za njih i to im i kod dijela imigranata uspijeva.”
Granić se zbog mnogih drugih pojava radikalizma nije uzrujavao, recimo onih u Srbiji i ’Srpskom svetu’, ili zbog mudžahedinskog ekstremizma i bojovnog islamizma u SDA u doba Domovinskog rata i poslije njega. A sada se uzrujao zbog (tobože) „radikalne stranke koje otvoreno koketira s nacizmom“ u Austriji, a za koju politolog Cipek tvrdi da ona „nije ekstremna desnica“, da nije „protiv demokracije, nego za još više demokracije“, da njezini pripadnici nisu rasisti, nego nacionalisti. Dakle, Graniću zapravo smetaju nacionalisti. Ništa novo kad je o njemu riječ. A to da je, kako se tvrdi, Granić glavni (neslužbeni) savjetnik i oslonac Andreja Plenkovića, može se objasniti ovako: Di će suza neg’ na oko? – Neka ih je obojicu sram što su se skrili pod skute „nacionalističkog“, „suverenističkog“ HDZ-a i podvrgnuli ga sebi, umjesto da su se pridružili takvima kao što su sami. Prijetvornost je gora od neprijateljstva! (Z. G.)
Povezano:
Z. G./Hrvatsko nebo
