S čime se desnica i desničari moraju otvoreno suočiti?

Vrijeme:3 min, 25 sec

 

Desnica već godinama pokušava uvjeriti desne glasače da ne glasuju za ljevicu. Misli da će u tom nastojanju uspjeti ako optužuje ljevicu da je jugoslavenska, komunistička, globalistička, velikosrpska, antihrvatska, antikatolička, masonska, sotonska, plaćenička, izdajnička, lopovska, oportunistička, itd. U biti, ljevica i jest ili nešto od toga ili većinu toga skupa, ali takva desničarska taktika više ne daje rezultate, a svakako ih ne daje kao prije nekoliko godina.

Želi li desnica uistinu uspjeti, dobivati izbore, biti utjecajna, treba prestati voditi politiku s nostalgičnih pozicija, s pozicija koje pripadaju nekom drugom, prošlom razdoblju. Hrvati su umorni od takve desnice i od njezinih agitatora i predstavnika. Pobjednički niz ljevice u raznim odorama – pri čemu mislimo na kombinaciju apsolutno većinskih ljevičara zbroje li se svi takvi u HDZ-u, SDP-u i drugim stranakama,  u koalicijama i po “nezavisnim” listama – na svim izborima od 2000. naovamo to potvrđuje.

Je li se dakle desnica istrošila? Jesu li se Hrvati umorili od takve desnice? Jesu li to programi desnice (ako ih uopće ima) prestali biti privlačni? Ili je sve to zajedno uzrok što desnica nikako da prevagne, osim eventualno u koalicijama kratka vijeka i šarenog sastava, kao što je bile Domoljubna koalicija, koja je nakon izbora ušla skupno u koaliciju s Mostom kako bi ostvarila parlamentarnu većinu?

https://hr.wikipedia.org/wiki/Domoljubna_koalicija

Odgovor na to pitanje ne mijenja činjenicu da je ljevica vratila sve pozicije koje je bila izgubila početkom 90-ih. Dapače, učvrstila ih je i osnažila, toliko da se mnogi očajnički pitaju imamo li još uvijek svoju hrvatsku državu pa pokunjeno konstatiraju da smo ju izgubili, ili da ju imamo, ali njome vladaju drugi.

Tome treba dodati da u Hrvatskoj postoji vrlo izraženo raspoloženje protiv “onih na vlasti“, što dokazuje da je ljudima dosta svega, da žele druge opcije i promjene. Na to raspoloženje anti-status-quo desnica reagira izlizanom antijugoslavenskom, antikomunističkom, antivelikosrpskom i sada još antiglobalističkom retorikom. A pritom ne nudi nešto novo, nego nešto što je iscrpljeno i retorički i kao alternativa. Ljevica pak uočila je da ljudi žele promjenu pa nudi nešto što barem zvuči kao promjena.

Današnja desnica usredotočena je na ideološke i kulturne bitke, jako je sklona aktivnostima na mreži i posvećena teorijama o urotama i tajnim silama, konzervativna je i protuliberalna, i misli da može uspjeti s takvom platformom. No iako ima vrlo lojalne i aktivne pristalice na mrežama, ne uspijeva privući gotovo nikoga izvan svoga kruga. Trebala bi već razumjeti da s takvom „politikom“ ne može imati izbornih uspjeha ni artikulirati vlastitu političku opciju i postati relevantna.

Još postoji velik broj ljudi koji se boje dolaska ljevice na vlast, ali ni među tim ljudima brojni ne glasuju isključivo iz straha od spomenutih neprijatelja, nego i iz potrebe za promjenama. Takvi više ne vjeruju da treba birati „manje zlo“ odnosno ili status quo ili propast, ne žele još jednom kupovati roga za svijeću, niti misle da je svaki novi alternativni pokušaj unaprijed osuđen na propast.

Samosažaljenje, očajavanje, rezigniranost, pasivno čekanje, kukanje, mrmljanje itd. ne pomažu. Desničari si moraju ozbiljno postaviti pitanje zašto ne uspijeva uvjeriti gotovo ni u što ni svoje vlastite pripadnike, a kamoli one koji to nisu. Desničarski milieu mora ući u fazu evaluacije i transformacije prema budućnosti. Ako ne želi nestati. Ako ne želi da desne birače i dalje zastupaju izvorni ljevičari, lažni desničari, osjećajni ili prkosni desničari koji jednostavno ne razumiju političke kategorije i ne uspijevaju dati svojim osjećajima malkice razuma, da ju zastupaju oportunisti itd.

Ako želi postojati, desnica mora postići to da joj na čelo dođu, da budu birani i da ju zastupaju istinski nacionalisti i ugledni ljudi koji se ne odriču ni prošlosti ni sadašnjosti, ali im je najviše stalo do budućnosti hrvatskog naroda. (M. O.)

Povezani sadržaji:

Nenad Piskač: Idejno zrakoprazna Hrvatska

Šiljo: HDZ i desnica: nužno je novo miješanje karata

Umjerena hrvatska desnica

Damir Pešorda: Još jedno ujedinjenje desnice

Zdravko Gavran: „Mi smo protiv!“

 

M. O./Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)