DARAN BAŠIĆ : “Partneri” Vlade Andreja Plenkovića – Forum za slobodu odgoja, Volonterski centar Osijek , udruga Most , Emina Bužinkić (VIDEO INTERVJU ) 2 . dio
Vrijeme:29 min, 58 sec
Još u predizbornoj kampanji Andrej Plenković je isticao važnost “onih koji pridonose razvoju civilnoga društva” Nakon što je postao predsjednik vlade Plenković nije ostao na pohvalama samo. U siječnju mjesecu 2017 na jednoj od “letećih sjednica “ vlade u Sisku je, između ostalog, donesena Uredba o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2017. godinu. Raspodjelom dijela prihoda od igara na sreću predlaže se izdvajanje za organizacije, i to:35,00% onima koje promiču razvoj sporta; 4,00% onima koje pridonose borbi protiv zlouporabe droga i svih drugih oblika ovisnosti; 11,00% onima koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću; 19,31 % onima koje se bave problemima i zadovoljavanjem potreba osoba s invaliditetom; 4,01 %onima koje se bave tehničkom kulturom; 14,00% onima koje se bave kulturom; 1,50% onima koje se bave izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih; 11,18% onima koje pridonose razvoju civilnoga društva.
Plenkovićevoj Vladi očito je važniji su ” oni koji pridonose razvoju civilnoga društva” no oni koji se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću ili športom ,jer su izdaci za njih smanjeni u odnosu na Oreškovićevuu vladu. Vlada Tihomira Oreškovića u kojoj su sjedili Tomislav Karamarko kao potpredsjednik je u te svrhe iz istog dijela prihoda izdvojila 17,81 posto od tadašnjih 380 milijuna kuna. Ovakovim potezom Plenkovićeva Vlada doslovce otima gladnima milijune kuna i daje ih nezasitnima. Oreškovićeva Vlada je za udruge koje se bave razvojem civilnog društva financirala sa 6,88 posto. Plenković ih je izdašno nagradio sa 11,18%.
No tu i nije kraj. Na Dani otvorenih vrata udruga gdje je Plenković bio uvaženi gost poručio je kako njegova Vlada prepoznaje važnost i ulogu organizacija civilnog društva te kako potiče i rad udruga i volonterstvo. Udruge su Plenkoviću postale i jako važni partneri
Predsjednik Vlade Andrej Plenković je naravno bio i najpoželjniji gost na Dani otvorenih vrata udruga. Kao uvaženi gost poručio je hrvatskom puku “kako njegova Vlada prepoznaje važnost i ulogu organizacija civilnog društva te kako potiče i rad udruga i volonterstvo”
“Uključivanje građana u sva područja društvenog djelovanja pridonosi razvoju demokratske i participativne zajednice, te omogućava najvažnije – inicijativu građana”, naglasio je Plenković
Vlada, poručio je, prepoznaje važnost djelovanja organizacija civilnog društva, potiče i rad udruga i volonterstvo, te razvija suradnju niza državnih tijela s organizacijama civilnog društva, a sve to radi kroz duh partnerstva, kao i zajedničko djelovanje.
Plenković podsjeća na dva okvira za djelovanje s udrugama, institucionalni i financijski. Kad je riječ o financijskoj potpori, navodi da je u 2015. godini bilo čak 36 tisuća različitih programa i projekata udruga, da je za udruge i organizacije civilnog društva alocirano 1,6 milijardi kuna.
Za rad u udrugama treba motiv i energija
“S takvom podrškom ćemo nastaviti, ne samo iz državnog proračuna, već i iz fondova EU-a”, naglasio je Plenković i dodao kako je u ovoj godini planirano preko milijardu kuna za sufinanciranje programa i projekata u različitim područjima.
“Uloga organizacija civilnog društva vrlo je važna kao svojevrsni korektiv i signal za političke stranke i državne instituicije u brojnim pitanjima. Interakcija, razmjena ideja, mišljenja i prijedloga vrlo je bitna”, rekao je premijer i zahvalio svima koji rade u udrugama.
Za raditi u udrugama treba motiva, puno vremena i energije, tim više jer nije riječ o lukrativnoj aktivnosti, istaknuo je Plenković.
Tko je u stvari korektiv i partner Andreju Plenkoviću .
Već pregledom službenih stranica Nacionalne zaklade doznali smo za koga su izdvojena sredstva
Portal Hrvatsko nebo pokušava predstaviti sve te udruge ,posao je ogroman i trebat će dani i dani jer treba pregledati i sve statuse udruga , što promoviraju i za što se u stvari zalažu tko su im donatori i sponzori.Danas je pred vama drugi dio .Predstavit ćemo partnera Foruma za slobodu odgoja – Volonterski centar Osijek *
Forum za slobodu odgoja smo predstavili ovdje
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/07/31/daran-basic-partneri-vlade-andreja-plenkovica-forum-za-slobodu-odgoja-volonterski-centar-osijek-udruga-most-1-dio/
Danas ćemo predstaviti drugog partnera
2. UP.04.2.1.01.0011 Školski volonteri osnaživanje i mentorstvo škola za koordiniranje volonterskih p•ograma — Forum za slobodu odgoja, Kralja Držislava 12, 10 000 Zagreb, OIB: 07853602203, i partneri Volonterski centar Osijek * (OIB: 64735588578), Udruga Most (OIB: 72486881282) i II Osnovna škola Vrbovec (01B: 49654192521), u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova 1.180.717,90 HRK od čega bespovratna sredstva iznose 100%.
******
Volonterski centar Osijek
Internet stranica
O nama
Vjerujemo da postoji snažna potreba za jakim i raznolikim civilnim društvom koje će pridonijeti moralnom, demokratskom, financijskom i psihološkom zdravlju društva u cijelosti. Volonterska inicijativa bazična je komponenta aktivnog civilnog društva. Stoga smo, simbolično, 5. prosinca 2005. godine, na Međunarodni dan volontera, osnovali Volonterski centar Osijek.
Volonterski centar Osijek je organizacija civilnoga društva posvećena razvoju volonterstva te strukturiranoj podršci volonterima i organizacijama koje ih trebaju. Centar je osnovan kao rezultat zajedničkog rada Savjeta za razvoj volonterstva kojeg čine predstavnici udruga i institucija motiviranih za postavljanje održive strukture razvoja volonterstva na području Slavonije i Baranje.
Centar djeluje u izazovnom socijalnom okruženju, u regiji koja je početkom devedesetih godina XX. stoljeća pogođena ratom te je suočena s postkonfliktnim i multietničkim izazovima kao i izazovima slabije razvijene gospodarske situacije.
Izvori financiranja
Europska komisija
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Grad Osijek
Osječko-baranjska županija
Open Society Foundations
UNICEF
CARE International
Vizija, misija, ciljevi
Vizija
Otvoreno demokratsko društvo zasnovano na aktivizmu, solidarnosti, povezanosti i povjerenju.
Misija
Biti inspiracija i podrška aktivnom sudjelovanju građana, razvoju volonterstva i civilnoga društva.
Vrijednosti i načela djelovanja
Volonterski centar Osijek otvoren je svim građanima, a njegovo je djelovanje utemeljeno na načelima solidarnosti, humanosti, nenasilja, uvažavanja različitosti, suradnje, odgovornosti, transparentnosti i ekonomičnosti, samostalnosti i neovisnosti. Volonterski centar nastoji biti inovativan u svom djelovanju, imati ulogu promotora pozitivnog djelovanja pojedinca u zajednici te stvarati prostor i mogućnosti iskustvenog učenja i razvoja.
Volonterski centar Osijek svojim djelovanjem želi doprinijeti ostvarenju sljedećih strateških ciljeva:
1 . Poticati razvoj zajednice kroz jačanje socijalnog kapitala koji počiva na građanskom angažmanu, povezanosti, uzajamnosti i povjerenju;
2 . Podržati organizirano djelovanje pojedinaca i grupa građana i aktivno sudjelovanje u razvoju lokalne zajednice kroz inicijative i akcije za opću dobrobit;
3 . Doprinijeti izgradnji održive infrastrukture za razvoj civilnog društva i volonterstva;
4 . Utjecati na javne politike koje doprinose razvoju demokracije i građanskog društva;
5 . Promovirati i zagovarati vrijednosti civilnog društva i volonterstva;
6 . Biti odgovorno vođena, učinkovita i utjecajna organizacija koja kontinuirano radi na unaprjeđenju svoga djelovanja.
Upravljanje
Volonterskim centrom upravlja Upravni odbor sastavljen od 5 uglednih pojedinaca iz zajednice. Ovako postavljeno upravno tijelo osigurava da organizacija ostane na tragu misije i postavljenih ciljeva te da posluje stručno i transparentno.
Članovi Upravnog odbora:
Projekti
Volontiranje po školama i “integracija ” izbjeglica
Što najviše promiče Volonterski centar Osijek možemo vidjeti i na FB stranici
https://www.facebook.com/volonterskicentar.osijek/
Izbjeglice , volontiranje , potpora kurikulu , pa ponovno izbjeglice ,volontiranje potpora kurikulu (onom Jokićevom da, ne varate se ako ste to pomislili) i naravno podučavanje Hrvata demokraciji ,snošljivosti itd itd.Tu su i ugledna i poznata lica koja ih podržavaju u njihovom volontiranju Domagoj Novokmet , Danijela Trbović Ivona Maričić iz grupe ENI
Volonterski centar Osijek ima i svoju Demo akademiju .Treba ju posebno predstaviti (opaska Daran Bašić )
Link :http://demoakademija.vcos.hr/
Što je Demo akademija
„Demo akademija“ je jednogodišnji neformalni program obrazovanja usmjeren na razvoj znanja, jačanje vještina te oblikovanje stavova i ponašanja koji su osnova društvenog i političkog angažmana građana te su važni za realizaciju ljudskih i građanskih prava i odgovornosti.
Svrha ovog multidisciplinarnog programa je obrazovati građane za veće sudjelovanje i posvećenost ideji i vrijednostima demokracije, odnosno podržati stil života u zajednici u kojoj građani žive sa i u odnosu s drugima. Živjeti u skladu s vrijednostima i zagovarati ideju demokracije zahtjeva niz kompetencija i stavova, od uvažavanja i poštovanja prava drugih do mirnog rješavanja sukoba te traženja zajedničkih temelja za pregovaranje i dogovor. Razvoj kompetencija koje program potiče zasnovan je na kritičkom promišljanju, traženju kreativnih rješenja, aktivnom i konstruktivnom sudjelovanju u razvoju društva, donošenju odluka na svim razinama i spremnosti, inkluzivnosti i otvorenosti za dijalog s drugima.
Program obrazovanja obuhvaća:
Teorijski dio organiziran kroz šest kolegija
Demokracija i civilno društvo
Ljudska prava
Socijalna kohezija
Kultura mira
Održivi razvoj
Europska unija
Praktični dio
individualni i/ili grupni rad na istraživanju i analizi problema ili pitanja važnih za društveni razvoj i lokalnu zajednicu;
izrada pisanog rada na odabranu temu;
sudjelovanje u aktivnostima organizacija civilnog društva i drugim aktivnostima u lokalnoj zajednici usmjerenih društvenom razvoju.
Program je namijenjen udrugama i aktivnim pojedincima s područja Slavonije i Baranje koji doprinose razvoju demokracije, ljudskih prava, solidarnosti i smanjivanju diskriminacije te su otvoreni za različitosti, istraživanje i pomicanje osobnih granica, promišljaju o društvu u kojem živimo te žele aktivno doprinositi društvenom razvoju, osobito na lokalnoj razini.
Voditelji kolegija i predavači
Dr. sc. Berto Šalaj je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje izvodi nastavu na kolegijima Demokracija i civilno društvo i Politička socijalizacija i političko obrazovanje . Znanstveni i istraživački interesi Berta Šalaja usmjereni su prema pitanjima demokracije, populizma, političke kulture, socijalnog kapitala, civilnog društva i političkog obrazovanja, o čemu je objavio više studija i članaka, od kojih se mogu izdvojiti knjiga Socijalni kapital (2007) i članak Suvremeni populizam (2012). Predstojnik je Centra za cjeloživotno obrazovanje Fakulteta političkih znanosti. Svoj znanstveno-istraživački rad povezuje s angažmanom u organizacijama civilnog društva, pa je od 2011. godine član Vijeća GONG-a.
Mr.sc. Srđan Dvornik (1953.), neovisni istraživač, konzultant, publicist i prevoditelj iz Zagreba. Diplomirao filozofiju i sociologiju, magistrirao politologiju. Djeluje u istraživačkim i obrazovnim projektima o ljudskim pravima, civilnom društvu i demokratskim inicijativama. Autor je knjige Akteri bez društva, o ulozi civilnih aktera kao ‘agenata promjena’ u postkomunističkoj transformaciji u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Objavljuje političke komentare i analize za medije. Uredio i preveo dvadesetak knjiga te više publikacija i članaka. Aktivno sudjelovao u organizacijama kao što su Antiratna kampanja, Građanska inicijativa za slobodu javne riječi, Građanski odbor za ljudska prava i drugima. Radio u obrazovanju, izdavaštvu, zakladništvu (Open Society Institute, Heinrich Böll Stiftung) i zaštiti ljudskih prava. Član je Programskog vijeća Zelene akademije 2020, koju vodi Heinrich Böll Stiftung u Hrvatskoj.
Marko Kovačić , politolog, zaposlen je u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu gdje se bavi istraživanjima iz područja političke sociologije i javnih politika, prvenstveno mladih. Osim različitih istraživačkih projekata vezanih za participaciju mladih, njihovu građansku kompetenciju i rad s mladima, sudjelovao je u projektima koji se bave društvenom kohezijom i solidarnošću. Studirao je i radio na sveučilištima u Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Španjolskoj i SAD-u. Suradnik je brojnih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj i inozemstvu vezano uz područje neformalnog obrazovanja. Ekspert je i nacionalni korespondent Vijeća Europe i Europske komisije za politike za mlade.
Emina Bužinkić * po vokaciji je politologinja s dodatnim pedagoškim i psihološkim obrazovanjem, a po životnom izboru aktivistkinja. Rođena 1984. godine u Sisku u kojemu je provela većinu ratnog i postratnog odrastanja, a dio djetinjstva provela je u izbjeglištvu u Ljubljani i Zagrebu. Od srednje škole aktivna u kazališnim i političkim civilnim inicijativama poput Dosta je ratova i Ne u moje ime! Zadnjih 15 godina provela je u Centru za mirovne studije, Mreži mladih Hrvatske i Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću povezujući rad na izgradnji mira i suočavanju s prošlošću s direktnim radom s izbjeglicama, civilnim žrtvama rata, mladima i drugim ranjivim skupinama i sa zagovaranjem njihovih prava. Bavi se političkim obrazovanjem, malim koracima u ekonomskim alternativama i kulinarskim aktivizmom. Životnu inspiraciju crpi u odlascima u nepoznate joj krajeve, susretima s ljudima i vlastitim spiritualnim putovanjima. Vjeruje u promjene, ne vjeruje u granice.
Teo Petričević je društveni poduzetnik i inovator, nezavisni savjetnik i trener. Osnivač je i inicijator dvadesetak društveno poduzetničkih organizacija u Hrvatskoj koje djeluju u području zelene ekonomije i pružanja socijalnih usluga u lokalnim zajednicama. Direktor je ACT Grupe, prvog konzorcija društvenih poduzeća u Hrvatskoj. Stručnjak je na području društvenog poduzetništva s više od 15 godina iskustva u jačanju kapaciteta organizacija civilnog društva i društvenih poduzetnika i više od 10 godina iskustva u razvoju društvenog poduzetništva u lokalnim zajednicama. Posjeduje zavidnu razinu ekspertize u području zakonodavstva vezanog uz radnu integraciju, zadrugarstvo i društveno poduzetništvo u Hrvatskoj i zemljama regije, te je aktivan u zagovaračkim procesima na nacionalnoj i EU razini.
Dr. sc. Senada Šelo Šabić radi kao znanstvena suradnica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose u odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose. Njezini istraživački interesi uključuju hrvatsku vanjsku politiku, Jugoistočnu Europu, proširenje Europske unije, međunarodnu razvojnu suradnju i migracije. Senada ima doktorat političkih nauka s Europskog sveučilišnog instituta u Firenci (2003.) i dva magisterija – iz međunarodnih odnosa Sveučilišta u Zagrebu (1999.) i mirovnih studija Sveučilišta Notre Dame u SAD-u (1996.). Predaje na poslijediplomskom studiju na Sveučilištu u Zagrebu i glavna je urednica znanstvenog časopisa Croatian International Relations Review (CIRR) koji pokriva teme iz područja društvenih znanosti s fokusom na politologiju, sociologiju, pravo i ekonomiju.
OSTALI PREDAVAČI
U obrazovni program bit će uključeni predavači iz različitih sektora te stručnjaci i praktičari s višegodišnjim iskustvom u razvoju demokracije i civilnog društva.
Demo akademija kako se može saznati sa FB stranica te akademije je prošla i prvu godinu postojanja .Podijelile su se i diplome polaznicima
U provedbi programa „Demo akademije“ sudjelovalo je 19 priznatih stručnjaka i praktičara (po kojim kriterijima priznatih i stručnih !? Žarko Puhovski valjda po lažnom svjedočenju u Haagu a Zoran Pusić po antifašizmu -opaska DB ) iz cijele Hrvatske s višegodišnjim iskustvom u razvoju demokracije i civilnog društva.
Voditelji kolegija – prof.dr.sc. Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti, dr.sc. Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, dr.sc. Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose te višegodišnji aktivisti mr.sc. Srđan Dvornik, Emina Bužinkić i Teo Petričević s velikim su entuzijazmom sudjelovali u kreiranju i provedbi programa te su s puno posvećenosti prenijeli svoje znanje i iskustvo na polaznike.
Program su dodatno obogatili gosti predavači među kojima su bili: prof.dr.sc. Žarko Puhovski, prof.dr.sc. Zoran Pusić, prof.dr.sc. Ana Matan s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, prof.dr.sc. Natalija Lisak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba, zamjenik veleposlanika Republike Švedske Dario Jović, Vesna Škare Ožbolt, dr.sc. Luka Matić te višegodišnji aktivisti Goran Božičević, Igor Đorđević, Miljenko Turniški, Marina Škrabalo, Dražen Šimleša i Roman Danko.
No već u predstavljanju udruga iz samo dvije stavke na početku dokumenta pred nas je iskočilo ponovno ime Emine Bužinkić . Sveprisutnoj Emini moramo dati više prostora
Udruga Mladi u Eu je članica Mreže mladih ponovno ih nećemo predstavljati no izvući važno .Na stranicama Mreže Mladih predstavljena je i Platforma trenera te Mreže . Jedna od uvaženih trenerica je i Emina .Ista na HRT-u sveprisutna i kao politički komentator poželjna Emina kada je riječ o izbjeglicama i “antifašizmu” itd
Više možete pročitati ovdje o Mreži mladih i trenerima
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/07/25/zorica-vukovic-daran-basic-partneri-vlade-andreja-plenkovica-koji-pridonose-razvoju-civilnog-drustva-1-dio-mladi-u-eu-i-mreza-mladih/
***
EMINA BUŽINKIĆ
Rođena u svibnju 1984. u Sisku. Aktivna sam u Mreži mladih Hrvatske koja mi je pružila prostor vlastite afirmacije i pogled na potencijal mladih i naše kreativnosti. Od 2004. godine izmijenila sam uloge potpredsjednice, predsjednice i glavne tajnice organizacije s bogatim iskustvom učenja i podučavanja o organiziranju mladih, politici za mlade, obrazovanju mladih i dr. Autorica sam radova i publikacija o politici za mlade, društvenom položaju i organiziranju mladih.
Svoje interese duboko pronalazim kroz angažman u Centru za mirovne studije i Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću u području izgradnje održivog mira. Analiziram, formuliram i pišem o migracijama, azilu i suočavanju s prošlošću.
U spomenutim organizacijama gradila sam trenerski afinitet i iskustvo te sam do danas samostalno ili s trenerskim timovima održala desetke radionica, seminara i treninga što lokalnih, što nacionalnih, što međunarodnih. U trenerskom radu prepoznajem sebe i svoje mogućnosti prijenosa znanja i vještina te iznimnu moć grupnih procesa, a osobito me zabavlja razvijati različite metode učenja.
U trenerskom radu posebno me interesiraju teme komunikacije, suradnje i izgradnje održivih mehanizama (politika za mlade, javno zagovaranje), a volim raditi sa udrugama i savjetima mladih, predstavnicima vlasti te zainteresiranim građanima-kama.
Uživam u mijenjanju svijeta oko sebe i promjenama kojima doprinosim svojim radom. Moje velike ljubavi su putovanja svijetom, kulturama, izričajima i jezicima. Uživam u beskrajnim krajolicima dobrih knjiga i druženju sa prijateljima i obitelji. Vjerujem u pravdu i poštenje.
Tako nam je predstavljena Emina kao trenerica .Njeno treniranje se naravno i plaća Hrvatsko nebo nije još uspjelo doznati koliko stoji ” treniranje ”
No Emina nije samo trenerica .Ona je i uvaženi Voditelji kolegija i predavač na Demo akademiji Volonterskog centra Osijek .Evo kako su je predstavili
Emina Bužinkić po vokaciji je politologinja s dodatnim pedagoškim i psihološkim obrazovanjem, a po životnom izboru aktivistkinja. Rođena 1984. godine u Sisku u kojemu je provela većinu ratnog i postratnog odrastanja, a dio djetinjstva provela je u izbjeglištvu u Ljubljani i Zagrebu. Od srednje škole aktivna u kazališnim i političkim civilnim inicijativama poput Dosta je ratova i Ne u moje ime! Zadnjih 15 godina provela je u Centru za mirovne studije, Mreži mladih Hrvatske i Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću povezujući rad na izgradnji mira i suočavanju s prošlošću s direktnim radom s izbjeglicama, civilnim žrtvama rata, mladima i drugim ranjivim skupinama i sa zagovaranjem njihovih prava. Bavi se političkim obrazovanjem, malim koracima u ekonomskim alternativama i kulinarskim aktivizmom. Životnu inspiraciju crpi u odlascima u nepoznate joj krajeve, susretima s ljudima i vlastitim spiritualnim putovanjima. Vjeruje u promjene, ne vjeruje u granice.
No Eminu i njene stavove najbolje je predstavila Lejla Šehić Relić – izvršna direktorica Volonterskog centra Osijek u intervjuu koji je ona bez i jednog važnog potpitanja vodila sa Eminom Bužinkić .Pogledajte u videozapisu taj monolog Emine Bužinkić voditeljice kolegija “Kultura mira ” na Demo akademiji .
I što kaže Emina u svom monologu IZDVOJILI SMO PO NEŠTO !?
..(…).. Kultura ratovanja je i kultura militarizacije je i kultura mobilizacije je jedna vrsta naslijeđenog patrijarhalnog pa čak i kapitalističkog i svojevrsnog klijentelističkog i kolonijalističkog zapravo pristupa ,globalnog pristupa svijetu i životu i na neki način mi se čini da zapravo obračun sa nasiljem odmak od nasilja i rata zapravo odmak od takvih kultura paternalističkih odnosno patrijarhalnih ,kapitalističkih ,klijentelističkih i kolonijalističkih da zapravo to znači rad na više različitih segmenata dakle distanciranje od takvih vrsta politika i praksi i stvaranje jedne drugačije paradigme nečeg novoga .
Stoga je iznimno važno shvatiti da mi ne gradimo mir samo nasuprot ratu odnosno da ga moramo graditi u odnosu na ono što ,što aaaa želimo da zaživi kao svojevrsna kultura življenja u našim društvima …(…)…
“Antifašistički ” je naravno prišila ratovanje kapitalizmu , patrijahalnom odgoju i čemu sve ne samo niti riječi nije rekla da je u zločinima ljevica pobila više od 100 milijuna ljudi i to U MIRU I TIME NADMAŠILA I SVE POKOLJE U DRUGOM SVJETSKOM RATU . Ako je mislila na Domovinski rat vođen devedesetih nije valjda da nam želi reći da je i Domovinski rat “…jedna vrsta naslijeđenog patrijarhalnog pa čak i kapitalističkog i svojevrsnog klijentelističkog i kolonijalističkog zapravo pristupa ,globalnog pristupa svijetu i životu ….” jer je bila riječ o velikosrpskoj agresiji potaknutoj ponajprije iz SPC-a i velikosrpskih političkih krugova .
… (…)…Meni jako nedostaje u našemu društvu zdrav odnos prema prošlosti a to je jedino što može omogućiti zdrav odnos prema sadašnjosti odnosno zdrav odnos prema budućnosti zapravo zdrav odnos prema prošlosti nam omogućava da prihvatimo i teške interpretacije ili teške istine ali na neki način s ovim pogledom prema budućnosti omogućimo mladim generacijama da žive u drugačijem svijetu sa drugačijim vrijednostima i to je zapravo na neki način sve dio jedne borbe za drugačijim svijetom koji je moguć aaaa a kažem da je moguć …..(…)….
A kakav je odnos baš Emine prema prošlosti !? Jeste li je čuli nekada da je u svojim silnim istupima na HRT-u na lokalnim tv medijima , u mainstreim medijima , na portalima osudila zločine komunista !? Jeste li je čuli nekada da je izrijekom osudila zločine četnika u Domovinskom ratu !? Velikosrpsku agresiju !? Agresiju Bošnjaka na Hrvate BiH !? Jeste li je ikada čuli da je osudila zločine ABiH nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini i zatražila da se i ti zločini kazne !?
Vratit ćemo mapu zločina za Eminu i Volonterski centar Osijek kojemu je Emina uvaženi predavač da se lakše snađu
Vratit ćemo i pregled srušenih sakralnih objekata iz Priručnika general pukovnika Slobodana Praljka koje su srušili Bošnjaci/muslimani tijekom agresije na hrvatske prostore u BiH
http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/07/20/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-42-srusene-i-ostecene-katolicke-crkve-i-vjerski-objekti-u-bih-u-ratu-1991-1995-sruseno-i-devastirano-od-nekih-postrojbi-a-bih/
O tome Emina ni riječi naravno !!
Jeste li je čuli nekada da je osudila terorističke akte koji se događaju svuda na svijetu a isti teroristi su se i kao “izbjeglice ” ušetali u EU i sada čine terorističke akte po čitavoj Europi !?
Neće to Emina ni jednom riječju spomenuti naravno to su ipak njeni koliko to god ona pokušavala prekriti plaštom “antifašizma ” .
Ali zato je spremna besramno lažući Hrvatima i starijima i mlađima prišiti netrpeljivost.Izrezali smo dio intervjua za vas ukoliko Vam je gadljivo bilo kao i meni odgledati čitav …
https://www.facebook.com/hrvatskonebo/videos/2014385975447072/
… (…)… danas su naši roditelji izrazito uvjetovali naše razmišljanje o životu i svijetu pa nije neobično da danas mlade generacije smatraju da Srbi Romi i izbjeglice nisu jednako vrijedni kao Hrvati .
Trostruko je veća netrpeljivost prema tim grupama nego što je bila devedesetih godina za vrijeme rata ……(…)…..
Tko zna kakovom je bolesnom metodom i ideologijom Emina izračunala mržnju Hrvata prema Srbima Romima i izbjeglicama .Možda je to i rezultat odgoja baš njenih roditelja da netrpeljivost prišiju nekom drugom pa to Emina i nosi kao obiteljsko naslijeđe jer primjerice mojoj djeci ne pada na pamet da nekomu spočitavaju netrpeljivost
No Emina je i namjerno nešto “zaboravlja ” !!
Hrvati su tijekom devedesetih u Hrvatskoj pored 200 000 svojih prognanika prihvatili i ogroman broj izbjeglica iz BiH većinom muslimana/Bošnjaka koji su bježali pred četničkim nožem. Zbrinjavanje prognanika i izbjeglica zahtijevalo je ogromna financijska i materijalna sredstva, a to se danas olako zaboravlja. Stvoriti uvjete za koliko-toliko normalan život značilo je osigurati smještaj, hranu, odjeću, knjige… Uz sve to valjalo je obaviti i niz drugih poslova: organizacijskih, socijalnih, zdravstvenih, pravnih… Za ratom izmučenu i iscrpljenu Hrvatsku s razorenim gradovima, s preko 200.000 porušenih ili oštećenih stambenih objekata, s blokiranim prometnicama, s okupiranim dijelovima državnog teritorija, s velikim brojem nezaposlenih… bio je to veliki teret s kojim se uhvatila ukoštac i kojeg je uspješno riješila, i to prije svega na račun svog pučanstva. Širokogrudnost hrvatskog puka i vlasti očituje se i u tome što se Republika Hrvatska nastavila brinuti o izbjeglim bosanskohercegovačkim muslimanima/Bošnjacima u vrijeme oružanih napada promuslimanske Armije BiH na Hrvate Bosne i Hercegovine. Sukobljavanja između zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini ničim se nije odražavalo na status izbjeglica.
Prognanici i izbjeglice bili su smješteni u 416 izbjegličkih centara. Hrvatska je samo na njihov smještaj potrošila 1,4 milijarde USD. Hrvatska je na bosanske izbjeglice do 31.10.1993. potrošila 773 mil. USD, a Ujedinjeni narodi oko 400 mil. Ukupna pomoć svijeta Hrvatskoj za izbjeglice do kraja 1993. iznosila je svega 48,6 mil. USD, a Hrvatska je mjesečno trošila između 60 i 90 milijuna dolara. Međunarodna zajednica je snosila troškove izgradnje izbjegličkih naselja u Čepinu, Gazi kod Karlovca, Kutini, Lipovljanima, Rokovcima, Savudriji i Rokovcima. Troškovi zdravstvene zaštite su, za izbjeglice tijekom 1993. godine, bili 17,8 mil. USD. Najveći dio troškova snosila je Republika Hrvatska, a doprinos Međunarodne zajednice u pokrivanju troškova bio je 5 mil USD. Uz financijsku, Republika Hrvatska je primala i materijalnu humanitarnu pomoć koja je 1992. pokrivala 60 posto potreba prognanika i izbjeglica, a 1993. tek oko 30 posto.
I kako se to Hrvatima vratilo. Pa terorističkim aktima
1. Alžir prosinca 1993
31. listopada 1993. godine, Oružana islamska skupina (GIA) je izdala javnu upozorenje po kojoj svi nemuslimanski stranci moraju napustiti Alžir unutar jednog mjeseca, do 15. prosinca.
Dan prije isteka ultimatuma, u utorak, 14. prosinca 1993., u večernjim satima između 20 – 21 ili 22 h (po nekim navodima oko 19:30), u radničkom naselju gradilišta derivacijskog sustava Chiffa-Harbi u planinskoj regiji La Chiffa, u okolici gradova Médéa i Tamezguida u južnom Alžiru, upalo je 50-ak naoružanih pripadnika GIA-e u odorama, kroz rupe na žičanoj ogradi. Po svjedočanstvima preživjelih radnika, islamisti su hvatali ljude po barakama (njih ukupno 22) i ubrzo ih sve opkolili usred kampa. Nakon upada su naoružani islamisti vezali radnike vezali trakama razrezanih plahti, žicama i konopcima ter su pljačkali predmete posjedovane od radnika. Ubrzo su počeli izdvajati muslimane od kršćana, pa su prva dvojica bosanskih muslimana prošli provjeru zbog poznavanja molitve Kur’ana na arapskom jeziku. Također su provjeru poznavanja Kur’ana prošla i dvojica Hrvata, kad su shvatili kako će im poznavanje dijela Kur’ana – s obzirom na to kako su u odrastanju s muslimanima naučili jedan dio arapskog jezika, kao i lažno predstavljanje spasiti život. Jedan od Hrvata što je radio u kampu kao ekonom je pošteđen, nakon što su ga tri puta vodili na klanje i vraćali natrag ter kad ga je netko od pripadnika GIA-e prepoznao. Ostali radnici, koji nisu prošli provjeru, su odvedeni u mračne dijelove gradilišta gdje su ih islamisti pogubili. Dvojica od ostalih odvedenih radnika, Marko Konforta i Goran Matković, su teže ranjeni preživjeli smaknuće.
Strašno je da su u tim trenucima izvikivali usklik “Allahu Akbar” – Alah je najveći! Pravi muslimani to smatraju uvredom. Jer po Kur’anu: “Onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo” (S. 5,32). Isti stih Kur’ana slijedi ovako:”… onaj koji spasi jednog čovjeka, smatrat će se kao da je spasio cijelo čovječanstvo”. (5, 32)
Islamisti su nakon nekog vremena napustili kamp prilikom približavanja alžirske vojske kampu. Alžirska vojska je spasila preživjele radnike i ranjene smjestila u bolnicu u glavnom gradu Alžiru, gdje ih je zbrinulo osoblje alžirske humanitarne pomoći. Nakon pokolja je po preživjele radnike i dvanaest lijesova odmah došao tadanji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. Po pisanjima Ružice Šušnjara-Sarić, Sanader je bio vrlo zabrinut i za osoblje veleposlanstva, ter kako se zauzimao za hitnu evakuaciju.
Povod
Pokolj se dogodio za vrijeme Alžirskog građanskog rata, kad su se povodom poništavanja prvih alžirskih saborskih izbora zbog moguće pobjede Fronte islamskog spasa (FIS), njenog ukinuća i uhidbe tisuća pristaša stranke oružano sukobile alžirska narodna vojska i nekoliko islamističkih militantnih skupina.
Također, u to doba su arapske države bile huškane protiv Hrvatske kao neprijatelja islama zbog hrvatsko-bošnjačkog sukoba tijekom Domovinskog rata, a pokolj se dogodio nedugo nakon što je Ejup Ganić, tadanji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posjetio Alžir, i po nekim izvorima, održao ratnohuškački govor protiv Hrvatske.
2 . Rijeka 20. listopada 1995.
Teroristički napad u Rijeci 20. listopada 1995. bio je prvi islamistički udar na europskom tlu.
Teroristički napad se dogodio jer je Hrvatska izručila SAD-u istaknutog člana Al Gamma’e al-Islamiyye Fuada Kasema. On je nestao na putu iz Hrvatske za BiH. U rujnu 1995. navodno je otet je u Hrvatskoj dok je putovao prema BiH gdje je još bio rat.
Za osvetu zbog nestanka Fuada Kasema, vođa vojnog krila Al Gamma’a Al-Islamiyye Muhammad Shawki Al-Islambouli, zet smaknutog vođe Al-Qa’ide Osame bin Ladena, osobno je izdao zapovijed za postavljanje automobila-bombe.
Automobil-bomba marke Fiat regata eksplodirao je ispred Policijske uprave u Rijeci 20. listopada 1995. u 11.22 sati kad je bombaš-samoubojica zabio automobil s bombom u zgradu policijske postaje. Namjera je bila uništiti policijsku postaju udarom automobila s eksplozivom u zid zgrade. Poginuo je vozač automobila-bombe, 35-godišnji državljanin Kuvajta John Fawza, pet osoba teže je ozlijeđeno, a više od 20 lakše. U policijskoj postaji ozlijeđeno je dvadeset i sedam osoba koje su se nalazile ondje, a na ulici dvoje prolaznika.
Veću štetu i veći broj ljudskih žrtava spriječila je činjenica što je vozilo u kojem je bilo 70 kg TNT-a, da bi moglo ući u parkiralište policijske postaje, moralo oštro zaokrenuti zbog čega je morao smanjiti brzinu čime je izgubio silinu zaleta. Pomoglo je što je postaja na višem terenu, kao i stube između parkirališta i postaje u koje je udario automobil-bomba. Bombaš-samoubojica nije stao na mjestu za posjetitelje, nego je nastavio voziti dalje prema postaji, ali su ga zaustavile stube. Zbog toga udar nije bio na željenom mjestu, a silina udarnog vala otišla je natrag prema parkiralištu. Napravila je veliki krater u tlu, uništila parkirane automobile i pročelja okolnih zgrada. Policija je pri očevidu među komadima automobila zajedno s napadačevim ostatcima pronašla dio kanadske putovnice.
Dan poslije odgovornost za napad preuzela je egipatska teroristička organizacija Al Gamma’a Al-Islamiyya. Nalogodavac terorističkog napada Muhammad Shawki Al-Islambouli oglasio se iz Afganistana početkom 2000. godine i priznao da je on naredio napad na Hrvatsku. Riječki je napad nazvao neuspjelim pokušajem te zaprijetio novim napadom koji će ‘biti mnogo bolje isplaniran’. U studenome iste godine zaprijetio je da će ‘Hrvatska gorjeti od automobila-bombi’ i da će biti ‘krvi do koljena ako ne sazna gdje je nestao njegov prijatelj Abu Tala’at al-Qasimi’.
https://www.youtube.com/watch?v=4CEMOiJCwGI
1. Mostar, rujan 1997.
Teroristički napad u Mostaru izveden je 18. rujna 1997. U napadu je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, a uništeno je 120 stanova i 120 automobila. Napad su izveli islamski ekstremisti za osvetu Hrvatskom vijeću obrane. Teroristički napad u Mostaru bio je prvi islamistički napad u Bosni i Hercegovini.
Teroristički napad autobombom dogodio se u zapadnom dijelu Mostara, u Splitskoj ulici, ispred zgrade Policijske uprave Mostar i zgrade bivšeg MUP-a Herceg-Bosne, 18. rujna 1997. u 23:40 sati. U napadu je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, među kojima je bilo i troje policajaca. Na mjestu eksplozije nastao je krater širine 240 cm i dubine 85 cm. U eksploziji je bilo uništeno 120 stanova, od čega 56 potpuno, te 120 automobila, od čega 46 potpuno.
Krivac za teroristički napad bio je Ahmed Zuhaira Handal, inače iz Sudana. U javnosti je njegovo ime iznio glasnogovornik vehabijske zajednice u BiH Alu Husin Imad, pod nadimkom Abu Hamza, koji je rekao da vehabijska zajednica “ne opravdava, ali razumije zločin”. Handala je zajedno sa suradnicima teroristički napad izveo zbog osvete Hrvatskom vijeću obrane.
Sudski postupak protiv Ahmeda Zuhaire Handale i njegovih petorice pomagača započeo je u svibnju 1998. Handala je u odsutnosti (u bijegu) osuđen na kaznu zatvora od 10 godina. Sudionici terorističkog napada, Ali Ahmed Ali Hamad (iz Bahreina) i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, dobili su osam, odnosno pet godina zatvora.
2. Travnik, lipanj, 1998.
ubojstvo policajca Perice Bilića
U Travniku je 12. lipnja 1998. ubijen policajac Perica Bilić, hrvatski povratnik. Ubijen je od podmetnute eksplozivne naprave pod osobni automobil u dvorištu obiteljske kuće u naselju Lovrići, nadomak Travnika. Eksplozivna naprava koja je usmrtila Bilića, ranila je njegovog kolegu Almira Melića.
3. Travnik, srpanj, 1998.
Ubojstvo policajca Ante Valjana
Policajac travničke Policijske uprave Ante Valjan poginuo je, a jedna je osoba lakše ozlijeđena od podmetnute eksplozivne naprave u 5.55 sati u Travniku. Eksplozivna naprava eksplodirala je na parkiralištu u neposrednoj blizini zgrade PU-a u Ulici Lukačka, pri povratku Valjana s posla kuci. Nedugo nakon eksplozije Valjan je preminuo u travničkoj bolnici.
Pri eksploziji je lakše ozlijeđen Muhamed Gajić, stanar obližnje zgrade.
4. Sarajevo, ožujak, 1999.
Atentat na Jozu Leutara
Atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, dogodio 16. ožujka 1999. godine u saraevskom naselju Ciglane i do sada nije rasvijetljen. Leutar je čitavu karijeru proveo radeći u policiji, a nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma (1994.) i uspostavljanja Federacije BiH imenovan je za zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi FBiH, gdje je radio do atentata u kojem je teško ranjen, nakon čega je je preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo 28.03.1999. godine. Istraga u kojoj je sudjelovao i američki FBI, pokazala je da je u njegov automobil bio postavljen eksploziv. Još nisu pronađeni nalogodavci i izvršitelji ovog krivičnog djela.
5. Kostajnica, prosinac, 2002.
Islamski radikal Muamer Topalović
U Kostajnici kod Konjica Muamer Topalović, tada 37-godišnjak, izvršio je svirepo, trostruko ubojstvo hrvatskih povratnika, Anđelka (68) i njegovih kćeri Mare i Zorke, a teško ranio sina Marinka. Ovaj teroristički napad iz isključivo ideološko-vjerskih pobuda, Topalović je izvršio na Badnju večer 2002. Topalović je osuđen na 35 godina zatvora.
Hrvate u BiH se preglasava ,uništava im se imovina , nemaju pravo ni na svoj tv kanal , sa sirijskih i iračkih bojišnica se vraćaju ISIL-ovi borci , sve je više nekontroliranog ulaska Arapa i njihova kapitala što dodatno radikalizira i domicilne Bošnjake muslimane , Erdogan šalje poruke o Otomanskom carstvu ohrabruje muslimane u njihovim sve radikalnijin zahtjevima ,svjedoci smo terorističkih ataka po čitavoj Europi ni jedna zemlja nema cjelovito rješenje za tako radikalan islam sa istoka , posljednjih dana svjedoci smo i pokušaja silovanja u Hrvatskoj baš od azilanata koje Volonterski centar obilazi pomaže im , a Emina , Volonterski centar Osijek raznorazni “antifašisti ” iskaču sa svih strana apeliraju na Hrvate da budu tolerantniji Emina i besramno lažući optužuje Hrvate za nesnošljivost.
Ovo područje je i sada bure baruta iskra je dovoljna da plane na koga bi se okrenuli naši novi susjedi ?
Ne smije pitati nitko jer su tu odmah Emina i antifašisti koji će vas optužiti za mržnju .
Pa kada nešto malo i promislim. Što mislite da je smjestiti ovu dvojicu “izbjeglica ” baš kod primjerice Emine Bužinkić. Ovako stručna sigurno bi ih brzo naučila što je mir ,tolerancija ,snošljivost itd itd
Ili bi ipak ona popustila prihvatila njihov način života ,njihovu kulturu , njihovo poimanje vjere jer gdje god su došli oni su to od domicilnog stanovništva tražili .Traži to i Emina da se mi prilagodimo njima .I ne samo Emina ……
Nije li zanimljivo da svi ti volonteri po svijetu volontiraju većinom po uređenim državama .Ne odlaze nešto u Tursku , Saudijsku arabiju , Katar , Iran ,Afganistan. Tamo valjda prava nisu ugrožena
Oni se i bore za ljudska prava ( !? ) u Hrvatskoj koja je punopravna članica EU .U Hrvatskoj koja je morala ispuniti sve pa i one ucjenjivačke uvjete.
A tu u susjedstvu jedan čovjek ,kojemu je uzor dr.Franjo Tuđman čvrsto drži sve konce u svojim rukama štiti i državu i svoj narod .Soroša i njegov institut je naglavačke izbacio iz Mađarske Naravno riječ je o Viktoru Orbanu
Viktor Orban – mađarski premijer :
“Kod mene nema takvih stvari niti će ih biti dok sam ja premijer, ja za masovnu imigraciju muškaraca između 20 i 40 godina nemam razumijevanja niti emocija , imamo pravo birat sa kim želimo a sa kim ne želimo živjet u našoj zemlji , u Mađarskoj je Ustavom zabranjena islamizacija i masovna imigracija , to mogu reći jasno i bez ikakve dvojbe , za takve ćemo uvijek imati žicu a svaki i najmanji sumnjivac prilikom ulazaka u Mađarsku bit će evidentiran i u svakom trenutku mi ćemo znat što jede a ostatak Europe neka radi što hoće…”
A predsjednik vlade Andrej Plenković .
Uživa u “povijesnoj pobjedi” sklapa koalicije baš sa gore spomenutim ” antifašistima “ da bi učvrstio vlast obračunava se preko institucija sa “ekstremnim desničarima ” ,braniteljima i dijeli novce .Dijeli novce ne samo iz državnog proračuna .Novci “volonterima ” idu i iz proračuna županija , lokalnih zajednica , općina , gradova , državnih poduzeća .
Teško je i izračunati koliko je to velik novac .I to traje godinama kao što je već napisano na početku ovoga dijela predstavljanja udruga ta je sredstva Plenković povećao .
Niste valjda pomislili da on ne zna kome sredstva idu .
Zna i sam je bio u Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva .Član upravnog odbora iste te zaklade
Daran Bašić /Hrvatsko nebo
Hrvatsko nebo će nastaviti predstavljanjem udruga koje “volontiranjem ” grade civilno društvo
