Smrt Tita: Sedam dana općenarodne žalosti u Novom listu (2)

Navodni Jožek iz Kumrovca postao Titan moderne Evrope!

Drugo izvanredno izdanje Novoga lista izišlo je 6. svibnja 1980. na 20 stranica. Kao i prethodni broj u cijelosti je posvećen Titu i stvaranju kolektivne histerije zbog prestanka kucanja njegova velikog srca. I opet je na svakoj stranici (gore desno) objavljen diktatorov portret. „Tuga za Titom“ glavni je naslov na naslovnoj stranici ispod kojega piše: „Neizreciva žalost Jugoslavena za nadražim sinom naših naroda i narodnosti“. Prolistajmo tu neizrecivost.

Ljubljana: Tito je naš život i budućnost

Str. 2 donosi prilog iz Ljubljane pod naslovom „Tito je naš život i budućnost“. Članak izvještava iz minute u minutu kako su se „čitave noći mase radnih ljudi i građana Slovenije skupljale u centru Ljubljane da se oproste od preminuloga predsjednika Tita“. Riječ je uzeo predsjednik Skupštine Ljubljane drug Marijan Rožič i među ostalim, rekao: „Privrženost Tebi i Tvom radu izražavat ćemo djelima. ‘Mi smo Titovi, Tito je naš’ – upravo ovo geslo sada dobiva najdublji smisao, značenje i putokaz“.

Na komemoraciji u Skupštini SR Slovenije bili su neki, danas poznati Titovi koljači. Govorio je predsjednik Skupštine drug Milan Kučan i kazao da smo „izgubili svog najvećeg sina“. Nazočio je kompletan politički vrh SR Slovenije, među njima Mitja Ribičič, ali i Pepca Kardelj, zloglasni Ivan Maček i drugi.

Plavi vlak stigao je u Zagreb. Na str. 3 o tome govori opširan izvještaj pod naslovom „Mudri strateg u borbi za mir“.

Štafetu je Mladen Pejnović unio u specijalni vlak

„Točno u 10,30 sati centralna zagrebačka sirena oglasila je ulazak specijalnog vlaka iz Ljubljane na glavni kolodvor…“. Govor je održao predsjednik Gradske konferencije Saveza komunista Zagreba drug Dragutin Plašć. Ušao je u povijest kardiovaskularno nemogućom rečenicom: „Prestalo je kucati plemenito srca Josipa Broza Tita, veliko srce čijom su snagom kucala naša srca“. Dodao je: „Tito nas je učio stvaralačkoj odgovornosti… Njegova ideja i njegovo djelo ostaju kao temelj i putokaz za sva buduća pokoljenja… Vrativši se… kao sudionik velikog oktobra iz revolucionarne Rusije u ovaj grad, Tito je donio uvjerenje da Partija mora dijeliti sudbinu radničke klase i radnih masa i voditi ih u borbi… Nećemo nikada iznevjeriti Tvoje povjerenje, dragi naš druže Tito! Ništa i nitko nas neće zaustaviti na našem putu socijalističkog samoupravljanja i nesvrstanosti, slobodi i nezavisnosti, daljnjem jačanju bratstva i jedinstva, jer smo sve to zajedno s Tobom gradili.“

„Nakon oproštajnog govora zbor je zapjevao ‘Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo’… Kraj kovčega za vrijeme oproštaja, Štafetu mladosti koja je kobno prekinula svoj put, držao je predsjednik RK SSOH Mladen Pejnović“. A onda su lokomotive plavog vlaka, Sutjeska i Neretva, odvukle vlak s lijesom prema Beogradu.

Izvješteni smo na istoj str. 3 i o sudbini Štafete mladosti: „Na vijest o smrti druga JOSIPA BROZA TITA, Predsjedništvo Konferencije SSOJ odlučilo je da Štafeta mladosti – simbol ljubavi i odanosti drugu Titu i njegovom djelu, simbol bratstva i jedinstva, zajedništva i ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije, privremeno prekine svoj put za vrijeme općenarodne žalosti i da se u Zagrebu priključi plavom vlaku…“ te zajedno s Titom ode u Beograd. „Predsjednik RK SSO Hrvatske Mladen Pejnović unio je u plavi vlak Štafetu mladosti“.

Narod i Tito su jedno

Poslije str. 3, pogađate, dolazi str. 4 s izvještajem iz Beograda pod naslovom „Tito će uvijek biti s nama“. „Kovčeg“ s pratnjom i štafetom, naime, stigao je u 17 sati u Beograd. Govorio je šef beogradskih komunista drug Dušan Gligorijević. „Ponosni smo što je Tito naš, što smo mi Titovi, što su narod i Tito jedno…“. Na kraju je zaželio vječnu slavu vođi „naše Revolucije, tvorcu socijalističke Jugoslavije, našem voljen drugu Josipu Brozu Titu!“.

Na str. 5 „Titovi brodograditelji iz Kraljevice“ poručuju „Radit ćemo dragi druže Tito još bolje“. Tako, primjerice Rade Marković „visokokvalificirani alatničar, petnaest ljeta u Titovu brodogradilištu“, zaključuje: „Drug Tito nije umro. Tito nikada neće umrijeti“. Tehničar Pavle Pavlović pak kaže: „Uvijek nas je oduševljavala činjenica koliko je drug Tito bio o svemu odlično obaviješten…“.

Na str. 6 nova parola: „Bratstvo i jedinstvo – zalog sadašnjosti i budućnosti“, ispod koje tekst počinje ovako: „U cijeloj Titovoj epohi, u kojoj su svi naši narodi i narodnosti ostvarili oslobodilačke težnje i stvaralački razvoj kao nikada dosad u svojoj historiji, politika i praksa bratstva i jedinstva konstantno je ugrađivana u nerazorive temelje jugoslavenske višenacionalne zajednice“. Sve ostalo govore međunaslovi: „Postoji samo jedan put za sve narode Jugoslavije“, „Bratstvo i jedinstvo čuvati kao zjenicu oka“, „Snaga Jugoslavije je u jedinstvu“.

Ponosni na život u Titovoj epohi

U drugome izvanrednom broju Novoga lista uvedena je rubrika „Tito je rekao“. Među ostalim Tito je navodno rekao i ove rečenice: „Ne smatram ovaj sud kompetentnim, već samo sud partije“ (1928.); „Biti komunista – nije lako. Biti komunista – još uvijek znači biti spreman da se mnogo čega odričeš“ (1972.). Tito je svojim primjerom pokazao snagu odricanja.

Kako nas dalje izvješćuje Novi list, održale su se „komemoracije na području čitave regije“. Dio te atmosfere pokazuju naslovi: „Labinština kuca i dalje Titovim srcem“, „Nijemo evociranje susreta s velikanom u Uljaniku“, JNA s područja riječke Zajednice općina grmi – „Crvena petokraka uvijek će nam sjati“, a „trgovački radnici“ su „ponosni na život u Titovoj epohi“, dok su brodograditelji spremni za „zbijanje redova na svakodnevnim poslovima“. Metalci tvrde Tito je „najveći radnik-metalac“, itd.

Zajednička urednička ocjena s komemoracija „na području čitave regije“ sublimirana je u naslov „Sve što je drug Tito radio bilo je za – čovjeka“ (str. 10). Poslije komemoracija str. 11 posvećena je egidi: „Iz srca svih žitelja naše regije“. Na toj stranici iskaču naslovi kao što su: „Knjige žalosti u svim općinama“, „Tuga na svim morima i oceanima“ i „Radom i samoprijegorom nastaviti Titovo djelo“. Komemoracija je održana i u sjedištu zajednice Talijana u Rovinju, naslov govori sve: „Sjedinjeni kao nikad uz SKJ“.

Tito – Titan, Gigant i besmrtni državnik

Naslov „Historijski govor na Rječini“ (str. 12) prenosi Titov govor u Rijeci iz listopada 1946. kad je vizionarski kazao: „Razumije se da se naša demokratija ne sviđa reakcionarima u drugim zemljama“. Uglavnom na str. 12 Tito se borio kao lav, da bi na str. 13 iskočio naslov „Tito je vještinu ratovanja pretvorio u vještinu mira“. Kako? Ovako: „Titovo ‘ne’ kominformu, Staljinu i staljinizmu“, potom je otkriveno da je u duši „Arhitekt aktivne miroljubive koegzistencije“ te da sve što radi, radi zbog toga jer „Stvara se novi svijet – svijet slobode…“. Komu pak nije jasno o čemu se radi, evo i uredničkoga objašnjenja: „Za njega (Tita) je uvijek ‘mir bio funkcija slobode i ravnopravnosti, a sloboda – funkcija mira’“. Zaključno: „U proteklih četrdeset godina Titovo ime postalo je simbol i izraz naše historije, i njene prošlosti i njene sadašnjosti i naših dana koji dolaze“. Jer je bio „čovjek epohe“ i imao je „vizionarski dar“.

Bježim na str. 14 – 15. „Svijet o Titu i Jugoslaviji“. Bio je „Veliki državnik cijelog svijeta“. Ne izmišljam, i dalje prepisujem. Tito je „Titan moderne Evrope“, „Jedan život koji je bio veći od života“, „Grandiozna ličnost moderne Jugoslavije i svijeta“, pazi sad – „Besmrtni državnik naše epohe“, k tomu i „Gigant historije“, „Vojnički i politički Titan iz Drugoga svjetskoga rata“. On je „veliki lider“, „istaknuti rukovodilac međunarodnog radničkog pokreta“. Da se zna „uzdigao je Jugoslaviju na nivo velikih“, otvorio je „novu stranicu komunizma“, „odolijevao svim pritiscima“, „svojim djelom zadužio svijet i historiju“, „uvijek ostao nepokolebljiv borac“, „zastupnik poniženih i boraca za slobodu“ i „jedan od najizuzetnijih ljudi“.

U istom tonu nastavili su se blamirati inozemni političari na str. 16 – 17. Od svih najbliži je istini bio švedski ministar vanjskih poslova Ula Ulsten koji je izjavio kako je Tito „Ostavio za sobom veliku prazninu“. Inozemni političari uglavnom su se u prigodnim izjavama zauzimali za „jedinstvenu Jugoslaviju s jedinstvenim sistemom autonomije“. Ako je vjerovati Tanjugu, dakako.

Armija ostaje oslonac SKJ

Na str. 18 drugoga izvanrednoga broja dogodila se diverzija. Nije umro samo drug Tito, već su i drugi ljudi umirali pa je pola stranice Novoga lista posvećeno preminulima iz riječke Zajednice općina. Uz osmrtnice objavljeno je da je „Dinar stabilan“ te vijest da će RTZ na prvom i drugom programu u 21,30 sati emitirati „Titov put u socijalizam“. Objavljen je i cjelodnevni program Jugoslavenske radio televizije. U cijelosti je posvećen Titu i njegovoj „epohi“.

Na str. 19 pod naslovom „Kumrovec tuguje za svojim Jožekom“ najavljuje se izvješće o stanju „pred prozorima Titove rodne kuće“ gdje su primijećene „kitice svježeg proljetnog cvijeća“, iako „Zagorje, kao i čitava naša zemlja, grcaju od bola“.

Komunisti i jugoslaveni jedni drugima potom izražavaju „saučešća“. U pravilu, niža razina piše „saučešće“ višoj. „U povodu smrti druga Tita…. Predsjedništvu CK SKJ neprestano stižu brzojavi sućuti. Brzojave s izrazima neizmjerne boli uputili su: društvenopolitičke organizacije i organi SR Hrvatske“, zatim Slovenije, SUBNOR-a, pa Savezna konferencija Saveza rezervnih vojnih starješina Jugoslavije, Komitet organizacije Saveza komunista Jugoslavije u JNA, sve do Skupštine Titovog fonda za stipendiranje mladih radnika i radničke djece Jugoslavije.

Komitet organizacija SKJ u JNA piše „saučešće“ CK SKJ u kojemu među ostalim ističe: „Komunisti u JNA i dalje će odlučno i nepokolebljivo ostvarivati politiku SKJ u izgradnji naše Armije i osigurati da ona u svakom trenutku bude siguran oslonac Savezu komunista Jugoslavije, radničkoj klasi…“.

Na zadnjoj stranici najavljuje se tko će iz svijeta doći na pogreb „Titanu (1) moderne Evrope“. Uglavnom svi koji su u doba „hladnoga rata“ bili za očuvanje Jugoslavije, pa i uz pomoć JNA, toga jedinoga „oslonca Saveza komunista Jugoslavije“.

(1) Titan – prirodni satelit Saturna, posuđenica britanskoga Daily Mirora iz astronomije preseljena u titoističku ideologiju kojom se Josipu Brozu Titu pripisuju svemirske dimenzije zbog obnove Jugoslavije.

(U idućem nastavku: O Titovom besmrtnom revolucionarnom djelu govori dr. Vladimir Bakarić na centralnoj komemorativnoj sjednici najviših organa i organizacija federacije, Titovo djelo vječno će živjeti, Tito je najhumaniji ratnik svog vremena, Pioniri su uz Tita…)

Nenad Piskač/hkv.hr/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo