Autobiografija Šime Letine/Od Visočina do Washington DC-a

Vrijeme:3 min, 33 sec

 

Osobna razmišljanja/Personal reflections

Knjiga pod naslovom Osobna razmišljanja/Personal reflections pisana na hrvatskom i engleskom jeziku, najnoviji je uradak mr. sc. Šime Letine, koja nas vodi na životno putovanje dječaka iz Visočana, malog mjesta u zaleđu Zadra, preko izbjegličkog logora u Austriji te putovanju preko bare, put u obećanu zemlju Ameriku.

Dijaloška je to autobiografija koja nas vodi, ne baš laganim životnim stazama, opisujući osobna razmišljanja koja pisac proživljava od najranijih dana, pa sve do pune zrelosti. Vječni pratitelji na tom putovanju su mu vjera, obitelj i Domovina, noseći ih u srcu kao amajlije, daju mu snagu na životnom putu. Čitajući ovu autobiografiju, ulazimo u jednu tipičnu poslijeratnu hrvatsku katoličku obitelj, koja u tim teškim vremenima nije pokleknula pod totalitarizmom, nego je hrabro kročila naprijed čuvajući uspomene na Domovinu, koja im je uvijek bila u srcu.

Pisac donosi sjećanja iz djetinjstva i opisuje radost koju je kao dijete osjećao u dočeku, pripremi i slavljenju vjerskih blagdana, posebno Božića i Uskrsa. Sjeća se teških poslijeratnih godina u kojima su skoro sve žene i mlade djevojke nosile crnu odjeću, kao znak žalosti za poginulima i nestalima u ratu, a stanovnici sela, zbog sudjelovanju odraslih muškaraca u obrani Nezavisne Države Hrvatske, bili diskriminirani i proganjani. Nepravda, progoni i zatvori, usjekli su se u njegovo pamćenje prije polaska u prvi razred osnovne škole i od tada iz godine u godinu su ga poticali na razmišljanje o legitimnoj i etičkoj neopravdanosti Jugoslavije.

Mr. sc. Šime Letina je rođen 19. veljače 1943. godine u Visočanima kod Zadra, gdje je završio osmogodišnju školu, a daljnje školovanje je nastavio u zadarskom sjemeništu, gdje je završio gimnaziju i dvije godine filozofije i teologije.

Domovinu je napustio 1966. godine i od tada živi u inozemstvu. Od srpnja 1966. do kolovoza 1967. boravio je u izbjegličkom logoru Traiskirchen u Austriji, gdje upoznaje Brunu Bušića, Rudolfa Arapovića, Benjamina i Dubravku Tolić, Mirka Vokića te veliki broj mladih Hrvata, s kojima će kasnije politički raditi na uspostavi slobodne i demokratske države Hrvatske. Nakon Austrije put ga vodi u SAD gdje i danas živi sa suprugom Josipom.

Nemirnog duha željnog znanja školovanje nastavlja i u SAD-u gdje završava povijest i politologiju, a nakon toga magisterij iz politologije i bibliotekarstva. Više od 40 godina je radio u Kongresnoj knjižnici u Washington D.C. Godine 2001. postaje voditeljem Odsjeka za politologiju i geografiju u Odjelu za katalogizaciju. Svoj radni vijek završava 2014. godine odlaskom u mirovinu.

Bio je član Hrvatske republikanske stranke (HRS), koju je 1951. godine u Argentini osnovao prof. Ivan Oršanić. Obavljajući dužnost rizničara stranke, postaje članom Izvršnog odbora stranke, zajedno s predsjednikom stranke dr. Ivanom Korskim i tajnikom Kazimirom Katalinićem.

Godine 1974. s grupom hrvatskih republikanaca, predvođenih prof. Katalinićem, sudjeluje u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća, a godinu kasnije izabran je u Sabor vijeća, a na zasjedanju Prvog Sabora u Torontu izabran je za tajnika Sabora.

Sudjelovao je na zasjedanju Sabora HNV-a u Bruxellesu, gdje dolazi do koalicije između takozvanih Proljećara predvođenih Brunom Bušićem i Republikanaca (HRS) predvođenih dr. Ivom Korskym. Na zasjedanju Sabora HNV-a u Barceloni izabran je za potpredsjednika istog, dok je predsjednik Sabora bio dr. Radovan Latković iz Argentine.

Uz bogat politički angažman, Šime Letina neumorno piše. Svoje političke članke je objavljivao u nekoliko listova, kao što su Hrvatska borba, (koji je sedamdesetih godina izlazio u Washingtonu), Hrvatska budućnost (Los Angeles), Hrvatski put (Totonto), te u časopisu Republika Hrvatska (Buenos Aires). Nakon propasti Jugoslavije i uspostave države Hrvatske pisao je uvodne članke u listu Hrvatska kronika.

Ovaj neumorni pisac svoje članke objavljuje u raznim hrvatskim novinama, kao što su Hrvatsko slovo, Fokus, Dragovoljac, Ličke novine ta na raznim hrvatskim portalim, kao što su Hrvatsko nebo, Bez cenzure, Projekt Velebit, itd.

Pripadao je krugu hrvatskih nacionalista koji su javno isticali kako hrvatski narod ima pravo ostvariti svoju državu, bez obzira kome se to sviđalo ili ne. Javno je zastupao misao prof. Ivana Oršanića da je svaka Jugoslavija diktatura ili ne može postojati.

Odrastajući u totalitarnom sustavu u Jugoslaviji, vrlo rano je shvatio da čovjek bez slobode nije i ne može biti odgovoran, a isto tako bez odgovornosti nije i ne može biti slobodan. Za oslobođenje i slobodu hrvatskog naroda radio je politički sve ono što Hrvati u domovini nisu mogli ni smjeli.

 

A.B./Hrvatsko nebo