Tko „igra“ protiv Rusije: Prigožin sa zloglasnim plaćenicima, ili Putin i ’oligarsi’ u vrhu vojske i države?

Iz ’podzemlja’ poznatoga kao ’teoretičari urota“ neki već otprije prozivaju Putina, Šojgua, Lavrova… da zapravo i nisu (etnički) Rusi?  Igraju li oni za proklamirane interese Rusije, ili samo glume da to čine – omogućujući svojom strategijom i taktikom upravo suprotno od onoga u ime čega šalju tolike vojnike u smrt: da se ruskim snagama i vlastitoj državi stalno zadaju novi, teški ili fatalni udarci? Ili takav udarac Rusiji pokušava u ovom za nju kritičnom trenutku ukrajinske protuofenzive zadati upravo – Prigožin?

Odmah treba reći da informacije i tumačenja što ih od početka ovoga rata dobivamo iz Rusije nisu dovoljno pouzdani da bi se išta s punom sigurnošću znalo ili tvrdilo. Više nego ikada dosad, vodi se  takozvani informacijski, odnosno propagandni, odnosno “hibridni” rat. Broj dosadašnjih zavarajućih informacija i procjena koje su stizale iz Rusije ili o njoj nemjerljiv je. Sve što se iznese podložno je stoga daljnjim provjerama. No to što je znanje i razumijevanje o suvremenoj Rusiji krnje ili oskudno, nerijetko i pogrješno, nije razlog da se prestane razmišljati o onomu što se tamo događa – zato što su tamošnja zbivanja važna za budućnost i Ukrajine i Europe i svijeta.

Kada je u video-poruci Evgenij Prigožin jutros objavio da su njegovi plaćenici okupljeni su paravojnoj organizaciji „Wagner“ zauzeli ključne vojne objekte u pograničnom južnom ruskom gradu Rostovu na Donu, među kojima i zračnu luku, bio je to šok i za vlast u Moskvi i za svijet. U tom gradu s više od milijun stanovnika središte je ruske logistike za opskrbu znatnog dijela vojnih operacija u obližnjim zauzetim dijelovima Ukrajine. Prigožin je rekao kako se njegova organizacija htjela odazvati pozivu ministra obrane Šojgua te predati sve svoje oružje regularnoj vojsci, ali i nakon toga nastaviti „braniti domovinu“, no da su tada regularne trupe raketirale njihove baze u zaleđu, pa je – nakon velikih gubitaka u bitkama za Bahmut i drugdje, za koje je krivio vrh iz Moskve, koji im je navodno uskraćivao strjeljivo i potporu – odlučio suprotstaviti se, te su njegove postrojbe krenule prema Moskvi.

Što se točno događa i do čega će dovesti iznenada nastalo izvanredno stanje, koje neki olako proglašavaju početkom građanskog rata, a drugi pučem ili pokušajem prevrata, ne zna se točno. Medijski prostor vrvi neprovjerenim i nepouzdanim, djelomičnim ili lažnim informacijama i tumačenjima. No svakako je utemeljena ocjena da je vojna i civilna vlast u Moskvi jako uzdrmana i da je veliko pitanje što će iz svega toga što se danas munjevito događa proisteći.

Prigožin je u svojoj poruci optužio ministra Sergeja Šojgua i predsjednika Vladimira Putina ne samo zbog pogrešaka, nego i zato što su uopće krenuli u prošlogodišnji napad na Ukrajinu – i time sada doveli u opasnost i sigurnost područja unutar granice same Rusije – ne samo u dijelovima osvojenima u Ukrajini i naknadno pripojenima Ruskoj Federaciji. Dodao je da Ukrajina nije imala plan pridružiti se NATO-paktu i napasti Rusiju – pa da stoga nije ni bilo razloga krenuti na nju preventivno u vojnu invaziju.

Objasnio je kako on na terenu vidi stanje. A vidi ga kao katastrofalno: „Ukrajinska se vojska probija kroz ruske redove, Rusi se kupaju u krvi, nitko ne osigurava opskrbu i nema kontrole ni uspjeha”. Ministarstvo obrane vara Predsjednika. „Danima slušamo o 60 uništenih ’leoparda’ i tri tisuće neprijateljskih vojnika koji su onesposobljeni. To je puna i totalna glupost“, kazao je jako uzrujani i nepovratno razočarani buntovnik Prigožin.

On je zatim teško optužio vrh u Moskvi, što mu doduše nije prvi put, rekavši kako je akcija u Ukrajini mogla uspjeti da nisu poslani dugački konvoji vozila, kao lake mete za suprotnu stranu, s malo strjeljiva, dok su „vojnici bili goli i bosi”. Takvim nerazumnim potezima, a ministar obrane dio je vrhovnog lanca planiranja i zapovijedanja, „Šojgu je ubio tisuće vojnika koji su bili najsposobniji dio ruske vojske”.

Prozvao je i oligarhe – velike i moćne bogataše koji su umreženi s političkim vlastodršcima – da funkcioniraju kao klan koji kontrolira Rusiju. Na njegovu udaru našao se je i načelnik glavnog stožera, Valerij Gerasimov, za kojega je ustvrdio da je skupa sa Šojguom „kriv za genocid nad ruskim narodom, pogibiju desetaka tisuća Rusa i predaju ruskog teritorija neprijatelju”.

Prigožinova pobuna usred započete ukrajinske protuofenzive, koja se još nije u punoj mjeri razmahala, mogla bi se pokazati kao težak udarac s leđa ruskim vojnim snagama koje nastoje spriječiti ukrajinske prodore. No ta pobuna otvara pitanja i o nečemu o čemu se i na istoku i na zapadu dosad uglavnom šutjelo, iako su i Prigožin i još neki unatrag više mjeseci, a i lani, iznosili teške kritike na račun sovjetske vojne strategije i taktike. Tražili su krivce za neuspjehe i poraze na ratištu, za desetke tisuća poginulih, za još više desetaka tisuća ranjenih vojnika s ruske strane te za velike štete u naoružanju, opremi i infrastrukturi koje su ruske snage pretrpjele na ukrajinskom tlu.

Temeljno pitanje stoga od jutros glasi: Za koga je odnosno protiv koga ustao Prigožin: za Rusiju ili protiv nje? Drugo, još mnogo teže pitanje glasi: „Igraju“ li za Rusiju ili zapravo protiv nje, a za sebe ili za koga drugoga, najmoćniji ljudi u državi?

Tko je dakle taj koji zaista „igra“ protiv Rusije: Prigožin sa zloglasnim plaćenicima, ili Putin i ’oligarsi’ u vrhu vojske i države?

Iz ’podzemlja’ poznatoga kao ’teoretičari urota“ neki već otprije prozivaju Putina, Šojgua, Lavrova… da zapravo i nisu (etnički) Rusi? Igraju li oni za proklamirane interese Rusije, ili samo glume da to čine – omogućujući svojom strategijom i taktikom upravo suprotno od onoga u ime čega šalju tolike vojnike u smrt: da se ruskim snagama i vlastitoj državi stalno zadaju novi, teški ili fatalni udarci? Ili takav udarac Rusiji pokušava u ovom za nju kritičnom trenutku ukrajinske protuofenzive zadati upravo – Prigožin?

P. S.

Neposredno nakon pisanja ovog osvrta objavljeno je da je Jevgenij Prigožin rekao da je svojim borcima, koji su munjevito napredovali prema Moskvi, naredio da se okrenu i vrate u svoje baze kako bi se izbjeglo krvoproliće. “Shvaćajući svu odgovornost za to što će se ruska krv proliti na jednoj od strana, okrećemo postrojbe i odlazimo u suprotnom smjeru prema terenskim logorima, po planu”, rekao je Prigožin.

Hrvatsko nebo