J. Peći : Što i kako dalje?

Od svih dobrih misli koje je u intervjuu gostujući u Bujici izgovorio dr. Zlatko Hasanbegović, još uvijek mi zvoni u ušima i imponira ona kad je ustvrdio da je postojeće rukovodstvo HDZ-a moralo biti svjesno činjenice da neće nikada više, niti pod kojim uvjetima, moći samostalno, sa svojom vlastitom većinom u Saboru, vladati Hrvatskom. To je i bio preduvjet nastanku ovako sklepane privremene većine (u Saboru) koja je stvorila trgovačko ozračje, političku kaljužu.
Postavlja se pitanje kako je to g. Plenković morao reagirati na sjednici Vlade, kada je “dobio” tri Mostove ruke protiv svojega očitovanja Saboru u svezi podrške ministru financija na interpelaciju SDP-a.
Neki misle da je trebao reći “dobro, usvaja se većinom glasova odluka Vlade”, poslije sazvati stranačko Predsjedništvo i vidjeti što i kako dalje s Mostom.

Neki (mnogi) misle da je postupio državnički mudro i naredio tajnici da pripremi razrješenje, a tek naknadno o tome izvijestio stranačko Predsjedništvo i dobio (nepodijeljenu) podršku za svoj potez.

Bilo kako bilo, tu smo gdje jesmo. Gotovo su svi epilozi poznati i maske su (po mnogima) pale.

Imamo predizbornu kampanju za lokalne izbore u kojoj Most puca iz svih oružja prljavo po HDZ-u, HDZ se nevješto brani, obje te stranke nepotrebno gube energiju na nevažne stvari, a mainstream mediji se trude iz petnih žila hrvatskom narodu ogaditi HDZ, i što je još važnije, ogaditi konzervativnu političku opciju, nudeći svakodnevno izjave Milorada Pupovca, Ivana Vrdoljaka, Furija Radina i sličnih opskurnih likova političke scene, kako je za novonastalu kaotičnu situaciju krivo “revolucionarno desničarenje”, pa čak i “nacionalizam-šovinizam” Milijana Brkića i slične nebuloze, nastojeći uobličiti na taj način pretežito javno mnijenje.

Produciraju se priče o Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih, koji (tobože) hoće neprežaljenog im Tomislava Karamarka vratiti nazad u maticu svih političkih zbivanja.

U pozadini svih mainstream djelovanja nalazi se nastojanje vraćanja SDP-a sa Zoranom Milanovićem ili nekim sličnim na vlast (spominje se Zvonimir Mršić iz Koprivnice…), ali “nije loš niti Plenković sa svojom anacionalnom politikom, kao zalogom za njegovo kasnije pozicioniranje u Europskom vijeću”.

Svako se domoljublje proglašava radikalnom desnicom, radikalnim konzervativizmom.

Pitam se samo koliko laganje maistream medija može pomoći Hrvatskoj i Hrvatima.

Laže se i maže na kilograme, na tone, na svim lijevim portalima i novinama, na televizijama RTL-u, na Novoj TV, na HRT-u i to pokušavaju učiniti u staroj Goebelsovskoj maniri, da sto puta ponovljena laž postaje istinom.

Stvara se neka nova virtualna stvarnost po kojoj je Anka Mrak-Taritaš tobožnjim “anketama vjerodostojne agencije” po svojoj popularnosti ispred predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i slične infantilne gluparije.

Po svakoj cijeni nastoje eutanazirati hrvatski narod i promijeniti matricu većinski konzervativnog naroda u amorfnu masu bezmislećih ljudi koji će im zbog svoje lakovjernosti možda moći i povjerovati.

S pravom se pitate, prijatelji moji, čemu to i u čijem interesu rade dionici političkih zbivanja ili barem veći dio njih i prateći im PR-mediji.

Po mom sudu, po njima, najveći neprijatelji prosperitetne hrvatske države postali su sami Hrvati (naročito oni koji imaju vlastitu glavu za vlastito razmišljanje), hrvatska braniteljska populacija i suverenistički puk – rodoljubi, koji barem nastoje spasiti ono što im je svetinja, ono što im je jedino preostalo, a to su vjera, obitelj i Domovina. Imam dojam da su svi oni, posredni i neposredni, Sorosevi plaćenici. U Soroseve motive rastakanja nacionalnih država na europskome tlu ne bih….

Zapitajmo se kakva je to hrvatska “država” u kojoj su takve kategorije najzdravijeg hrvatstva, hrvatsko tkivo bez kojeg ne bi niti bilo Hrvatske, postale neželjene, nepoželjne.

Da pojednostavim svoju priču.

Sve što se događa, trajat će neko vrijeme i to moramo izdržati.

Izborno je zakonodavstvo donijeto po mjeri onih koji su svjesno opstruirali stabilnost državne vlasti i gurnuli Hrvatsku na rub građanskog tihog “rata”, ne bi li stvorili tezu o neodrživosti te i takve države i njezinu vraćanju u neku tvorevinu nalik neprežaljenoj im Jugoslaviji, naravno sa srpskom dominacijom (pogledajte kako je “stabilna srbijanska vlast, to što je četnička…koga briga, a pogledajte što se događa u BiH, Makedoniji, Kosovu”).

Doći će nam bolji dani. Moraju.

Samo treća opcija ne smije biti kvazikonzervativna udbotvorevina bez “ideologije” Most (“najgori su agenti koji niti ne znaju da su agenti”), već iskonska i istinska hrvatska konzervativna opcija koja njeguje starčevićanski princip hrvatskog državnog prava bez ikakve fige u džepu. Otac Domovine vječno živi. Dočekat ćemo valjda i te dane.

Naprosto, da bismo opstali, moramo, iako je to u ovom trenutku itekako teško, biti optimisti i promišljati budućnost svojom vlastitom glavom, ne dopuštajući ikakav utjecaja “sorosevskih” medija na naše političke stavove.

Josip Peći /Hrvatsko nebo