I Pletikos : Forza Andrej

Nova politička geografija u Hrvata.

Možda će, kažem možda, Andrej Plenković biti zapamćen u memoriji hrvatskog naroda kao najveći političar poslije Franje Tuđmana, odnosno jedini državnik u prve dvije decenije ovog milenija. Ono što svojom da li hinjenom, mirnom odlučnošću sada stvara, više je od puke kadrovske i političke križaljke, stalnih, doduše malko za naše prilike neuobičajenih, političkih borbi pozicije i opozicije, u kojima je jedina vizura prva slijedeća kota vlasti.

Ovdje se gotovo očigledno, doduše ne i svima očito, stvara sasvim nova politička geografija u Hrvata.

Mario Manđukić slavni hrvatski napadač, stekao je svjetsku slavu i dokazao svoju klasu, nečim što je pomalo neuobičajeno za jednog napadača, da uopće ne mora zabijati golove da bi bio neophodan svojim trenerima i momčadi. U trenutnom klubu, slavnom Juventusu, igra na poziciji krilnog napadača na koji ga s obzirom na njegove tehničke i motoričke kvalitete, ne bi stavio niti jedan trener kojemu je stalo do dobrog mišljenja struke i javnosti. A Mario i njegov klub nižu uspjeh za uspjehom. Iako baš zbog toga ne zabija golove. Gdje je kvaka, posebice ako znamo da je na toj poziciji stekao i naklonost navijača? Naprosto Mario igra lažno krilo (desno ili lijevo svejedno), koje u napadu ulazi u sredinu napada, ali to i nije toliko važno, koliko da svojim odlaskom sa ekstremne pozicije na kutu igrališta, poklanja ogroman prazan prostor u koji nebranjen ulazi drugi suigrač i neometan čini štetu protivničkoj momčadi.

Desnica se nalazi pred novom šansom

Ovaj ekskurs u nogometne vode čini mi se važan za trenutni politički diskurs. Ovo što čini sa HDZ-om Andrej Plenković jest upravo manevar koji Max Alegri (Veseli) čini u napadu sa našim Mariom. Ovaj nagli zaokret koji Plenković čini sa HDZ-om , i to ne samo prema centru, već prema lijevom centru, ostavlja ogroman prostor na desnom krilu. Stoga nije pitanje kuda to ide Plenković kao desno krilo, već imamo li mi kojeg Veselog trenera, da ubaci svojeg beka pretvorenog u ekstremno krilo?

Poklon koji je Plenković učinio vječno razjedinjenoj hrvatskoj desnici, za sada dok se ne dokaže suprotno, očitavam kao voljan, svjestan čin. Čin duboke političke mudrosti, koja se ne odnosi toliko na samog aktera/igrača, koliko na stručni stožer. No bio on svjestan ili spontano ispao iz torbe političke mešetarije, naprosto se radi o činjenici da se na desnoj strani političkog igrališta otvorio iznenada(?) ogroman prostor koji sada mora iskoristiti domoljubna desnica – i pravaška i demokršćanska i libertarijanska- za jaki i nagli ulaz. Desnica koja je dosad krala dane u međusobnim besplodnim optužbama onog drugog, i dosađivala cendranjem da joj politički prostor na desnici krade HDZ kao „lažna“ desnica, sada se nalazi pred novom šansom i praznim prostorom koji ne će dugo trajati. Da ponovo povučem nogometnu dijagonalu ili paralelu svejedno, u taj prostor treba uči najjači najsposobniji igrač, jedan a ne njih desetak, međusobno se ometajući. Dakle desnica treba ujedinitelja i osobu koja će krenuti i povući svoju momčad u pobjedu.

Ima li desnica ujedinitelja ?

Tko je ta osoba? Da li je to dr Zlatko Hasanbegović, i nije li on pripreman zadnjih dvije godine za preuzimanje te presudne uloge u našoj novijoj povijesti? Ili je to Bruna Esih ili dr Željka Markić, možda Ladislav Iličić ili netko drugi? Tko god to bio prostor koji je Andrej Plenković poklonio hrvatskoj desnici ne će trajati za vremena. Da nastavim s nogometnim paralelama, najveći trener Elfa, legendarni Sep Herrbergger je rekao da je nogomet igra prostora i vremena, a otprilike to isto možemo reći i za politiku. Za realizaciju šanse nema puno vremena. Treba znati u politici prepoznati i iskoristiti svoj Kaiross. Pogotovu jer i protivnička momčad žestoko radi, i to sa boljom logistikom, da dočeka svoj Kaiross. Bilo kako bilo, od gore nabrojanih i svih koji pripadaju tom svjetonazornom krugu, bitnom za budućnost ove nacije, povijesni trenutak traži odgovornost, karakternu snagu u tomljenju taština i viziju da iznijedre jednu pouzdanu snagu koja će se etablirati, na pepelu pravaštva, u jednu jaku i pouzdanu stranku domoljubne političke desnice. Povijest im ovaj propust političke mudrosti, ne će oprostiti.

Ivan Pletikos /Hrvatsko nebo