MILE PRPA: Korono, ljubavi moja! – Nebesima ječi sotonski glas!

Vrijeme:3 min, 42 sec

 

Što se ovo događa u svijetu !?  – Jesu li se razmahala četiri jahača apokalipse!”

Četiri jahača predstavljaju neizbježna zla koja se pojavljuju kad ljudi na Zemlji gube humanost i odlike ljudskosti.

Često, u razgovoru, čujem riječi – to nam Bog šalje  kaznu. Ne!, ne!, ne! – To nam Bog ne šalje kaznu, koju smo, usput rečeno, svakako zaslužili.

To nije kazna, to je nebeska jeka naših riječi, psovki, laži, mržnje, krikova nerođene djece  i svakolikih naših zlih djela, zločina, ratova suprotna Božjim zapovijedima. Evo, ta se  jeka sad vratila čovjeku i čovječanstvu. Zlo što smo sijali  prispjelo je sada na obilatu žetvu.

Sjetimo se samo krvavih ruku bezbožnika i sličnih koji su na sav glas otvoreno pjevali: “Nosim kapu sa tri roga, pa se borim protiv Boga… Sjetite se samo koliko je, kroz povijest, upućeno odvratnih psovki Bogu – izravno u njegovo sveto lice. Bezbrojne milijarde uvreda njegovoj svetosti, kroz povijest čovječanstva. Prolivene rijeke nevine krvi. Što ste htjeli to ste jeli- kaže narodna poslovica.

Nedavno sam na televiziji slušao jednog nastavnika koji je preko ekrana, školskoj djeci pokazivao prekrasne cvjetove orhideja, objašnjava im da je to stvorila Priroda. On i svi drugi koji govore da to stvara Priroda, da imaju imalo pameti u glavi malo bi promislili – da bi to stvorila priroda morala bi imati vrlo visoku intelektualnu svijest i beskrajna znanja na svim poznatim i nepoznatim područjima znanosti, jer je sve stvoreno visoko intelektualnim dizajnom. To priroda nema, niti može imati.

Ne može se, samo od sebe, stihijski stvoriti pauna sa čudesnom ljepotom i raskoši njegova repa. Priroda, te svijesti nema i kao takva ne može ništa živo kreirati. Kao što ne može, stihijski nastati ni Rječnik stranih riječi.

Pitamo se tko ili što je usuglasilo muške i ženske spolne organe da mogu stvarati potomstvo. I tako je usuglašeno i kod svih živućih bića na svoj način, bilo kod čovjeka, bilo u fauni, bilo u flori.

Za sve živo, za svaki cvijet, za svaki plod, za svaku funkciju i ljepotu živih bića dobro se vidi da je sve stvoreno i to visokim intelektualnim dizajnom nama neshvatljivim silnim znanjem, a posebno čudesne maštovitosti i u flori, čudesnom ljepotom mirisa.

Inteligencija cijelog čovječanstva nije uspjela stvoriti ni najmanju amebu, a kamoli npr. 27.000 različitih vrsta prekrasnih orhideja, tko je programirao kukuruz s oko nekoliko stotina zrna, a svako zrno ima tučak, kroz koji u klip ulazi pelud, i bezbrojnih primjera u njihovoj Prirodi.

Ateisti i bezbožnici to zovu Prirodom, a vjernici znaju da to stvara sveznajuća duhovna snaga, koja prožima sva svemirska prostranstva.

To je Tvorac života, koji je istovremeno i Bog ljubavi, Bog dobrote, Bog milosti i sl. Svaki čovjek treba u sebi postaviti pitanje – jesam li i ja svojim riječima i svojim nedjelima povrijedio tog Tvorca nezamislivo čudesnog života na svijetu.

Da bi se to shvatilo, ne treba posezati za Biblijom. Iz svakog živog stvora i zbira svih živućih, bilo čovjeka, bilo flore i faune, za sve ono što leti ili živi u morima i oceanima, u zemlji i na zemlji čine zbirno najveću Božju Bibliju. Iza svakog stvora nazire se ruka autora, Tvorca svega toga.

Ljudstvo cijelog svijeta, ako želi opstati, mora promijeniti sama sebe, mora u svoju dušu ugraditi Božje zakone, ljubav, plemenitost, skromnost, poštenje, uzdanje i oslonac na Boga. Uzaludan je život i sve što je u njemu stekao, ako izgubi dušu.

Duša je najveća vrijednost u ljudskom tijelu. Boga interesira samo čistoća duše, a ne tijela, po onome što kaže sv. Pavao; “Tko ulaže u tijelo, ulaže u raspadljivost, a tko ulaže u duh, ulaže u život vječni.”

Čovječanstvo to ne prihvaća, ali se zbog toga gubi smisao življenja i smisao postojanja života u širokom smislu te riječi uopće – u Božjim očima.

Upravo zato  se događaju takove pandemije i druge katastrofe. Mnogi će zbog toga  okriviti Boga i reći će da nam je Bog okrenuo leđa. Ne, mi smo njemu okrenuli leđa i istjerali ga iz svojih života, iz svojih domova, iz svojih država.

Europska Unija se explicitno odrekla Boga. Takav bezbožni svijet Bogu ne treba, pa ga prepušta silama zla. Te sile zla već su vrlo prisutne u EU, potpaljuju se i razaraju crkve, čak i Notre Dame. Posvuda niču Sodome i Gomore.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti. To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka.

(Codex moralis Croaticum)

 

Mile Prpa/Hrvatsko nebo