Davor Velnić: Islam i islamizam
Vrijeme:8 min, 38 sec
Umišljenoj zapadnoj demokraciji (i njezinoj političkoj javnosti) trebala su desetljeća, cijelo 20. stoljeće da progleda i shvati što joj se događa. Godine sljepila potrošene su prije nego su njezina politička i intelektualna elita razumjele bitnu razliku između islama religije i islamizma političko-religijske ideologije koja porobljava vjerom. Plaćena cijena nesaglediva je i porobljavanju se još ni izdaleka ne vidi kraj. Izlizana licemjerna empatija još vlada europskim javnim prostorom i glumi velikodušnog suosjećajnog domaćina. Staračka i pretila Europa, pretvorena u bastion birokracije mlađahnih politikanata, živi na spaljenim lovorikama i snatri svoju negdanju moć.
Suživot judaizma, islama i kršćanstva na Sredozemlju i Bliskom istoku u prošlosti
Islam u svom etimološkom značenju znači predanost, posvećenost i pokornost Božjoj volji, a prorok Muhamed posljednji je Božji poslanik u dugom nisu proroka od Adama, Noe, Abrahama, Mojsija do Isusa. Islam je izvorna abrahamska religija koja kroz strogi starozavjetni monoteizam dijeli zajedničko vjersko nasljeđe sa židovstvom i kršćanstvom. To je sustav religijskih vrijednosti, obiteljskog prava i pravila svakodnevne životne prakse. U prošlosti suživot judaizma, islama i kršćanstva na Sredozemlju i Bliskom istoku malokad je bio doveden u pitanje, osim u vremenima kad se religija pretvarala u političku ideologiju i širila međuvjersku mržnju. Takvih mračnih epizoda bilo je i u osvajačkom kršćanstvu i u judaizmu, a danas je islam u opasnoj situaciji da ga posvema preuzme džihadistička ideologija.
Pod palicom militantnog islamizma zbiva se pokoravanje judeokršćanske uljudbe
Islamizam je agresivna političko-religiozna ideologija; sustav koji samostalno upravlja zakonodavstvom, cijelom državom te prožima sve pore javnog i privatnog života. U svojoj naravi i manifestaciji to je vojno-politički pokret sklon terorizmu i ovakav kakvog ga danas poznajemo nastao u 20. stoljeću kao odgovor na kolonijalizam i zapadnjačke utjecaje, da bi malo potom s prvim uspjesima i „blagoslovljen“ bogatim nalazištima sirove nafte i zemnog plina težio preoblikovati državu i cjelokupno društvo u skladu s šerijatskim pravom. Krajnji cilj mu je uspostava islamističke države ili kalifata kakvog islam još ne poznaje. To je politički pokret koji se selektivno koristi islamskom religijom kao alatom za svoje ciljeve. Islamizacija Europe i SAD-a, tj. pokoravanje judeokršćanske uljudbe, zbiva se pod dirigentskom palicom militantnog islamizma, a ne islama. Upravo islamizam, a ne islam, traži uvođenje šerijata u Europi i na taj način pokušava poništiti Ustav i zakonodavstvo suverenih zemlja.
Autodestrukcija i beznađe posljednje su faze boljševizma prerušenog u građansku ljevicu
Samodopadna Europa u više je navrata pokleknula i podredila se uljezničkom islamizmu: prvo kad je mimo svih zakona o državnoj granici dozvolila migrantskom stampedu ulazak na svoj državni teritorij i kad je prešutno dozvolila da se šerijatsko pravo u pojedinim slučajevima može prakticirati u europskim zemljama, npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu (kroz šerijatska vijeća) – svagdje gdje se spušta pogled pred zahtjevima islamista i lakonski odmahuje rukom. Nije nepoznato da su lijevim europskim političkim strankama migrantske horde presvučene u regularno stanovništvo postale biračko tijelo lojalno njima. U Španjolskoj i Švedskoj, na primjer. Lijeve političke stranke u ime „napretka i bratstva među ljudima“, a riječ je samo o proširenju njihove biračke baze, ne prestaju s podilaženjem organiziranom islamizmu dovođenjem migranata islamske vjeroispovijesti na tlo Europe. Autodestrukcija i beznađe posljednje su faze boljševizma prerušenog u građansku ljevicu.
Crta ratnog razdvajanja je ratni sukob između islama i islamizma
Najnovija zbivanja na Bliskom istoku i Perzijskom zaljevu nedvosmisleno upućuju na ozbiljnu i nešto drugačiju podjelu među muslimanskim zemljama. Crta ratnog razdvajanja je ratni sukob između islama i islamizma, konkretno agresorskog islamističkog Irana i muslimanskih zemalja Perzijskog zaljeva. To više nije sukob između države Izrael i muslimanskih država u okruženju. Ne, Izrael je bio i ostao u neprijateljstvu s islamističkom državom Iranom i njegovim terorističkim jurišnicima – Hamasom u Gazi, Hezbollahom u Libanonu i hutijevcima u Jemenu, svima koji islamizam uzimaju za svoj politički kredo. Nakon toliko desetljeća dezinformacija i lukavo ugrađenih predrasuda stvari na Bliskom istoku postale su jasne, a podjela sukobljenih država nedvosmislena i precizna.
Tko je prije samo desetak godina mogao pretpostaviti da da će se jednom, ili ikada, održati strateško-operativni sastanak vojnih stožera arapskih/muslimanskih zemalja sa stožerom izraelskih oružanih snaga (IDF-a). Zbio se i postat će redovita pojava vojno-obavještajne suradnje. Sastanak se održao u Njemačkoj polovicom rujna na nepoznatoj lokaciji, negdje u planinskom odmaralištu sličnom onom u romanu „Čarobna gora“.
Tajni sastanci te mir između judaizma, islama i kršćanstva
Pod visokim pokroviteljstvom Američkog središnjeg zapovjedništva (CENTACOM-a) na tom vojnom sastanku nazočio je prvi postav oružanih snaga SAD-a, Izraela, Saudijske Arabije, Bahreina, Kuvajta, Katra, UAE-a, Jordana i Egipta. Početak i osnova ovog povijesnog sastanka jest Abrahamov sporazum (Abraham accords) kome su već pristupili SAD, Izrael, UAE, Bahrrin i Maroko, a u predvorju čekaju mu pristupiti Kuvajt, Jordan, Katar, Egipat. Punopravno članstvo Saudijske Arabije predstavljalo bi „sveti gral“ Abrahamova sporazuma, jer ona je prva među jednakima i njezino članstvo označilo bi početak trajnog mira između islama i judaizma. Na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda održao se sastanak predsjednika Trumpa s čelnicima i veleposlanicima prije spomenutih država. Riječ je o vrlo ozbiljnim geopolitičkim procesima, makar „sveznajući“ hrvatski mediji o tome nerado pišu ili to ne spominju. Ne žele priznati da su Palestinci desetljećima u ždrijelu islamizma.
Abrahamov sporazum predstavlja u starozavjetnom smislu duboko pomirenje Abrahamove djece: Židova i Arapa i mir između judaizma, islama i kršćanstva. U ovome trenutku to je pakt o trajnom razumijevanju po načelima trajnog mira i pomirbe na Bliskom istoku između Izraela, arapskih zemalja Perzijskog zaljeva i drugih muslimanskih država u okruženju. Abraham accords je sâm početak početaka, ishodište i osnova geopolitičkog novog doba: sveobuhvatna suradnja između dojučerašnjih neprijatelja na Bliskom istoku i Perzijskom zaljevu. Taj je Sporazum ponad vojno-političkog pakta i gospodarske suradnje, jer daje okvir starozavjetne pomirbe, kao što određuje i ovlasti među potpisnicama, suverenim državama.
Abrahamov sporazum kao rješenje za sve
Sastanak je imao nekoliko točaka (američko jamstvo o ostanku na Bliskom istoku, plan za Hormuz, izraelsko-američka pomoć Saudijskoj Arabiji u borbi protiv Hutijeva pokreta i ubrzanje regionalne integracije), a sve bi se one mogle svesti u jednu: izgradnju međusobnog povjerenja otvorenom komunikacijom te obavještajno-vojna suradnja u cilju zajedničke borbe protiv (iranskog) islamizma i njegovih terorističkih tvorevina.
Načelnik glavnog stožera IDF-a, Eyal Zamir svojim je kolegama iznio otvoreni prijedlog o suradnji u duhu Abrahamova sporazuma, jer između Izraela i na sastanku nazočnih zemalja nije se ispriječio islam ili judaizam, nego iranski islamizam, kome je cilj poništenje države Izrael i širenje šerijata na nemuslimanske zemlje. Iran sa svojim terorističkim skupinama u inozemstvu (Hamas, Hezbollah i Hutijev pokret) širi agresiju i teror ne samo prema Izraelu već prema državama Perzijskog zaljeva, prema (još uvijek) kršćanskoj Europi i na taj način religiju islam pretvara u agresorski islamizam, u teroristički poredak suprotstavljen ne samo kršćanstvu i judaizmu već i sâmoj naravi islama i cjelokupnom slobodnom svijetu.
Mandarinska Kina podupire Iran kao agresora s islamističkom ideologijom
Danas je u Perzijskom zaljevu na djelu rat islamizma protiv islama – vojni napadi Irana na muslimanske zemlje Perzijskog zaljeva to svakodnevno potvrđuju. Napokon su maske pale i razvidno je tko je neprijatelj i tko napada Saudijsku Arabiju i druge muslimanske zemlje Perzijskog zaljeva. To nije Izrael, to nisu kršćani, agresor je islamistička ideologija, koja vodi Perzijance u propast. Naravno, islamistički Iran bez pokroviteljstva N. R. Kine ne bi se usudio zapasati toliko duboko i široko u neprijateljstvu protiv SAD-a i Izraela. Mandarinska Kina željela je vidjeti koliko daleko smije ići predaleko i sada po prilici zna granice svog dosega.
Hutijevci i njihova agresija na Jemen, zauzeće grada Moke te otoka Perim i otočja Hanši, tj. pomorskog tjesnaca Bab-el Mandeb, s ciljem da se terorističkim napadima opstruira važan pomorski put i onemogući suverenost Saudijske Arabije, postaje test odlučnosti za sve sudionike spomenutog sastanka u njemačkim planinama. Kad je Saudijska Arabija otvoreno zatražila pomoć Izraela u borbi protiv hutijevaca, tj. Irana, svima mora biti jasno tko je u ratnom sukobu i tko je pravi izvor nestabilnosti na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu posljednjih desetljeća. Razvidno je i američko oklijevanje u pomoći u borbi protiv hutiejvaca sve dok Rijad ne pristupi Abrahamovu sporazumu.
Stoljetni civilizacijski glib Bosne i Hercegovine – i izlaz iz njega
Cijeli geopolitički proces na Bliskom istoku itekako se odražava na odnose u balkanskom grotlu. Stoljetni civilizacijski glib Bosne i Hercegovine – a on je ishodište sramotnog balkanizma posljednjih stoljeća – ne može se sanirati prije nego se narodi dejtonske države odluče tko su, zašto su i što doista žele: Bošnjaci i SDA moraju se očitovati jesu li za islam vjere ili islamizam političke ideologije, tj. žele li svoju naciju temeljiti na islamu ili islamizmu. Razdoblje pehlivanjenja došlo je svome kraju i ne može se biti danas nešto malo jedno, sutra nešto malo drugo. Zelena transverzala i njezin simbol Zetra davno je provaljen scenarij tako da SDA, svi Bošnjaci, moraju znati tko su i što žele biti.
Porazom iranske islamističke države neće nestati islamizma kao ratobornoga političko smjera; ideologije su virulentne i teško odumiru. Proći će desetljeća i stoljeća prije nego se ispere ta pomračenost uma i mase zavedenih privedu razumu. Ipak nestankom islamističkog Irana i njegovih plaćenika nestat će veliki podupiratelj invazivnog islamizma u Bosni i Hercegovini.
Sve dok se Bosna i Hercegovina ne riješi islamizma, svetosavlja i jugokomunizma ne može niti smije steći državnu suverenost
Bosna i Hercegovina jednako je talac ideologije svetosavskog četništva i recidiva ideologije komunizma. Islam koketira s islamizmom, pravoslavlje sa svetosavljem (četništvom) kojim ravna SPC, a u Hrvata recidivi jugokomunizma još su prisutni, jer nije dovoljno samo potpisati novu člansku pristupnicu. Ne može se okrenutom partijskom kabanicom i pretrčavanjem isluženih partijskih kadrova u HDZ poništiti komunistička zadojenost i stvoriti suvremena i suverena građanska država. Jugokomunizam u dejtonskoj državi ima svoja uporišta. Sve dok se Bosna i Hercegovina ne riješi islamizma, svetosavlja i jugokomunizma ne može niti smije steći državnu suverenost. Suživot Hrvata, Bošnjaka i Srba može se ostvariti samo protjerivanjem spomenutih ideologija. Sve se ideologije međusobno potiru, istrebljuju, proždiru i nikad se ne mire. U njihovim mržnjama sve su krajnosti dozvoljene. Zar pogled na Bosnu i Hercegovinu nije dovoljan?
Uljuđeni svijet nada se da se vrijeme iranskih operativaca privodi kraju. Međutim u BiH mnogi još čekaju zaslinjeni starim mržnjama, opakim ambicijama, lažu i pehlivane. Ukopani u ružnu prošlost, potrovani lažnom poviješću ne prepoznaju ipak skromne mogućnosti da izgrade uljuđeni prostor – državu na dobrobit sviju – nego se prkosom i dalje stide pročitanih rečenica kod Ive Andrića i Meše Selimovića.
Povezano:
Davor Velnić/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
