Predizborno blato Retorika bez sadržaja i dostojanstva: Kako se kandidatura Zdenka Lučića pretvorila u osobne svađe
Vrijeme:2 min, 15 sec
četvrtak, 24 rujna 2026
Posljednjih dana javnost je zgrožena javnim izjavama kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenka Lučića, koji je izbornu kampanju pretvorio u poligon za vrijeđanje novinara i iznošenje tvrdnji koje su potpuno nedostojne osobe koja pretendira na najvišu državnu dužnost.
Biti član Predsjedništva nije samo politička pozicija – to je dužnost koja zahtijeva vrhunsku državničku mudrost, zrelost i visoku razinu javne odgovornosti. Nažalost, toga nema ni traga u Lučićevim nastupima.
Iako je legitimno koristiti političke najave za šokiranje birača kako bi se privukla pozornost, način na koji to Lučić čini prešao je sve granice dobrog ukusa i političke kulture te nije zabilježen u ranijim izbornim ciklusima. Barem ne na hrvatskoj političkoj sceni.
Lučić je nedavno na najnižoj osobnoj razini oklevetao urednika portala Poskok.info, Ivana Šušnjara, isključivo zato što je bio nezadovoljan njegovim kritičkim objavama. Neprihvatljivo je da kandidat za člana Predsjedništva koristi klevetu kao oružje za narušavanje svog ugleda. Kao javna osoba koja teži povjerenju naroda, Lučić bi trebao znati da njegov prag tolerancije na kritiku mora biti izuzetno visok te da se mora suzdržati od pritiska na novinare. Dužan je dostojanstveno se nositi s javnom kontrolom, a ne spuštati se na razinu uličnih obračuna.
Posebno je zabrinjavajuća činjenica da Lučić javno podržava i opravdava postupke onih unitarnih snaga koje su politički djelovale kako bi spriječile Šušnjarovo imenovanje za konzula BiH – čime je otvoren put kadrovskom prijedlogu Željka Komšića za preuzimanje te pozicije.
Javnost je dodatno zgrožena njegovim izjavama o Draganu Čoviću, u kojima dovodi u pitanje njegovo nacionalno podrijetlo.
Jednako je kontroverzno i nedopustivo nazivati protivnika “pratiljem”, uz neukusne primjedbe da je “ljepši od nje”. Takav vokabular je izravna uvreda za svaku ženu i svodi politički dijalog na razinu najjeftinijeg primitivizma.
Politička kampanja temeljena na osobnim uvredama, brojanju krvnih zrnaca, imenovanju navodno izvanbračne djece, petljanju po seksualnoj orijentaciji i mjerenju fizičkog izgleda – sve temeljeno na paraobavještajnim konstrukcijama iz političkog Sarajeva – ozbiljan je poziv na buđenje. Osoba koja tvrdi da sutra predstavlja cijelu naciju i državu ne smije graditi svoj autoritet na blatu i tračevima, već na osobnom integritetu i dostojanstvu.
Javnost je malo ili nimalo čula o viziji, političkom programu i konkretnim razlozima zašto bi Zdenko Lučić bio bolji član Predsjedništva u usporedbi s drugim kandidatima.
Hrvatski narod već godinama nema legitimnog člana Predsjedništva. Na toj poziciji je Željko Komšić, koji se otvoreno bori protiv hrvatskih nacionalnih interesa, dok Slaven Kovačević nastavlja istu političku liniju i tendenciju. Unatoč tome, Lučić se uopće ne bavi Kovačevićem, što jasno pokazuje gdje su mu pravi prioriteti.
U ovim ključnim trenucima, stvaranje dubokih ideoloških i osobnih raskola unutar hrvatskog naroda i degradiranje političke komunikacije ispod svake razine dostojanstva potez je koji koristi samo onima koji Hrvatima ne žele ništa dobro.
