Modrić i Vatreni nisu ovo zaslužili: FIFA-ino “guranje” Ronalda puno govor

petak, 3 srpnja 2026

Hrvatska je ispala sa Svjetskog prvenstva nakon što je u neviđenoj drami izgubila od Portugala 2:1 u osmini finala…

Kakva infarktna utakmica i kakva šteta. Hrvatska to nije zaslužila. Prevrući smo na licu mjesta da bismo odmah kritizirali suce, suzdržat ćemo se dok ne pogledamo detaljnu analizu, nećemo sve na njih svaliti, treba se zagledati i u vlastite, jeftine pogreške, ali ostaje gorak okus u ustima koji se dugo neće isprati. Vjerujem da su mnogi sličnog razmišljanja.

Kako god, Hrvatska i Portugal odigrali su spektakularnu utakmicu, pravu poslasticu Svjetskog prvenstva. Bio je to nogomet za polizati prste, melem za oči i dušu. Sve što nogomet može ponuditi bilo je tu: emocije, drama, ljepota, uzbuđenje i spektakl. Gledali smo otvorenu utakmicu s puno šansi i efektnih poteza, sjajnih obrana vratara, postignutih i poništenih golova te povišenih tenzija.

Posljednji ples dvojice velikana

Na početku utakmice u fokusu su bili kapetani: Luka Modrić i Cristiano Ronaldo. Bio je to posljednji sudar dvojice velikana u nacionalnim dresovima. Na kraju smo svjedočili slici koju ćemo dugo pamtiti – suzama u očima hrvatskog kapetana. Modrić nije zaslužio ovakav kraj. Da je pravice na ovom svijetu, igrao bi se barem produžetak.

Sve je počelo prema očekivanjima, od sastava do taktičke postavke. Portugalci su kontrolirali loptu i napadali, a Hrvatska je na startu stala u niski blok i čekala šansu iz protunapada. Znalo se da će puno toga ovisiti o Dominiku Livakoviću, odnosno o tome hoće li imati svoj dan i obraniti prve udarce.

To se i dogodilo; Livi je čuvao Vatrene, u dva-tri navrata sjajno je reagirao i sačuvao mrežu. To je već bila naznaka da bi plan mogao biti uspješan: odolijevati što dulje, prijetiti iz kontre i tako Portugalce držati u nervozi.

Dalićeve kritike na odmoru i problemi s Leaom

Na prvom hidracijskom odmoru izbornik Zlatko Dalić bio je prilično žestok. Zadihano je objašnjavao igračima, a gestikulacija rukama i cijelim tijelom davala je do znanja da nije zadovoljan viđenim na otvaranju utakmice. To se dobro vidjelo iz novinarske lože. Pokazivao je rukom na lijevu stranu portugalskog napada.

Rafael Leao radio je dosta problema Josipu Stanišiću, koji nije imao adekvatnu pomoć veznih igrača. Uz to, stoperi su stajali predaleko i kasnili sa zatvaranjem i preuzimanjem, pa je brzonogi Portugalac imao previše prostora za ubojite prodore.

Srećom, Portugalcima je završnica štekala i na poluvrijeme se otišlo s nulom. Hrvatska je imala dva-tri dobra izlaska, no nedostajalo je konkretnosti. Osjećalo se, ipak, da bi se to moglo promijeniti u nastavku. Trebalo je samo malo više hrabrosti i izravnosti jer je prostora itekako bilo.

Grmljavina u nastavku

Mateo Kovačić bio je u prvoj velikoj hrvatskoj šansi i nagovijestio puno opasnije izdanje Vatrenih u drugom dijelu. Onda se otvorilo, počelo je sijevati i grmjeti. Uslijedio je pravi vatromet: dva gola, dvije vratnice i dva poništena pogotka.

Hrvatska je povela i lako mogla udvostručiti vodstvo. Da je Luka Sučić pogodio onu šansu odmah nakon pogotka Ivana Perišića, Portugal bi bio u teškom nokdaunu iz kojeg bi se teško podigao.

Umjesto toga, Portugal je izjednačio iz jedanaesterca. Opet je to bio prejeftino primljen gol. Možemo pričati o tome da je penal možda prestrogo dosuđen, tko zna bi li ga svirali Hrvatskoj, ali Nikola Vlašić je reagirao prenaivno. U takvim situacijama uvijek je bolje pustiti igrača kada je već pobjegao, jer je puno vjerojatnije da u toj gužvi neće postići pogodak. Portugal je izjednačio, Ronaldo je bio siguran s bijele točke, ali Hrvatska nije pala. Dapače, baš tada se još jače razigrala.

Triler završnica i sudački upitnici

Vatreni su stisnuli Portugalce, no nedostajalo je sreće da lopta uđe u mrežu. Kovačić je uzdrmao vratnicu, a onda je portugalski vratar u dva navrata sjajno reagirao, spasivši svoju momčad od novog minusa.

U završnici smo vidjeli triler kakav ne mogu smisliti niti najbolji pisci i redatelji. Portugal je postigao gol koji je hrvatska obrana morala spriječiti, ali nije. Međutim, ostalo je još dovoljno vremena; Vatreni su stisnuli i u zraku se osjećalo da bi mogli zabiti. I zabili su u 113. minuti, praktički u zadnjem napadu.

Prvo je uslijedilo neviđeno ludilo na tribinama, a potom nož u srce i paranje trbuha (nakon sudačke odluke). Sumnje su postojale jer je VAR zvao glavnog suca da procijeni situaciju. Poslije smo doznali da je Matanović ipak dirao loptu, ali ako se to odmah znalo, zbog čega su zvali glavnog suca da gleda situaciju jer se radi o klasičnoj problematici, nije bila riječ o utjecaju na igru ili nešto slično, pa da glavni sudac treba procijeniti.

Neću reći da su suci bili naklonjeni Portugalcima, ali FIFA-in izbor za najboljeg igrača utakmice puno toga govori. Ako je Ronaldo bio najbolji, onda je izbornik Portugala teška neznalica. Izvadio je “najboljeg” igrača bez graška znoja na čelu u trenucima kada se utakmica lomi.

Kako god, Hrvatska je odigrala svoje najbolje poluvrijeme na ovom Svjetskom prvenstvu, pa i u zadnjih nekoliko godina. Ne, definitivno nije zaslužila ovakav kraj.

Autor:Ivica Medo

gol.ba / Hrvatsko nebo