Zdravko Gavran: U strahu od zabrane petokrake, Puhovski ju drsko izjednačio s križem!
Vrijeme:11 min, 7 sec
„Podmetanja, doskočice i zabijanja glave u pijesak pred zlosiljima, učinjenima kod nas pod simbolom zvijezde petokrake od 1945. naovamo, poprimaju (ne)slućene razmjere. Nižu se nevjerojatne verbalne akrobacije; utopljenici se hvataju za svaku slamku spasa od predložene zabrane njihova znamenja. Uzrujan, Puhovski je posegnuo i za izjednačenjem simbola križa sa simbolom petokrake. Od glave, preko njega i Ranka Ostojića do samog repa kolone na čelu koje jaše vaskrsnuli ’drug Tito’ nepregledno je duga ’zmija’. U njoj se ističu političari, propagandisti, (bivši) totalitarci, a i njima (prikriveno) odane ili prodane duše. Suočeni s logičnim zahtjevom da se zabrane ne samo (tobože) ustaški simboli (iako ustaše po svojoj ideologiji i svom programu nipošto nisu bili ni fašisti ni totalitarci, nego borci za slobodu hrvatskog naroda i za njegovu vlastitu državu, a protiv tadašnje jugoslavenske diktature i jugoslavenske države), ili da se u protivnomu ništa kazneno ne zabranjuje, apologeti ’dvostrukih mjerila’ krenuli su protiv novog prijedloga u još jednu beskrupuloznu ’antifašističku’ ofenzivu“ – ističe Zdravko Gavran u svojoj novoj kolumni.
„Crvena zvijezda je usporediva samo s križem. I zvijezda i križ su znakovi i emancipacije i ogromnih klanja. Pod križem je u 2000 godina ubijeno oko pola milijarde ljudi. Hoće li zato netko zatražiti zabranu križa“ – izgovorio je u razgovoru za televiziju Jutarnjeg lista Žarko Puhovski, dežurni apologet i propagandist režima odnosno postjugoslavenske neokomunističke ’duboke države’, koja ima najveću realnu moć u današnjoj Hrvatskoj. Ta njegova komparacija petokrake s križem zaslužuje kraći osvrt zbog svoje ljevičarske drskosti i perfidna brkanja krušaka i jabuka.
Križ je religijski simbol, petokraka je sekularni i ateistički simbol
Kao prvo, križ je religijski simbol. On izriče temeljnu istinu kršćanske vjere: da po muci i smrti na križu Isusa Krista dolazi spasenje svima koji osobno u to povjeruju i koji logiku križa prihvate kao logiku spasenja za vječni život. Križ je simbol prihvaćanja trpljenja, nepravde i nemoći, a ne otpora i pobune protiv nepravde i nasilja.
Križ ima personalno značenje: odnosi se na spašavanje duše, ima i skupno značenje, u dimenziji Crkve (eklezije), i ujedno iskazuje temeljnu dimenziju sveukupne ljudske povijesti: ljudsku patnju, muku, nepravdu, nemoć i stradanje ’na pravdi Boga’. Križ je simbol nenasilne pobjede dobrote i ljudskosti nad zlom, silom, lažju i nepravdom, ali isključivo u dimenziji vjere u Boga i u uskrsnuće Sina Božjega.
Zvijezda petokraka stoji na posve drugoj poziciji. Ona izražava upravo ono što je suprotno simbolici križa: nasilnu pobunu protiv ljudskog trpljenja, nepravde i nemoći te poziv na nasilje i nepravde, u ime određenog staleža (proletarijata), a protiv svih drugih staleža kao onih koji čine nepravde i nasilje (kapitalisti) i protiv svih drugih ljudi (kulaci, reakcionari…) koje se smatra smetnjom na putu k ostvarenju samoproglašene ovozemaljske utopije. Na putu revolucionarne uzurpacije zakona ljudskoga i božanskoga.
Križ svojim dvjema gredama, od kojih je jedna vodoravna, a druga okomita, simbolizira povezivanje zemlje s nebom i ljudi međusobno u otajstvu uzdignuća čovjeka i ljudskosti na razinu blažene vječnosti. Križ povezuje zemlju s Nebom, čovjeka s Bogom. On daje smisao i životu i patnji i nemoći i naoko besmislu i samoj smrti. Vjersko štovanje Križa Kristova iziskuje molitvu i razmatranje, klanjanje i poniranje u dubinu vlastite duše.
Petokraka pak ne otvara nijedan od takvih religioznih, filozofskih i unutarnjih ljudskih vidika. Ona ne pokreće ni molitvu ni razmatranje, ni meditaciju ni kontemplaciju, ni mijenjanje čovjeka iznutra, niti otvara perspektivu blaženstva u vječnosti, koje se sastoji u blizini s Bogom i gledanju Boga i prebivanja u arealima njegove Svjetlosti.
Križ je simbol ne-nasilja, a petokraka nasilja
Križ je simbol ne-nasilja. On je statičan, smirujući unatoč gorkoj spoznaji i predočenju ljudske patnje i boli, a u slutnji i nagovještaju Uskrsnuća. Nitko ga ne doživljava kao prijetnju, nego kao temeljno ljudsko iskustvo i kao izvor vječnog utješenja odnosno pomirenja među ljudima i između Čovjeka i Boga.
Zvijezda pak ima kružnu kompoziciju i oštre, britke i šiljaste krakove. Zvijezda izvire iz kružne (cikličke) filozofije svijeta: to se vidi ako se po vršcima peterih krakova povuče kružnica. Revolucije ističu oštre bridove i vrhove krakova zvijezde petokrake kao prijetnju protivnicima i svima koji revolucionarima smetaju. Ako se zarotira, postaje kao nož u flajš-mašini za mljevenje ljudskog mesa i svega što se nasilnim i oružanim snagama koje stoje iza petokrake nađe na putu.
Sličan petokraci jest i etimon kukastog križa: oba se ta znaka mogu zarotirati, što je nacizam ikonografski i učinio, zaoblivši vanjske krakove i zarotiravši znak kao iznimno opasan nož u nacističkoj flajš-mašini. Kukasti križ i petokraka simboli su dvaju najvećih totalitarizama u prošlom stoljeću i dvaju od niza najnasilnijih i najneljudskijih političkih sustava i osvajačkih kampanja u ljudskoj povijesti.
Petokraka i kukasti križ simboliziraju nasilje i krv
Križ je odnosno korpus na njemu (križ s Isusovim korpusom zove se „raspelo“) u zagasitim bojama; iako je Isus poliven vlastitom krvlju, krv ne dominira, nego se samo nazire. Petokraka je pak uglavnom posve crvene boje, na bijeloj podlozi: kao da je ispunjena krvlju. Poglavito krvlju neprijatelja petokrake, osobito krvlju čistih (bijela je simbol čistoće), nedužnih. Kukasti križ crne je boje na bijeloj kružnoj podlozi, ali je ta bjelina s crnom prijetećom svastikom umetnuta u crvenu plohu na ovojnici oko Hitlerove nadlaktice. Oba dakle znaka simboliziraju spremnost na prolijevanje (tuđe, a koliko je nužno i vlastite) krvi, spremnost na krvavu borbu, sve do ’istrage naše ili vaše’. Tako je to bilo i u znanoj nam povijesti tih dvaju totalitarizama: nacističkoga i marksističkoga; primjerā ima neizmjerno.
Na mnogim grobovima umrlih članova komunističkih partija, po definiciji nevjernika, nalazi se znak petokrake na mjestu gdje je dotad, u kršćanstvom prožetoj kulturi, stajao križ. To je slikovit pokazatelj tragične zabune i zbrke što ju je donijela ideologija crvene zvijezde petokrake. Križ je naime vjerski simbol koji se stavlja u nadi da će duša umrloga nastaviti živjeti, da će po križu biti primljena od Boga te da će na kraju Povijesti u jedinstvu s obnovljenim i preobraženim tijelom biti uskrišena te započeti vječni život u blaženstvu.
Petokraka kao kvazi-religijski simbol, idolatrija koja je nametana svima
Što pak simbolizira petokraka na grobnom spomeniku? Ništa te vrste. Ona tu služi samo kao epigonski nadomjestak religijskog simbola, kao besmislena (budući da komunisti ne vjeruju u vječni život ni u Spasitelja za vječni život) zamjena za „izgubljeni raj“. Ali figurira kao kvazi-religiozni simbol. Simbol onoga što nije religijsko stavlja se u funkciju onoga što jest religijsko. Petokraku se pretvara u religijski simbol. Kao što se i od marksizma učinilo (sociologijski gledano) neke vrste svjetovnom i bezbožnom „religijom“ – s njezinim bogovima, svetcima, herojima i mučenicima.
Upravo u tomu kao metonimiji naznačen je temeljni problem petokrake i svih političkih pokreta, revolucija i ratova vođenih pod simbolom zvijezde petokrake. Taj temeljni problem jest ovo: Petokraka je pretvorena u kvazi-religijski simbol, poprimila je dimenziju religijske pripadnosti i religiozne odanosti; ali ne odanosti Bogu, nego „djelu ruku čovjekovih“. Postala je znak svjetovnog „božanstva“, postala je idol. Marksizam, socijalizam i komunistički pokret pretvoreni su u idolatrijske ideološke sustave i prakse. Ne samo za one koji su u njih vjerovali. Nego su nametani, milom i silom, mekim i tvrdim metodama, svima.
Nasilje nije moglo izvirati iz poruke i smisla križa Kristova
Nasuprot svemu tomu, križ je bio i ostalo simbol s primarno duhovnom i nadzemaljskom dimenzijom, simbol transcendentnog nadilaženja zemaljskoga putem unutarnjeg obraćenja, pročišćenja i stalnog ispita savjesti. To što su ga mnogi vladari stavljali na svoje stjegove, štitove i grbove pokazatelj je njihove osobne vjere i pouzdanja u Boga, pri čemu križ u pravilu nije tu bio znak zastrašivanja drugih ni simbol premoći ili nasilja nad drugima. Povijesne zloporabe križa za nepravedno, osvajačko, okupatorsko ili pljačkaško nasilje bile su samo zloporabe, a ne legitimne uporabe simbola križa. Križ je stavljan u funkciju nečega što on sam po sebi nije bio, nečega drugoga ili izvanjskoga.
Križ je za povijesna zlosilja najčešće bio samo vanjsko pokriće, samo nekakav identitetski ili kvazi-identitetski pokazatelj. Jednako onako kao što su za pokazivanje identiteta služili vojskama, vladarima, državama i vojnicima nebrojeni drugi znakovi, amblemi, grbovi i simboli oružanih snaga svih vrsta i tipova. No nasilje nije moglo izvirati iz poruke i smisla križa Kristova, jer je logika Kristova evanđelja upravo nešto suprotno – nenasilje. Nasilje je svjetovna kategorija i kategorija militantnih religija: bilo i ostalo.
Križ u neljudske svrhe zloporaba je dakle ili zamjenska uporaba (brkanje krušaka i jabuka) izvornog značenja i logike „križa“.
Zvijezda petokraka izvire iz same srži marksističkog učenja o postizanju cilja putem nasilne revolucije
Zvijezda petokraka nije pak nikakva zloporaba; ona naprotiv izvire iz same srži marksističkoga učenja o ostvarivanju socijalističkog odnosno komunističkog društva putem nasilne revolucije. Petokraka dakle u punom i pravom smislu izražava i simbolizira upravo ideologiju marksizma-lenjinizma, koji metodu dobro organiziranog, tobože „legitimnog“ nasilja vidi i potvrđuje kao nužnu i opravdanu metodu za ostvarivanje svojih ideologijsko-političkih ciljeva.
Križ kao politologijsko-sociologijski simbol nešto je sasvim drugo. On je u toj zoni primarno svjetovni simbol i izraz većinskoga svjetonazora, većinskoga kulturološkog identiteta.
I danas brojne države imaju u svojim zastavama simbol križa (Danska, Švedska, Norveška, Finska, Island, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska, Grčka, Gruzija, Malta, Slovačka, Srbija, Tonga, Dominikanska Republika…). Neke od njih nisu više većinski kršćanske, ni formalno, a kamoli stvarno. Znači li to da će križ biti odgovoran za zločine počinjene u ime tih država i po volji njihovih svjetovnih vlada? – Nipošto (osim ako su crkve sudjelovale u provedbi agresivnih i zločinačkih državnih politika, ali tada su prestale biti uistinu kršćanske)! Zar će križ biti proglašen krivim za genocid nad Hrvatima g. 1945. zato što je nacionalistička britanska vlada W. Churchilla, pod zastavom u kojoj je i križ, odlučila izručiti hrvatske i druge ratne zarobljenike i izbjeglice, nakon završetka II. svjetskog rata, Titovim partizanima i zatim zažmiriti na oba oka na masovna pogubljenja počinjena s petokrakom na glavama i s tada grotesknim sloganom “Smrt fašizmu!”? – Nipošto! Križ s izručenjem i ortaštvom u masovnom poratnom zločinu nema ništa zajedničko niti može biti odgovoran za postupanja svjetovnih državnih vlasti i vladara. Itd.
U čemu je problem sa sloganima „Za dom (i Poglavnika) spremni!“ i „Smrt fašizmu!“
A kada je o zabrani pozdrava „Smrt fašizmu!“ riječ, svakomu je osim neokomunističkim manipulatorima razvidno da ta zabrana nema razlog u odbacivanju legitimne, pravedne i oslobodilačke borbe protiv fašizma i nacizma, nego u svemu onomu zlu koje je slijedom te ratne i poratne „borbe protiv fašizma“, a napose u provedbi boljševističke doktrine, naneseno milijunima ljudi samo na području bivše Jugoslavije, a napose Hrvatske. Ni slogan „Za dom (i Poglavnika) spremni!“ nije problematičan zbog svog očito patriotskog (a ne zločinačkog) sadržaja, nego zbog toga što su pod tim sloganom počinjena zlodjela spram raznim ljudima i skupinama, osobito spram Židovima, zbog udjela NDH u europskom Holokaustu. I to ne zato što je ustaštvo bilo fašističko, nego što je tadašnja Nezavisna Država Hrvatska stvorena po odluci nacističke Njemačke i što je ovisila o njoj i bila joj privržena. Slično kao što je današnja Hrvatska priznata (u ovim granicama) po odluci onih koji su ju donijeli i kao što je po svojim savezima privržena određenim silama te primjenjuje mnoge propise i donosi odluke analogne onima što ih donose druge države, savezi i vanjska središta moći. Pravedne i nepravedne. Branjive i nebranjive.
Apologeti ’dvostrukih mjerila’ krenuli u još jednu ’antifašističku’ ofenzivu.
Puhovskijeva tvrdnja o pola milijarde ljudi pobijenih tijekom dvaju tisućljeća pod simbolom križa krajnje je perfidna simplifikacija i manipulacija proizvoljno iz rukava izvađenim brojkama o pobijenima pod znakom križa. A konkvistadori ili Križarski ratovi na primjer, dijelom vjerski motivirani, koji komunistima služe kao sedativ za njihovu nečistu savjest, zbog stotinu milijuna (nezakonito) pobijenih u ime zvijezde petokrake u prošlom stoljeću, sasvim su druga priča i njome se ovdje ne ćemo baviti, budući da bi iziskivala opširnije elaboracije.
Podmetanja, doskočice i zabijanja glave u pijesak pred zlosiljima, učinjenima kod nas pod simbolom zvijezde petokrake od 1945. naovamo, poprimaju (ne)slućene razmjere. Nižu se nevjerojatne verbalne akrobacije; utopljenici se hvataju za svaku slamku spasa od predložene zabrane njihova znamenja. Uzrujan, Puhovski je posegnuo i za izjednačenjem simbola križa sa simbolom petokrake. Od glave, preko njega i Ranka Ostojića do samog repa kolone na čelu koje jaše vaskrsnuli ’drug Tito’ nepregledno je duga ’zmija’. U njoj se ističu političari, propagandisti, (bivši) totalitarci, a i njima (prikriveno) odane ili prodane duše. Suočeni s logičnim zahtjevom da se zabrane ne samo (tobože) ustaški simboli (iako ustaše po svojoj ideologiji i svom programu nipošto nisu bili ni fašisti ni totalitarci, nego borci za slobodu hrvatskog naroda i za njegovu vlastitu državu, a protiv tadašnje jugoslavenske diktature i jugoslavenske države), ili da se u protivnomu ništa kazneno ne zabranjuje, apologeti ’dvostrukih mjerila’ krenuli su protiv novog prijedloga u još jednu beskrupuloznu ’antifašističku’ ofenzivu.
Povezano:
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
