„Nezavisni“ plaćenici

„Prema tim ’nezavisnim’ plaćenicima, uostalom, treba po svaku cijenu održati multinacionalnu BiH, jezgru ’Jugoslavije u malom’, iako Muslimani, očito, sabotiraju i bojkotiraju Federaciju; u svom protuhrvatskom političkom sljepilu ti ’nezavisni’ plaćenici zaboravljaju da su se sve europske multinacionalne države raspale, pa i u krvi, zaboravljaju da je korijen mostarskih sukoba u apsurdnoj politici Hansa Koschnicka, o kojemu se priča da je južnoslavenskoga podrijetla i koji se grli i ljubi sa zagrebačkim komunistima (ne onima iz SDP), koji je najprije gospodarski upropastio Bremen, te potom politički dio Hercegovine.“ Tako je prije 28 godina pisao u „Hrvatskom slovu“ Dubravko Horvatić, poznati književnik i publicist.

Oni Hrvati, koji su desetljećima dokazivali svoje hrvatstvo diljem Europe i Amerike, u raznim međunarodnim krugovima, brinući se isključivo za svoje posle i osobni ugled, nastojeći steći što višu poziciju u high lifeu ili jet-setu (pišem tako da bi me i oni razumjeli), nesebično prepuštajući nama ovdje da uživamo u blagodatima samoupravnoga socijalizma, te bratstva i jedinstva, udaljujući se toliko od rodne im blatne i kamenite zemlje da se nisu ni potrudili (jer što da ih time opterećuju!) naučiti vlastitu djecu hrvatski jezik (ne mogu reći materinski, jer majke su im Američanke, Engleskinje i sl.), ti su Hrvati došli nakon 1990. u našu Hrvatsku s nakanom da ovdje, na temelju svoga iskustva i zasluga u hrvatskoj borbi na mondenim plažama, u luksuznim hotelima i barovima, u uredima stranih agencija, postanu gazde, koji će određivati, prema svojim euro-američkim kriterijima, kakva će Hrvatska biti. Kako im to nije uspjelo, uskoro su počeli puhati u rog onoga dijela opozicije, koji tvrdi da je Republika Hrvatska nedemokratska, štoviše i fašistička zemlja, koja ima imperijalističke namjere prema svojim susjedima, posežući za tlom koje joj ne pripada.

U tu su svrhu pokrenuli golemo novinsko strojevlje, koje se iz dana u dan povećava, umnaža, zahvaljujući uglavnom inozemnom kapitalu. Zato u svojim listovima pišu hvalospjeve onima koji im daju novac, zato zastupaju stavove svojih financijera. Osobito je to vidljivo na temelju panegirika Georgeu Sorosu u „Vijencu, novinama Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost“. (Sudeći po tom listu, Matica hrvatska sve više se vraća svojim korijenima, sve više opet postaje Matica ilirska).

To zastupanje stajališta inozemnih financijera vidljivo je u novopokrenutom „Tjedniku“. Dobre poznavatelje novijega europskoga novinarstva taj tjednik, koji izlazi, kako čitamo u njegovu uvodniku, „uz financijsku potporu američke agencije za međunarodni razvoj (US Agency for International Development – USAID) i nekoliko europskih zaklada“, podsjeća na „Neue Zeitung“, koji je izlazio u Njemačkoj, s američkim kapitalom, u vrijeme američke okupacije. Međutim, kada je Adenauer proglasio Saveznu republiku Njemačku, list je ukinut, jer na tlu suverene države ne može izlaziti list, koji financira isključivo strani kapital.

Nasuprot tome, „fašistička“ Republika Hrvatska dopušta da se na njezinu teritoriju gospoda Salamun Slavko Goldstein i Krsto Cviić, ravnatelj i glavni urednik spomenutoga tjednika, ponašaju kao da je Hrvatska okupirana zemlja. Upravo zato i ističu izjavu američkoga veleposlanika u Zagrebu Petera Galbraitha, da nam SRJ nije više opasna, te da je „u tome najbolja zaštita hrvatskog suvereniteta, ne u hrvatskoj vojnoj moći“.  Istodobno dok nam glasnogovornik UNTAES-a Philip Arnold poručuje da ne treba „buditi sjećanja na prošlost“, i to u vrijeme dok svakodnevno diljem Hrvatske pokapamo vitezove pobijene na Ovčari, ambasador koji voli vožnje na srpskim traktorima, ukradenima od Hrvata, svjetuje nam da se ne naoružavamo!

Jasno, bez pamćenja i bez oružja lakše ćemo vas ugurati u nekakvu Jugoslaviju, Balkaniju, Adriobalkaniju, da vas sve skupa lakše nadziremo i da vam lakše zapovijedamo. Prema „nezavisnim“ plaćenicima to je, naravno, fantazija hrvatske vlasti, koja time straši svoje državljane! A ipak je SECI već zbilja. Prema tim „nezavisnim“ plaćenicima, uostalom, treba po svaku cijenu održati multinacionalnu BiH, jezgru „Jugoslavije u malom“, iako Muslimani, očito, sabotiraju i bojkotiraju Federaciju; u svom protuhrvatskom političkom sljepilu ti „nezavisni“ plaćenici zaboravljaju da su se sve europske multinacionalne države raspale, pa i u krvi, zaboravljaju da je korijen mostarskih sukoba u apsurdnoj politici Hansa Koschnicka, o kojemu se priča da je južnoslavenskoga podrijetla i koji se grli i ljubi sa zagrebačkim komunistima (ne onima iz SDP), koji je najprije gospodarski upropastio Bremen, te potom politički dio Hercegovine.

Oni još uvijek ne uviđaju ono što uviđaju moćni vojni i financijski krugovi na Zapadu: da je samo cjelovita, čvrsta, samostalna Republika Hrvatska jamac sigurnosti i mira u ovom dijelu Europe.

Hrvatsko slovo, 7. ožujka 1997.

Prethodno:

Nobelova nagrada za pomoć srpskoj agresiji

Povezano:

Nenad Piskač: Sanaderov uputnik o zaboravu i okretanju dosljedno se provodi

Hrvatsko nebo