SVETAC DANA “Sveti Eugen Mazenod “
Vrijeme:2 min, 52 sec
utorak, 21.svibnja 2024.
Sveti Eugen Mazenod je bio veoma revan svećenik, koji se nije štedio, a uz to je provodio i strog život, što mu je prilično oslabilo tjelesne sile. K tome se pridružio otpor aristokracije koja je prijekim okom gledala kako se nekadašnji aristokrat sav daje onima najnižima u društvu.
Eugen Karlo Josip Mazenod rođen je 2. kolovoza 1782. godine u Aix-en-Provenceu kao sin plemićke obitelji. Djetinjstvo mu je zbog Francuske revolucije bilo veoma burno. Mladost će provesti u izgnanstvu. Njegov je otac bio žestoki protivnik Mirabeaua i branitelj povlastica svoga staleža. Zato je pred naletom revolucije morao bježati u tuđinu: u Torino, Veneciju, Napulj, pa čak i u Palermo. Mali Eugen zbog svega toga nije uopće mogao ići u redovitu školu. Bio je privatno poučavan u vjeri, odgojen tako da je mladost proveo nevino, štoviše, dobio je milost svećeničkog zvanja.
Vrativši se godine 1802. u Francusku, upao je ipak u tešku religioznu krizu, iz koje ga je Božja milost sretno izvela. Kad je došao 1808. godine u pariško veliko sjemenište sv. Sulpicija, na prvoj stranici svoje teološke bilježnice zapisao je ovo: “Na veću slavu Božju i Blažene Djevice Bezgrešne… Pod zaštitom Djevice Marije, začete bez izvornoga grijeha, moga anđela čuvara, svetaca, da mi oni, a na poseban način Bezgrešna Majka, na teškome putu nauka budu u pomoći.”
Veoma pobožan prema Bezgrešnoj Djevici postao je uzoran bogoslov. Monsinjor Demandolx, amienski biskup, 21. prosinca 1811. zaredio je Mazenoda za svećenika. On ga je toliko cijenio da ga je odmah želio postaviti za svoga generalnog vikara, dakle, najužeg suradnika. No, Eugenu nije bilo do karijere već do neposrednog rada za duše, zato se zahvalio na ponudi i vratio godine 1812. u Aix. Tu je započeo svoj svećenički apostolat korizmenim propovijedima na svom materinjem provansalskom jeziku u crkvi sv. Magdalene.
Te propovijedi bile su upravljene njegovoj časnoj braći “siromasima”. Poslije toga osniva ustanovu za kršćanski odgoj mladeži, ostaje kapelan zatvorenika i daje se na održavanje pučkih misija. Mazenod je bio veoma revan svećenik, koji se nije štedio, a uz to je provodio i strog život, što mu je prilično oslabilo tjelesne sile. K tome se pridružio otpor aristokracije koja je prijekim okom gledala kako se nekadašnji aristokrat sav daje onima najnižima u društvu. Bila mu je ponuđena biskupska stolica u Chalonu, no on ju je odbio. Prihvatio je godine 1823. ipak službu generalnog vikara u Marseillesu. Vršio ju je uzorno do godine 1837., kad je postao biskup istoga grada.
Kako je Marseilles kao veliki lučki grad naglo rastao, sveti biskup je morao osnivati i otvarati nove župe. Podigao je i novu katedralu, zatim svetište Gospe od Straže, sagradio nove i obnovio stare crkve. Između biskupa i klera zavladala je izvanredna povezanost. O biskupovu radu u Marseillesu zapisao je Timon David da je kroz 37 godina upravljanja biskupijom, što kao generalni vikar, što kao biskup, učinio djela za koja bi bilo potrebno 15 stoljeća. Osim rada za svoju biskupiju, sv. Eugen Mazenod učinio je veoma mnogo i za opću Crkvu osnivanjem misijske Družbe oblata Bezgrešnog začeća. Papa Pio XI. nazvat će te oblate “specijalistima za teške misije”. I s pravom, jer su se ti misionari raspršili po krajnjem američkom sjeveru i po beskrajnim prostorima otočja Tihoga oceana.
Sveti je utemeljitelj i biskup pun zasluga preminuo 21. svibnja 1861. godine u Marseillesu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1975. godine blaženim, a 20 godina kasnije i svetim.
bitno.net / Hrvatsko nebo
