Što stoji u EU-ovoj Povelji o temeljnim pravima u koju Macron želi ugraditi ’pobačajnu slobodu’? – u čemu teško da će uspjeti

Osokoljen izrazito većinskom potporom u francuskom parlamentu, francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je u petak kako želi postići to da Europska unija u svojoj Povelji o temeljnim pravima zajamči „pravo na pobačaj”, točnije: ’pobačajnu slobodu’. O kakvu je dokumentu riječ? I zašto bi ga on sada htio promijeniti? I što bi to značilo za sve zemlje članice Europske unije?

Riječ je o  dokumentu sa zakonskom snagom Europske unije. Njegov je hrvatski naziv s dodanom pokratom: Povelja Europske unije o temeljnim pravima – PTP, engleski Charter of Fundamental Rights of the European Union – CFR; francuski Charte des droits fondamentaux de l’Union européenne – CDF). To je akt donesen u redovnom zakonodavnom postupku u svrhu jačanja “zaštite temeljnih prava u svjetlu promjena u društvu, napretka društva te razvoja znanosti i tehnologije”.

U Povelji se svečano proglašava da se Europska unija “temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti … na načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svojeg djelovanja uspostavom građanstva Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.” Povelja sadržava katalog temeljnih ljudskih prava i sloboda izložen u 50 članaka. Odredbe Povelje obvezuju institucije, tijela, urede i agencije Unije, a odnose se na države članice samo kada provode pravo Unije (čl. 51.).

„Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života…“

U Glavi II., naslovljenoj Slobode, Članak 6. određuje pod podnaslovom Pravo na slobodu i sigurnost ovo:

Svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost.

A  Članak 7. pod podnaslovom Poštovanje privatnog i obiteljskog života određuje ovo:

Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Nikakva prava na kontracepciju, na pobačaj ili što slično nisu tu ni spomenuta, a kamoli proglašena pravima. Naprotiv, načelno je zajamčeno pravo na život „svakomu“ i zanijekano pravo na smrtnu kaznu. To je očito ono što Macronu smeta u postojećoj Povelji, pa bi zato htio da ju se izmijeni.

Postoji i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe

Povrh toga i prije toga, postoji na Macronovu žalost još uvijek u jednoj drugoj organizaciji, u Vijeću Europe, i dalje pravomoćna Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ona ima status međunarodnog ugovora po kojemu se države članice Vijeća Europe obvezuju osigurati zaštitu temeljnih građanskih i političkih prava i sloboda. Donesena je 4. studenoga 1950., a stupila je na snagu 1953. Konvencija djeluje kao opći pravni okvir u kojemu su definirana temeljna ljudska prava i slobode te način njihove zaštite. Države potpisnice obvezale su se osigurati primjenu Konvencije u okviru vlastitih pravnih sustava.

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 5. studenog 1997., pa je stoga ona, sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, dio njezina unutarnjeg pravnog poretka.

Budući da su sve države članice Europske unije ujedno i članice Vijeća Europe, i taj dokument sve njih obvezuje. A obvezuju ih i oni aneksi, dodatci Povelji koje su države naknadno prihvatile s ciljem da se čitav niz prava i obveza preciznije regulira. No u tim aneksima ne spominje se nikakvo „pravo na pobačaj“.

Macron hoće povesti bitku protiv „reakcionarskih snaga“!

Macron je o promjeni Povelje govorio na svečanosti u Parizu, na kojoj je ministar pravosuđa Eric Dupond-Moretti upotrijebio više stoljeća star pečat kako bi njime simbolički potvrdio da je takozvano ’pravo na pobačaj’ uneseno u francuski ustav, nakon što je za to u ponedjeljak glasovala velika većina parlamentaraca.

Žestoke katoličke osude francuskoga proglašenja ustavne „slobode“ žene da pobacuje vlastitu djecu

“Danas nije kraj priče, već početak borbe”, istaknuo je Macron na svečanosti koja se održala na Međunarodni dan žena. “Predvodit ćemo ovu bitku na našem kontinentu, u našoj Europi, gdje reakcionarske snage napadaju ženska prava, a potom i prava manjina”, rekao je on okupljenima ispred zgrade ministarstva pravosuđa. Te je poletno dodao: “Zbog toga želim ugraditi tu zajamčenu pobačajnu slobodu u Povelju Europske unije o temeljnim pravima.”

Izmjena Europske povelje zahtijevala bi jednoglasnost

Izmjena Europske povelje zahtijevala bi jednoglasnost, složnu odluku svih 27 država članica.  Takva su pravila. Ona zbog toga nije već dugo ni mijenjana, a jedva je svojedobno bila ikako usuglašena. Obitelj, odgoj, obrazovanje, kultura, zdravstvo i socijalna politika nisu u nadležnosti institucija EU-a, nego su u cijelosti u nadležnosti samih država članica, koje dakle po ugovorima o EU-u imaju i dalje suvereno pravo odlučivati o svim pitanjima s tih područja

Stoga teško da će Macron svoju zamisao uspjeti ostvariti, iako se mogu očekivati veliki pritisci na ’neposlušne’ države da na to pristanu. Ne će samo Macron pritiskati ostale u tom smjeru, nego, ako krenu u akciju, i mnogi, mnogi drugi.

Većina Europe već je doduše ozakonila pobačaj, ali ga nijedna država nije u svom ustavu proglasila „pravom“ ili temeljnom „slobodom“. Neke su zemlje uvele ograničenja za žene koje žele dokrajčiti trudnoću. I dalje postoji duboka podjela među europskim ljudima i narodima glede reguliranja ’prava na pobačaj’. Tradicionalno pravo polazilo je naime od premise da se ne može smatrati pa stoga ni proglasiti ’pravom’ usmrćenje odnosno uništenje drugoga ljudskog bića. To bi bilo pogotovu absurdno dok istodobno EU zabranjuje izricanje smrtne kazne u državama članicama i u drugim država koje uspije natjerati da smrtnu kaznu i same zabrane.

Vlada Malte, jedne od tradicionalno najkatoličkijih zemalja članice EU-a, prošle je godine odustala od zakona koji bi dopustio pobačaj u situacijama u kojima je majčino zdravlje ozbiljno ugroženo, rekavši da bi prekid trudnoće trebao biti dozvoljen samo kada je u opasnosti život majke.

Osim malteških, poljski zakoni o pobačaju jedni su od najrestriktivnijih u Europi. Trudnoća se u Poljskoj može prekinuti samo u slučajevima kada su ugroženi život ili zdravlje majke ili u slučaju silovanja, a broj pobačaja pao je na 161 u 2022. godini s više od 1000 dvije godine prije toga. Istina, zbog tih ograničenja mnoge Poljakinje odlaze u druge države obaviti pobačaje, no to je skopčano s većim financijskim troškovima i putovanjima u druge zemlje, što neke od njih demotivira, pa odustaju od pobačaja.

Pravni teoretičari i zakonodavci nerijetko tumače dopuštanje pobačaja kao toleriranje i nekažnjavanje nečega što je objektivno zlo sam po sebi, a ne ’ljudsko pravo’ samo po sebi. No mnoge europske zemlje dopuštaju pobačaj, ali uz stroža ili manje stroga uvjetovanja i ograničenja. Pojedine, nasuprot tomu, nastoje u zakonima protezati ili labaviti rokove i olakšavati postupke odobravanja zahtjeva žena da izvrše pobačaj. Zdravstveni ili socijalni sustavi mnogih država ne podmiruju troškove odobrenih pobačaja, no veliki su pritisci da ih počnu podmirivati, kao da bi bila riječ o kakvu liječenju, a ne o postupku suprotnom svemu drugomu čime se bavi medicina. Mnogi smatraju da zahvate u bolnicama po vlastitoj volji samih trudnica javni sustavi ne trebaju podmirivati. Budući da je riječ o posve slobodnoj privatnoj odluci da se abortira, da se ukloni iz utrobe začeti novi život u razvoju, a ne o liječenju života, i cijenu troškova pobačaja morala bi po njihovu mišljenju svaka trudnica podmiriti sama.

Z. G.

Povezano:

Zdravko Gavran: Europski parlament nameće absolutizaciju pobačaja SAD-u

Z. G./Hrvatsko nebo