Zdravko Gavran: Europski parlament nameće absolutizaciju pobačaja SAD-u

0

 

Priznanje gospođe Roe o laži kao temelju presude došlo je prekasno. Njezino tada lažno svjedočenje poslužilo je „naprednjacima“, nedorasla i labilna djevojka bila je iskorištena i izmanipulirana: Vrhovni sud presudio je u korist „prava“ na pobačaj. Koje ona nije ni konzumirala. No otad su zapadne i brojne druge zemlje i međunarodne organizacije krenule i sve bezobzirnije gazile putem liberalizacije i afirmacije pobačaja, putem čije je zasune otvorio upravo američki Vrhovni sud. A sada, s obzirom i na to da je personalni sastav Vrhovnog suda bivši predsjednik Trump dijelom izmijenio, pa ima konzervativnu većinu, moglo bi se dogoditi da, unatoč i EP-u i EK-u i povjereniku Borrellu i predsjedniku Bidenu, lažnom katoliku koji se već žustro dignuo na svoje slabašne ’zadnje noge’ protiv legitimne odluke teksaškog Kongresa, i unatoč svim proabortivnim kongresima i parlamentima ovoga svijeta, američki Vrhovni sud regulira zakonitost drukčije nego godine 1973. To je ono što zapravo najviše zabrinjava većinu europskih parlamentaraca, ogreznulih u svojoj dekadenciji, amoralnosti i ratu za pobačaj kao jedan od najvećih ’moralno-političkih’ prioriteta i najvažnijih sloboda na svijetu – dok se čovječanstvo upravo suočava s drugim opakih i pogibeljnim krizama i sukobljavanjima i s novim, višerazinskim totalitarizmima.

Europski parlament (EP) prihvatio je 6. listopada većinom glasova rezoluciju u kojoj poziva na poništenje ograničenja na pobačaj koje je na svom teritoriju proglasila zakonom Senate Bill 8 (SB8) američka savezna država Teksas. O tomu je javnost informirana na službenoj stranici Europskog parlamenta, na engleskom jeziku, od 7. listopada ove godine.

European Parliament calls for repeal of new Texas abortion restriction

U podnaslovu izvješća istaknuto je troje: 1) „Novi [teksaški] zakon krši ljudska prava žena; 2) EU mora štititi i podupirati organizacije u SAD-u koje brane spolna i reproduktivna prava; 3) EP poziva na zaštitu na saveznoj razini u SAD-u „sveopćeg (univerzalnog) pristupa pobačaju“.

EU „popuje“ Teksasu i SAD-u

Glavna poruka izvješća sažeta je u međunaslovu koji glasi: „Vlada [to je vlast] američke države Teksas mora smjesta opozvati [proglasiti nevažećim] ’Senatski zakonski akt 8’, koji de facto zabranjuje abortus, i osigurati siguran i slobodan pristup uslugama za izvršenje abortusa.“

Iz izvješća doznajemo da su članovi EP-a rezoluciju s tim zahtjevima prihvatili na plenarnoj (općoj) sjednici s 381 glasom za, s 253 glasa protiv i s 36 suzdržanih, te da je EP time izrazio „solidarnost sa ženama Teksasa, s medicinskim profesionalcima, s nevladinim organizacija i sa svima angažiranima u zakonskom osporavanju toga nedavno prihvaćenog zakona, i dao im potporu“, uz ocjenu da je taj zakon „flagrantno kršenje pravā žena koje žive u toj državi“.

Europski parlament nije se zaustavio samo na poruci vlastima savezne države jedne sasvim druge federativne države, nego je odaslao poruku i državama članicama EU-a, u kojoj od njih ište da „financijski podupru organizacije civilnog društva u SAD-u koje promiču spolna i reproduktivna prava i nude sigurno utočište za medicinske djelatnike koji ulaze u rizik zakonskih i drugih oblika uznemirivanja“.

Drugim riječima, poziva se službene i ostale subjekte iz država članica EU-a da financijski podupru jednu stranu u užarenom unutarameričkom prijeporu koji se odnosi na zaštitu ili nezaštitu života nerođenih. Onako kao što su Soros i drugi „filantropi“ i „širitelji demokracije“ potpomagali financijski i na druge načine po Europi i drugdje po svijetu sebi podobne nevladine organizacije, vlade i druge subjekte, tako bi sada zemlje EU-a trebale poduprijeti američke nevladine organizacije koje se ponašaju po mjerilima većine u Europskom parlamentu.

No Europski parlament ni tu se ne zaustavlja. Ona poziva američke vlasti da dekriminaliziraju, dakle da učine nekažnjivim, vršenje nasilnog prekida trudnoće kako bi „zaštitile žene i organizacije koje osiguravaju zdravstvenu skrb i usluge obavljanja pobačaja“. Osim toga, u rezoluciji se poziva na „stvaranje zaštite na saveznoj razini sveopćeg pristupa abortusu kako bi se zaštitio pristup službama za prekid trudnoće nasuprot zabranama i ograničenjima na razini saveznih država“. Drugim riječima, EP želi osporiti ili poništiti pravo američkih saveznih država da brojna pitanja, sukladna američkom ustavu ili svojim ustavima, rješavaju onako kako one to demokratski odluče.

Galimatijas modernog pravno-političkog i birokratskog ’nadovidanja’

Naposljetku, kako izvješće vrlo sažeto prikazuje sadržaj rezolucije, koja ni za koga nije formalnopravno obvezujuća, ističe da „članovi EP-a snažno osuđuju nazadovanje na planu spolnog i reproduktivnog zdravlja i pravā (SRHR) koje je u tijeku ne samo u SAD-u, nego i u drugim dijelovima svijeta“. Oni zbog toga, to jest većina njih, pozivaju Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS), Europsku komisiju i države članice EU-a da pojačaju svoja djelovanja kako bi se suprotstavljali tom umanjivanju ljudskih prava“.

Ono što je većinu zastupnika EP-a dodatno uzrujalo jest i to da je spomenuti zakon, koji je stupio na snagu u rujnu, a koji znači „de facto posvemašnju zabranu pobačaja“ (što nije posve točno, nego se dopuštenje pobačaja uskraćuje ženama i medicinskom osoblju od trenutka kada se može detektirati otkucaje djetetova srca), samo jedno od 26 ograničenja u pogledu pobačaja što ih je država Teksas donijela tijekom prošlog desetljeća.

Čitava rezolucija zapravo je neusporedivo duža od ovog kratka prikaza. Ona se, kao i sve rezolucije, kiti u svom proslovu pozivanjem na 22 međunarodna i druga akta različite pravne i političke snage, zatim u tridesetak točaka označenih velikim slovima abecede tumači što se to tako strašno u Teksasu dogodilo, a naposljetku u 29 točaka označenih arapskim rednim brojkama izlaže svoja zahtijevanja i  „izvolijevanja“.

Koga sav taj galimatijas modernog pravno-političkog i birokratskog ’nadovidanja’, izdašnog verbaliziranja i preuzetnog fraziranja zanima, može sve skupa pročitati na hrvatskom jeziku (nije da se službe nisu žurno potrudile prevesti rezoluciju na hrvatski jezik, za razliku od brojnih drugih dokumenata, gdje za njihovo žurno prevođenje na jezike svih država članica nemaju dovoljno novaca, vremena ni volje) ovdje:

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/RC-9-2021-0490_HR.html

Prva dva dokumenta na koja se EP poziva u proslovu jesu:

1) Zajednička komunikacija Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. studenoga 2020., koja je imala naslov „Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III: ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2020)0017),

2) smjernice Svjetske zdravstvene organizacije naslovljene „Siguran pobačaj: tehničke i političke smjernice za zdravstvene sustave”.

Za EU borba za pravo na pobačaj politički je i diplomatski prioritet

Iz sadržaja rezolucije vidi se i to da je Europski parlament proglasio borbu za absolutno pravo na pobačaj u SAD-u i drugdje po svijetu jednim od glavnih prioriteta vanjskog djelovanja EU-a te da je pozvao diplomate EU-a neka prate zbivanja u SAD-u te u diplomatskim kontaktima s predstavnicima SAD-a i na drugim razinama vrše pritiske na svoje sugovornike kako bi se ostvarivalo neometanje vršenje pobačaja, dakle ono što EP hoće da se ostvaruje u SAD-u i posvuda po svijetu.

Pokraj svih drugih problema, među kojima je i opasnost od smrzavanja zbog nestašice energije u Europi, gladi po svijetu, rijeka migranata ili velikih klasičnih pa i nuklearnih ratova, EP je identificirao upravo pobačaj kao prioritetno pitanje presudno za budućnost čovječanstva.

Naravno da je (ne)rađanje presudan prioritet. Ako bi se naravnom pravu protivno pravo na pobačaj učinilo absolutnim i sve više u absolutnom smislu ostvarivalo, a u kombinaciji sa svim drugim instrumentima sprječavanja prokreacije, čovječanstvo bi nedvojbeno već do kraja ovog stoljeća bilo brojčano desetkovano. U ime „promicanja reproduktivnog zdravlja“, dakle sposobnosti rađanja, a u kombinaciji s općom homoseksualizaciom i svim drugim instrumentima pretvaranja svijeta u „novonormalni“, tj. u abnormalni, srezalo bi se de facto rađanje na najmanju moguću mjeru. Koje li cinične ironije! A sve to u ime ljudskih, a napose ženskih „reproduktivnih“ prava.

Europska komisija – strog nadzornik provedbe svoga akcijskog plana GAP III u SAD-u?

U rezoluciji se, u tom smislu, uz ostalo podsjeća da je „promicanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava jedan od pet stupova akcijskog plana GAP III“ te se poziva EU i njegove države članice neka zajamče „da se odredbe o ljudskim pravima, uključujući pravo na besplatan i siguran pobačaj, poštuju i promiču u svim međunarodnim odnosima s SAD-om“. Nadalje se poziva delegaciju EU-a u SAD-u da „prati stanje u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Teksasu i drugim državama te da spolno i reproduktivno zdravlje i prava tretira kao prioritet u svojim kontaktima s relevantnim tijelima SAD-a, a i u lokalnoj provedbi GAP-a III“. To znači da EP poziva diplomaciju EU-a neka bude, po mjerilima i ukusima Europske komisije i samoga sebe, strog nadzornik demokracije i ljudskih prava u SAD-u.

Usput rečeno, po europskim ugovorima pravo na reguliranje rađanja, pobačaja, braka, obiteljske i natalitetne problematike nije u nadležnosti EU-a, nego je u nadležnosti država članica. No to većini u Europskom parlamentu ni najmanje ne smeta da svoj nos gura i u ponašanje zemalja članica i u ponašanje američkih saveznih država i cijelog SAD-a. U tom smislu, EP u točki 26. poziva EU i države članice da „pruže svu moguću potporu, uključujući i onu financijsku, organizacijama civilnog društva sa sjedištem u SAD-u koje štite i promiču spolno i reproduktivno zdravlje i prava u toj zemlji, kao izraz svoje sveopće predanosti tim pravima“.

EU – utočište za „pobačajne izbjeglice“ iz SAD-a?

Povrh toga, EP poziva države članice da „omoguće sigurno utočište svim zdravstvenim djelatnicima koji bi mogli biti izloženi riziku od pravnog ili drugog uznemirivanja zbog svojeg legitimnog rada“ te podsjeća da je „puna zabrana pružanja skrbi povezane s pobačajem ili uskraćivanje takve skrbi oblik rodno uvjetovanog nasilja“. Odatle se može zaključiti dvoje. Prvo, da možemo, u slučaju da se Teksas izbori za svoju ustavnu suverenost, ili da to učine i neke druge države u SAD-u, ili nedajbože čitava Amerika, u Europi očekivati rijeke „pobačajnih izbjeglica“ koji će nam dolaziti ne preko Bjelarusa, Turske i Mediterana, nego preko Atlantika. Drugo, da se „rodnu ravnopravnost“ učinilo natkriljujućim mjerilom i načelom, te se i ometanje žena u nesmetanu pobačaju razumijeva kao zlodjelo „muških krmaka“ – nastavimo imaginaciju sukladno započetoj slici, uz ispriku na logički nužnoj vulgarnosti i uspoređivanju ljudi sa svinjama – prema „ženskim prasicama“ koje ne žele „okotiti“ začeto dijete.

Kada se razgrne sva ta retorička pjena, otkriva se kako je najdublji razlog brige i uzrujavanja ljevičarsko-liberalno-dženderističko-ateističke većine u Europskom parlamentu zapravo jedan „detalj“ koji nije u prvom planu, no koji se spominje dvaput, posebice u točki 22. U njoj se naime priznaje da je EP „zabrinut zbog predstojećeg razmatranja predmeta Roe protiv Wadea na Vrhovnom sudu [SAD-a] i zbiljskog izgleda da bi se ta revolucionarna presuda kojom su zajamčena prava žena u bliskoj budućnosti mogla poništiti“. EP se stoga „boji da bi to moglo imati ozbiljan i širok utjecaj na pristup zdravstvenoj skrbi i na slobodan izbor žena u drugim državama s obzirom na to da je još 11 država donijelo zakone koji još nisu provedivi, a kojima se zabranjuje aktualno pravo na pobačaj i koji bi automatski stupili na snagu u slučaju poništenja presude u predmetu Roe protiv Wadea“.

Cinizam donošenja presude Roe protiv Wadea g. 1973.

Svatko tko išta zna o povijesti liberalizacije i dekriminalizacije i slavljenja neometanog pobačaja kao najvišeg dostignuća moderne civilizacije, znade koliku je važnost imala spomenuta presuda američkoga Vrhovnog suda „u predmetu Roe protiv Wadea“ (Roe v. Wade) iz već davne godine 1973. Ta dalekosežna presuda, kao i mnoge druge krupne stvari u povijesti, počivala je na laži i manipulaciji. O tomu je poslije svjedočila upravo pokretačica tog sudskog postupka, no u javnosti je njezino svjedočenje prigušeno ili posve prešućeno. Mlada žena, Jane Roe, koja je navodno bila silovana i koja je navodno tražila nezakonit abortus, radi čega je od Vrhovnog suda zahtijevala dozvolu, zapravo nije ni bila silovana. No aktivisti koji su drukali za abortus rekli su joj da slaže. Iskoristili su tu zbunjenu i osjetljivu mladu ženu da bi postignuli svoj anti-baby cilj.

Sama gospođa Roe poslije je o tomu svjedočila. Te davne godine 1973. bila je ona vrlo zbunjena 21-godišnjakinja s jednim djetetom suočena s novom, neplaniranom trudnoćom, i bojala se životnih teškoća. Poslije je javno obznanila istinu: da ima tri kćeri i da nikada u životu nije imala abortus. Njezino kasnije svjedočanstvo možemo pročitati na engleskomu ovdje:

‘Jane Roe’ of Roe v. Wade never aborted her baby

i na hrvatskomu ovdje:

Žena iz(a) slučaja „Roe protiv Wade“: „Pomaganje ozakonjenju abortusa bila je najveća pogreška mojega života“

„Pomaganje ozakonjenju abortusa bila je najveća pogrješka mojega života“, priznala je skrušeno.

Čega se najviše boji većina u Europskom parlamentu?

Priznanje gospođe Roe o laži kao temelju presude došlo je prekasno. Njezino tada lažno svjedočenje poslužilo je „naprednjacima“, nedorasla i labilna djevojka bila je iskorištena i izmanipulirana: Vrhovni sud presudio je u korist „prava“ na pobačaj. Koje ona nije ni konzumirala. No otad su zapadne i brojne druge zemlje i međunarodne organizacije krenule i sve bezobzirnije gazile putem liberalizacije i afirmacije pobačaja, putem čije je zasune otvorio upravo američki Vrhovni sud. A sada, s obzirom i na to da je personalni sastav Vrhovnog suda bivši predsjednik Trump dijelom izmijenio, pa ima konzervativnu većinu, moglo bi se dogoditi da, unatoč i EP-u i EK-u i povjereniku Borrellu i predsjedniku Bidenu, lažnom katoliku koji se već žustro dignuo na svoje slabašne ’zadnje noge’ protiv legitimne odluke teksaškog Kongresa, i unatoč svim proabortivnim kongresima i parlamentima ovoga svijeta, američki Vrhovni sud regulira zakonitost drukčije nego godine 1973. To je ono što zapravo najviše zabrinjava većinu europskih parlamentaraca, ogreznulih u svojoj dekadenciji, amoralnosti i ratu za pobačaj kao jedan od najvećih ’moralno-političkih’ prioriteta i najvažnijih sloboda na svijetu – dok se čovječanstvo upravo suočava s drugim opakih i pogibeljnim krizama i sukobljavanjima i s novim, višerazinskim totalitarizmima.

 

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara