U Mostaru održana znanstveno-stručna konferencija o 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva: utemeljenost na arheološkim i povijesnim izvorima

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru završena je 16. svibnja dvodnevna međunarodna znanstvena konferencija “Identiteti – Kulture – Jezici” posvećena 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva. Održala se u okviru službenog programa proslave te obljetnice. Organizatori su Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru te Matica hrvatska i Družba “Braće Hrvatskoga Zmaja”. Mrežno glasilo Matice  hrvatske Misao.hr donosi prikaz sadržaja konferencije.

Dražen Barbarić, prof.dr.sc., dekan Filozofskog fakulteta u Mostaru, u uvodnom je obraćanju podsjetio je na proslavu 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u Mostaru koja se te 1925. godine održala pod pokroviteljskom tadašnjeg gradonačelnika Smail-age Ćemalovića, ali i na proslavu u Sarajevu koja je tada trajala tri dana. U sarajevsku su proslavu 1925. godine bili uključeni predstavnici sva tri naroda u BiH, a organizator je bio HKD Napredak.

Povjesničari Mario Jareb i Ladislav Dobrica na plenarnom su izlaganju govorili o biljezima hrvatskog postojanja i trajanja, odnosno o spomen-obilježjima podignutima povodom proslave 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva g. 1925.

“Njihova brojnost i rasprostranjenost diljem zemalja koje su u doba njihova postavljanja naseljavali Hrvati ukazuje na njih kao na snažno sredstvo hrvatske nacionalne identifikacije u to doba. Svojim postojanjem i simbolikom koju su predstavljali tada i u desetljećima koja su slijedila ta su obilježja bila i ostala sredstvo očuvanja i izgradnje hrvatskog identiteta. Pritom nije riječ o monumentalnim spomenicima od plemenitoga kamena i kovine, nego najčešće o skromnim obilježjima načinjenima od jeftinih i puku dostupnih materijala. Ona su ipak, bez obzira na skromnost, prenosila simboličku poruku o hrvatskome trajanju, a mnoga od njih to čine i danas”, rekao je Jareb.

Marko Tadić, prof. dr. sc, u Mostaru je iznio pregled prijelomnih točaka u kontekstu hrvatskog jezika od doba kralja Tomislava do 21. stoljeća, rekavši kako je povijesni razvoj hrvatskoga jezika tekao od natpisā na latinskome kao prvom jeziku hrvatskoga dvora, do uvođenja glagoljice krajem 9. stoljeća, preko borbe za narodni jezik i osobito bogoslužje na njemu tijekom vladanja kralja Tomislava, preko glagoljičkih natpisa tijekom 11. i 12. i Bašćanske ploče te pojave ćiriličnih natpisa i rukopisa u 11. stoljeću.

“Navodi se uporaba latinice za pisanje hrvatskih tekstova u ranom 14. stoljeću, a potom i prva hrvatska tiskana knjiga 1483. na glagoljici i prva na latinici 1495. Početci standardizacije hrvatskoga jezika stapanjem triju narječja nalaze se u ozaljskom književnom krugu. Zanimljiva je mijena sociolingvističkih prilika za hrvatski jezik: prije 35 godina bio je službenim jezikom jedne od federativnih jedinica totalitarne komunističke države, od Božićnoga Ustava 1990. jezik suverene i samostalne države, od Daytonskoga sporazuma 1995. jedan od triju službenih jezika u jednoga od tri konstitutivna naroda u BiH, od 13.7. 2013. službeni jezik nadnacionalne organizacije EU, a 15.2.2024. stupa na snagu prvi Zakon o hrvatskom jeziku i 1.8. 2024. osniva se Vijeće za hrvatski jezik. U osvit 21. stoljeća počinje se sastavljati Hrvatski nacionalni korpus 1998. i mnogi drugi značajni jezični resursi, a 2020. stvara se prvi domaći strojnoprevoditeljski sustav. Napomenama je u nužnosti uključivanja i hrvatskoga u velike jezične modele kako bi umjetna inteligencija znala koristiti i hrvatski jezik”, rekao je Tadić.

Damir Zorić, potpredsjednik Matice hrvatske, naglasio je kako hrvatski narodni identitet u Bosni i Hercegovini ima svoja povijesna ishodišta i mijene ovisne o prilikama koje su ga uvjetovale i oblikovale u procesu nacionalne integracije u drugoj polovici 19. stoljeća.

“Danas se, na žalost, ta činjenica u dijelu politički obojene i diletantske historiografije, uzima kao dokaz da prije druge polovice 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini i nije bilo Hrvata (posljedično niti Srba) nego da su svi stanovnici u Bosni i Hercegovini bili Bošnjaci. Time se ne odgovara na pitanje – kako to da se Hrvatima (posljedično i Srbima) otklanja povijesni proces u kojem su se u stoljeću naroda iz etničkoga supstrata oblikovali kao moderna nacija, dok se istovremeno bošnjačkom narodu, koji se kao moderna nacija oblikovao tek u drugoj polovici 20. stoljeća, priznaje kontinuitet povijesnoga etničkog supstrata iz kojega se oblikovala suvremena nacija. Zadnjega mjeseca 19. stoljeća mostarske hrvatske novine Osvit pisale su o prijedlogu iz Duvna, a potom i iz Mostara da se u 20. stoljeću trebaju obilježiti važne godišnjice: 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva, 400 godina prve hrvatske knjige te 400 godina od ustoličenja Habsburga za hrvatskoga kralja”, rekao je Zorić.

Po Zorićevim riječima, “početkom 20. stoljeća vijesti iz Osvita preuzele su zagrebačke novine Hrvatsko pravo, Obzor i Vijenac i tako je počelo oblikovanje narativa ne samo o jednom kralju, čime su donji društveni slojevi potaknuli one gornje na stvaranje identitetskog hrvatskoga državotvornog okvira za Hrvate koji, kako oni iz Hrvatske tako i oni iz Bosne i Hercegovine, žive u zajedničkoj austro-ugarskoj carevini, razdijeljeni na Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i Bosnu i Hercegovinu, zemlje o kojima se hrvatskoj državno-pravnoj tradiciji već od 15. stoljeća piše kao o Iliriji”.

O formiranju ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine i kraljevstva u svjetlu arheoloških i povijesnih izvora, govorio je prof. dr. sc. Ante Uglešić, istaknuvši kako je “najstarija hrvatska prošlost utemeljena na arheološkim i povijesnim izvorima i obuhvaća razdoblje od doseljenja Slavena/Hrvata u 7. stoljeću do formiranja Hrvatskoga Kraljevstva u 10. stoljeću.

“Slaveni/Hrvati naseljavaju se na prostor koji je definiran već u kasnoj antici. U kontekstu toga postavlja se pitanje svrsishodnosti u hrvatskoj historiografiji uvriježenih naziva Dalmatinska i Panonska Hrvatska te kako treba promatrati povijesno potvrđene vođe kao što su Borna (Porin) i Ljudevit (‘Ljudevit Posavski’). Prvi kneževi Hrvata javljaju se u pisanim izvorima na prostoru nekadašnjega salonitanskog agera po uspostavi prvoga feudalno ustrojenog hrvatskog društva organiziranog pod utjecajem franačkoga carstva Karla Velikoga (dinastija Trpimirovića). To se nastavilo smjenom dinastičke vlasti u drugoj polovici 9. stoljeća za kneževanja Domagoja i njegovih nasljednika Višeslava i Branimira, kada je Nin postao sjedište hrvatskoga biskupa, a ujedno i prva prijestolnica ranosrednjovjekovne Hrvatske. Nakon Branimira na vlast se vraća dinastija Trpimirovića iz koje će početkom 10. stoljeća istupiti na povijesnu scenu prvi hrvatski kralj Tomislav. Za njegove vladavine i neposredno nakon toga održana su dva crkvena sabora u Splitu. Odlukama Drugoga splitskog sabora 928. ukinut je Nin kao sjedište hrvatskoga biskupa, a time i kao prijestolni grad. Njegovu ulogu preuzima Solin kao prijestolnica Hrvatske i Split kao sjedište metropolije”, rekao je Uglešić.

O državnopravnoj važnosti Tomislava kao kralja Hrvata u 10. stoljeću i očuvanju nacionalnog identiteta i državnosti 1000 godina kasnije govorio je prof. dr. sc. Željko Bartulović, koji je istraživao spomen Tomislava u sačuvanim povijesnim vrelima i to razmatrajući činjenice koje u suvremenoj državnopravnoj znanosti potvrđuju postojanje hrvatske države (teritorij, suverena vlast i narod).

“Izvori potvrđuju granice, osobito zapadnu granicu istočno od Učke u suprotnosti s talijanskim iredentističkim postavkama, teritorijalnu strukturu županija, međunarodne kontakte (Bizant) i odnos s papinstvom kao važnim međunarodnim čimbenikom. Suvremeno istraživanje i isticanje važnosti Tomislava prije 150 godina stavljeno je u međuodnos s položajem Hrvata i Hrvatske u Austro-Ugarskoj. Tada su Tomislav, njegov kraljevski naslov i Hrvatsko Kraljevstvo istaknuti kao simbol borbe protiv germanizacije i osobito mađarizacije koja je pripremala 900. obljetnicu krunidbe Stjepana I. Svetoga ugarskoga kralja. Zato je bilo od državnopravne važnosti dokazati da je Hrvatsko Kraljevstvo starije, povezano s Tomislavom, a ne s Petrom Krešimirom IV. i Dmitrom Zvonimirom u 11. stoljeću jer tada ne bi imalo primat spram Ugarskoga. Simboliku Tomislava prihvatili su i jugoslavenski režimi, kralja Aleksandra tijekom proslave 1000. godišnjice, pa i komunistički režim, ali oni su naglasak stavljali na njegov odnos sa Srbima dok se hrvatska državnost manje isticala. U osamostaljenoj Hrvatskoj ponovno ističemo upravo tu – državnopravnu odrednicu”, rekao je Bartulović.

O ulozi Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” govorio je prof. dr. sc. Mislav Grgić koji je istaknuo kako je riječ o jednoj od najstarijih hrvatskih kulturnih udruga, osnovanoj 1905. i koja je zaslužna za proslave i obilježavanja 1000. i 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva.

“Naši prazmajevi postavili su spomen-obilježja diljem hrvatskih zemalja. Danas, sto godina kasnije, nastavljamo tradiciju sa 61 projektom u 2025. godini – rekao je Grgić, dodavši kako je ovo ‘”generacijski jedinstvena svehrvatska obljetnica”.

“Družba ‘Braća Hrvatskoga Zmaja‘ imala je posebnu ulogu u obilježavanju 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine, kada je nizom aktivnosti potaknula jačanje nacionalne svijesti i svehrvatskoga zajedništva te popularizirala lik kralja Tomislava i značenje hrvatske državnosti. U pripreme je krenula već 1906. godine, gotovo dva desetljeća prije same proslave, inicirajući podizanje spomenika, imenovanje trgova i ulica te organizaciju brojnih kulturnih događanja i javnih okupljanja”, rekao je Grgić.

Marko Odak, predsjednik Organizacijskog i znanstvenog odbora konferencije i prodekan za znanost Filozofskog fakulteta, naglasio je važnost uključivanja fakulteta u obilježavanje 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, ističući kako su se ovom velikom jubileju pridružile vodeće kulturne i znanstvene institucije iz Hrvatske i BiH.

“Inicijativa za proglašenje 2025. godine godinom Hrvatskoga Kraljevstva potekla je upravo od Matice hrvatske i Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, a nakon njihova prijedloga Hrvatski sabor tu je odluku donio jednoglasno. Nama je čast da je ova konferencija dio službenog programa obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva jer je to dio identiteta i misije Filozofskog fakulteta u Mostaru”, rekao je Odak.

Svečano otvorenje Konferencije obogaćeno je raznolikim kulturno-umjetničkim programom, pa je tako predstavljen poseban broj “Hrvatske revije” naslovljen “1100 godina Hrvatskoga kraljevstva u Hrvatskoj reviji” pod vodstvom prof. dr. sc. Mirjane Polić Bobić. Otvorena je i izložba ” „Duvanjsko polje – kraljevsko prijestolje: suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava“, autora o. Zvonka Martića koja je već predstavljena u Etnografskome muzeju u Zagrebu.

U glazbenom dijelu programa nastupila je klapa Drača s izvedbama posvećenim kralju Tomislavu koju je za ovu prigodu skladao maestro don Dragan Filipović.

Misao.hr/Hrvatsko nebo