U Crnoj Gori Bošnjačka stranka spremna ući u vladu koja je produžena ruka Beograda!

Vijesti iz Crne Gore pretječu jedna drugu. Najprije je sadašnji, neposredno izabrani predsjednik te državice, Jakov Milatović, potkraj prošlog tjedna napustio visoke dužnosti u stranci  „Pokret Europa sad“ (PES). Na čelu te stranke učvrstio se Milojko Spajić, koji je i predsjednik aktualne crnogorske vlade. A u nedjelju je objavljeno da je sadašnji ministar pravosuđa Andrej Milović isključen iz PES-a. Intervju s Milovićem u zagrebačkom Večernjem listu objavljen je dan prije toga, pod naslovom „Napad na Dubrovnik najveća je sramota u povijesti Crne Gore i kaznit ćemo krivce za to“.

Čudno i vrlo zagonetno političko previranje

Je li isključivanje Milovića iz vladajuće stranke i vjerojatno njegovo skoro smjenjivanje s mjesta ministra pravosuđa i u kakvoj svezi s tim intervjuom Večernjem listu, to nije poznato. Istodobno s tim izbacivanjem iz stranke bez ikakva objašnjenja događa se u Crnoj Gori nekakvo čudno i vrlo zagonetno političko previranje. Ono istodobno doseže i svoj vrhunac u Bosni i Hercegovini, gdje se za ovaj utorak najavljuje ključno razrješenje odnosa HDZ-a i Trojke na sastanku u Mostaru.

Uz ostalo, takve su najave, tamošnja Bošnjačka stranka uključit će se u sadašnju vladajuću koaliciju koja se kiti europskim imenom i nastoji ’preveslati’ Zapad, a zapravo ima jedva imalo zakrabuljenu srpsko-četničku orijentacije te Crnu Goru stavlja pod skute Srbije. Ta je stranka pristala u fazi uspostavljanja koalicijske većine da na čelo crnogorske Narodne skupštine bude krajem prošlog listopada izabran i formalni „četnički vojvoda“, čelnik najotvorenije prosrpske i proruske desnice u Crnoj Gori. Bošnjačka stranka spremna je ući u vladu koja je u bitnomu produžena ruka Beograda.

Hoće li to tako s Bošnjačkom strankom i biti, vidjet će se sljedećih dana. Nagađa se da bi se izbacivanjem Milovića iz vlade upraznilo jedno mjesto upravo za prosrpske Bošnjake u Crnoj Gori. Svakako je simptomatično da je utemeljitelj i bivši potpredsjednik te stranke Nedžad Drešević napustio Bošnjačku stranku sutradan nakon Milovićeva izbacivanja iz PES-a, s ovim nedorečenim, ali svakomu razvidnim objašnjenjem: „Ne prepoznajem zalaganja za koja su se borili osnivači.“

“Američka investicija u ruske kadrove”?

Dakle, iz njegovih riječi moglo bi se zaključiti da je riječ o još jednoj muslimansko-bošnjačkoj izdaji, u korist srpskih interesa i srbijanske hegemonije ‘na Balkanu’.

Kao po scenariju beogradskog režima i njegove sigurnosno-obavještajne službe, BIA-e, slučilo se i to da u utorak, 27. veljače dolazi u radni posjet Crnoj Gori predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik. I to neposredno nakon što je posjetio Moskvu i ondje razgovarao s Vladimirom Putinom.

Primit će ga četnički vojvoda Mandić, koji je otvoreno proruske orijentacije, no koji ipak nije imao petlje unaprijed staviti službenu najavu na mrežnu stranicu Narodne skupštine Crne Gore da će primiti Dodika.

Do svega  skupa dolazi nakon što je nedavno Crnu Goru i Srbiju posjetio James O’Brien, pomoćnik američkoga ministra vanjskih poslova Blinkena za europski i okolni dio svijeta. Crnogorski komentatori nagađaju da SAD opet izlazi ususret Beogradu, i da se to vidi po tomu koje i kakve snage posljednjih godina ta velesila potpomaže u Crnoj Gori. Tako prije svega nekoliko danas jedan komentar nosi naslov: Američka investicija u ruske kadrove.

O novim zbivanjima opširno piše i pritom nagađa i ovo i ono komentator bošnjačkog portal Stav.ba Adnan Hamdov Pejčinović. On je inače pristrano svrstan na stranu ozlojeđene Izetbegovićeve stranke SDA, koja je poslije mnogo godina dominacije ispala iz vlasti nakon prošlih izbora, na koje je SAD izvršio svoj predizborni i poslijeizborni utjecaj. Njegov komentar prenosi utjecajni crnogorski i procrnogorski Portal Analitika, blizak Đukanovićevu DPS-u, pod naslovom „Srlja li Bošnjačka stranka u crnogorsku verziju ’trojke’“. On nagađa da su neke bošnjačke snage na putu političke kapitulacije pred velikosrbijanskim Beogradom, te da uz pomoć SAD-a Srbija uspostavlja svoju regionalnu hegemoniju, pri čemu se oslanja i na određene bošnjačke stranke i pojedince.

“Katastrofalna politika Zapada na Balkanu”

Evo iz tog komentara završnih ocjena i procjena zaprepaštenog Pejčinovića:

„Uđe li u Vladu sa PES-om, pristane li biti dijelom većine u Skupštini kojom predsjedava Andrija Mandić, četnički vojvoda i neskriveni rusofil, Bošnjačka stranka dat će ogromnu podršku velikosrpskoj politici, a benefite od toga imat će nekolicina njezinih političara i članova njihovih obitelji posredstvom zapošljavanja u institucije sistema. Time će velikosrpska ostvariti stratešku pobjedu u ratu koji vodi s civiliziranim dijelom svijeta: udaljit će Bošnjake od stožernog naroda u Crnoj Gori, Crnogoraca. Tako će Bošnjaci sami sebi pucati u nogu: umjesto jačanja saveza s Crnogorcima i Albancima, oni odlaze Srbima pod skute.

Bošnjačka stranka ne bi smjela odustati od puta koji je zacrtao rahmetli Rafet Husović, radi grabljenja prilike za nekoliko ljudi iz svoga vrha. Ostvarenje takve namjere strateški će otežati i crnogorsku i bošnjačku političku emancipaciju, a što se događa kada malobrojni narodi nisu politički emancipirani, vidjeli smo u našoj zemlji od 1992. do 1995. godine. Da ovaj i za Bošnjake i Crnogorce poguban politički projekt nije bezazlen, dokazuje gotovo očita namjera srpskih obavještajnih službi da prihvaćanjem Bošnjaka u ’bratski’ zagrljaj (gostovanje Filandre na Institutu za europske studije [u Beogradu], skup u Podgorici…) iskoriste katastrofalnu politiku Zapada na Balkanu, koja uporno odbija vidjeti šumu od drveta. U Bosni i Hercegovini Srbi su dobili ’trojku’, u Crnoj Gori pod svoje skute žele dovesti i Bošnjačku stranku. Nama ostaje nada da u crnogorskom slučaju ipak ne će uspjeti.“

Hrvatsko nebo