U Mostaru obilježen Dan posvećenoga života

MOSTAR – U četvrtak, 1. veljače 2024., obilježen je Dan posvećenog života za sve redovnike i redovnice Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Program ovogodišnjeg Dana posvećenog života započeo je u Biskupijskom centru pozdravom mons. Petra Palića. Biskup je pozdravio provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, provincijalnu poglavaricu Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. Franku Bagarić i sve nazočne redovnike i redovnice.

U svom pozdravnom govoru biskup Palić je nazočne podsjetio na pismo Pape Franje u Godini posvećenog života, odnosno tri glavna cilja u redovničkom životu. Prvi je “sa zahvalnošću gledati prošlost” da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme. Drugi je “živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju”, živeći Evanđelje u duhu zajedništva, a treći je “s nadom prigrliti budućnost”, unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.

Biskup je zahvalio svim redovnicima i redovnicama na njihovu životnom svjedočenju i služenju u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Nakon uvodnog biskupovog pozdrava uslijedio je prigodno razmišljanje fra Ivana Landeke, ml., s temom: „Pravilo i franjevačka duhovnost“. Fra Ivan je podsjetio na nastanak Pravila sv. Franje te osobito istaknuo naglaske o molitvi i postu koje se nalaze u Pravilu. Spomenuo je, također, i 800. obljetnicu Božića u Grecciu sv. Franje Asiškoga, podsjetivši kako su te prve jaslice poslužile kao oltar za slavlje svete mise, za vrijeme koje je sv. Franjo vršio svoju đakonsku službu. Fra Ivan je potaknuo sve nazočne na iskreno i savjesno življenje Evanđelja, odnosno evanđeoskih savjeta siromaštva, poslušnosti i čistoće.

Nakon fra Ivanovog razmišljanja, s. Matija Pačar, redovnica iz Družbe Školskih sestara franjevki, održala je predavanje na temu: „Iz rana u novi život – 800. obljetnica stigmi sv. Franje“. Govoreći o sv. Franji, s. Matija je naglasila kako je sv. Franjo utjelovljenje ljubavi i da se to može vidjeti iz njegovog odnosa prema bližnjemu. „Nerijetko u spisima možemo naći kako ga braća nazivaju majkom. Pomalo neobično ali nam to otkriva njegovu nježnost i brižnost s kojom je susretao čovjeka. Majka je ona koja nosi život u svojoj utrobi, koja se za taj život muči u bolovima, koja taj život oblikuje mnogim suzama i žrtvama a onda ga pušta da bude samostalan. To je sv. Franjo: onaj koji nosi u srcu Riječ, preživa ju. Nakon toga tu Riječ rađa u mukama – neshvaćanja od svojih najbližih.

Jer Franjo prolazi kroz tri neuspjeha: neuspjeh životnog projekta, neuspjeh odnosa s ocem i moralni neuspjeh – izgubljena sloboda, naglasila je s. Matija. Govoreći o redovnicima i redovnicama pred otajstvom križa, s. Matija je naglasila da biti pred križem danas znači istinski iskusiti Boga koji nas je pozvao te u tom iskustvu biti zahvalni za rane koje možda nosimo zbog manjkavosti osobne molitve, zbog nekih nutarnjih nezadovoljstava, zbog potrebe da budemo u pravu ili zbog namrgođenih lica kojima ovom svijetu nikako nismo znak Radosti. Stoga su redovnici i redovnice pozvani u žrtvi i križu uvijek iznova otkrivati znak spasenja, jer „križ je mjera ljubavi za svakoga od nas“, kazala je s. Matija.

Nakon predavanja uslijedilo je euharistijsko slavlje u katedrali Marije Majke Crkve. Uz biskupa Petra u koncelebraciji su bili mons. Željko Majić, imenovani banjalučki biskup, fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM te 16 redovnika, franjevaca i karmelićana koji pastoralno djeluju u Hercegovini. Posluživali su franjevački novaci s Humca dok je liturgijsko pjevanje animirao zbor časnih sestara pod ravnanjem don Dragana Filipovića.
U prigodnoj propovijedi biskup Petar je na početku podsjetio nazočne kako je Dan posvećenog života 1997. godine utemeljio sveti papa Ivan Pavao II. kao dan posvećen posvećenim muškarcima i ženama. Blagdan Prikazanja Gospodinova nudi Bogu posvećenim osobama priliku za razmišljanje o njihovu identitetu i poslanju kao posvećenih muškaraca i žena. Čvrsto vjerujem da je u samom srcu krize koju sada doživljavamo kao Crkva, a posebno koju žive redovnici i redovnice, posljedica zbunjenog osjećaja sebe (ili identiteta) i smjera (ili poslanja). Ako je tako, onda se moramo preorijentirati; preispitati svoje živote i svoje zajednice i moliti za milost da budemo hrabri dok činimo potrebne promjene, rekao je biskup Petar.
U nastavku je biskup ukazao na potrebnu obnovu i promjenu redovničkog života kroz četiri koraka: prihvaćanje radikalnog i potpunog predanja Bogu, prepoznavanje i prihvaćanje vlastite neznatnosti, otkrivanje starog – novog načina biti učenik i zagrliti i naviještati Isusa s radošću.
Redovnici su pozvani posvetiti se samo Bogu i to nepodijeljena srca. Oni trebaju tražiti samo i iznad svega ostalog Boga. Redovnički život, prema nauku Crkve, ne dopušta povremenu posvećenost ili posvećenost nekim aspektima mog života i/ili kada to želim, naglasio je biskup Petar.

Biskup je, također, istaknuo kako smo ponekad izloženi kušnji vjerovati i čak se ponašati kao da smo važni, a zapravo je redovnički poziv povezan sa služenjem. „Isus želi da služimo, pa i ako smo pozvani na vodstvo, i to bez tereta koji dolazi od predrasuda i unaprijed stvorenih ideja. On želi da sada, kao sestre ili braća u jednoj zajednici, zagrlimo jedni druge istinski i bezuvjetno“, kazao j biskup.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak o slanju dvanaestorice, biskup je rekao kako je način na koji Isus šalje svoje učenike trebao promijeniti najprije njih same, a ne ljude kojima su poslani.

Isus je rekao svojim učenicima tada i govori svima nama sada da ostanemo u kućama ljudi i jedemo što nam se ponudi. Da ne ostajemo u svojim kućama i pozivamo ih unutra, gdje ćemo mi biti gospodari ili gazde. Isus poziva sve nas da budemo ranjivi evangelizatori spremni prihvatiti ljude kojima smo poslani, a ne da budemo poput sveznajućih i samoreferentnih osoba. Bog nas je po Kristu u Duhu Svetome pozvao s jednim jedinim poslanjem: očitovati Božju prisutnost svima s kojima se susrećemo. Molimo da nas Marija, Majka Crkve, sveti Franjo, sveta Klara, sv. Vinko Paulski, sv. Ilija zagovaraju da budemo vjerni i radosni svećenici, redovnici i redovnice“ zaključio je biskup.
Po završetku misnog slavlja zajedništvo i druženje nastavljeno je u katedralnoj dvorani.

Izvor: Crkva na kamenu

cnak.ba / Hrvatsko nebo