VIDEO 20. siječnja 1993. Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” u mjestu Kaćuni, blokadom prometnice Busovača-Kiseljak, pokušala atentat na dopredsjednika Herceg-Bosne Darija Kordića, generala HVO Središnje Bosne Tihomira Blaškića, glavnog tajnika Ignaca Koštromana.
Vrijeme:3 min, 48 sec
Istim putem, pola sata kasnije, trebao je proći Tihomir Blaškić, na povratku iz svoje kuće u Kiseljaku prema zapovjedništvu u Vitez. Atentatom se htjelo destabilizirati HVO i HDZ Središnje Bosne, tako da se uklone tri glavne osobe u vojnom i civilnom životu.
20. siječnja 1993. Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” u mjestu Kaćuni, blokadom prometnice Busovača-Kiseljak, pokušala atentat na dopredsjednika Herceg-Bosne Darija Kordića, generala HVO Središnje Bosne Tihomira Blaškića, glavnog tajnika Ignaca Koštromana.
Operativni putem došlo se do saznanja da politički i vojni vrh Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” planira likvidaciju tri čelna čovjeka Hrvata Središnje Bosne kako bi se postojeća vlast destabilizirala i obezglavila.
Atentat je planiran na člana predsjedništva Herceg-Bosne Darija Kordića, zapovjednika HVO Operativne zone Središnja Bosna Tihomira Blaškića i glavnog tajnika HVO i HDZ Ignaca Koštromana čiji su razgovori snimani, kretanje praćeno, a sukob u Uskoplju bila prilika za provedbu.
Na cesti Busovači-Kiseljak, kod Kaćuna, tzv. “Armija RBiH” je 19. siječnja uspostavila kontrolni punkt, te time prekida komunikaciju Kiseljak – Busovača. Sljedećeg dana, 20. siječnja 1993. godine su planirani atentati na Kordića, Blaškića i Koštromana.
Toga dana nasilno su zaustavili vozilo Ignaca Koštromana, međutim spoj sretnih okolnosti, nailazak konvoja UNHCR-a i brza reakcija osoba iz pratnje Darija Kordića isto su spriječili, a Muslimansko-bošnjačke postrojbe su isto tako očekivale nailazak Tihomira Blaškića.
Naime, oko 16:30h, Ignac Koštroman s pratnjom, krenuo je iz Busovače prema Kiseljaku. Nakon dojave, atentat se trebao izvršiti na kontrolnom punktu u Kaćunima. Međutim, Koštromanovo vozilo se ubacilo u kolonu UNHCR-a.
Koštroman je zaustavljen pod prijetnjom i naređeno mu je da skrene prema Silosu gdje je bila vojarna i logor tzv. “Armija RBiH”.
Istim putem, pola sata kasnije, trebao je proći Tihomir Blaškić, na povratku iz svoje kuće u Kiseljaku prema zapovjedništvu u Vitez.
Atentatom se htjelo destabilizirati HVO i HDZ Središnje Bosne, tako da se uklone tri glavne osobe u vojnom i civilnom životu.
Već dan prije pokušaja atentata, tzv. “Armija RBiH” započela je sa napadima
19. siječnja 1993., uslijed napada na Hrvate Središnje Bosne tijekom plana presijecanja i opkoljavanja Hrvata na dvije enklave, Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” u selu Gusti Grab, Kaćuni, (općina Busovača) izmasakrirala 8 civila Hrvata i selo spalila.
Muslimansko-bošnjačka tzv. Armija RBiH” napali su Gusti Grab 19. siječnja 1993, malo i nebranjeno hrvatsko selo u općini Busovača, i u tom zločinačkom pohodu izmasakrirali osam osoba starije životne dobi. Selo je potom opljačkano, razoreno i zapaljeno.
Zločin je počinjen bez ikakva povoda i razloga, jer u selu u kojemu su Hrvati činili apsolutnu većinu nije bilo nikakvih strateških ili vojnih ciljeva niti je tu prijetila opasnost. Radilo se o etničkom čišćenju.
Napadi Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” na Hrvate Središnje Bosne je bio planski s ciljem uništenja Hrvata. 8 dana ranije, 11. siječnja 1993., započela je agresija na Hrvate napadom tzv. “Armije RBiH” na Uskoplje s ciljem odsijecanja Hrvata Središnje Bosne.
Toga 19. siječnja 1993. počeo je i opći napad na Hrvate Busovače (Lašvanska enklava) i Kiseljaka (Lepenička enklava). Uslijed iznenadnog napada tzv. “Armije RBiH” na Hrvate i HVO tih općina, HVO se na brzinu organizirao te zaustavio napredovanje agresora.
Masakrima u Gustom Grabu i Dusini započela je otvorena ofenziva Muslimansko-bošnjačkih snaga na hrvatska područja u Središnjoj Bosni s nakanom uništenja Hrvata, etničkog čišćenja tih prostora i u konačnici njihovog uključivanja u buduću Muslimansko-bošnjačku državu.
Nakon što su potisnuti od Srba iz istočne i zapadne Bosne te Posavine (kojima se nisu imali hrabrosti suprotstaviti), Muslimani-bošnjaci su svoje civile velikim dijelom planski usmjerili na područja Središnje Bosne koja je postala metom njihove agresije.
Poslije prodora Muslimansko-bošnjačkih izbjeglica, koji su srdačno primljeni od strane Hrvata i njihovog smještanja u čisto hrvatske enklave, slijedila je druga faza: provokacije, incidenti i na kraju izazivanje otvorenog ratnog sukoba.
11. siječnja 1993., 7 dana nakon što je potpisan Vance-Owen mirovni plan sa pokrajinama, napadom Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” na Uskoplje počela otvorena agresija na Hrvate s ciljem odsijecanja Hrvata Središnje Bosne na enklave i uništenje Hrvata.
Nakon priprema, Muslimansko-bošnjački vojni i politički vrh planski su u siječnju 1993. mučki i iznenada napali HVO i Hrvate Uskoplja/Gornjeg Vakufa, a onda i putni pravac Busovača–Kiseljak kada su kod Kaćuna odsjekli Hrvate u dvije enklave (Lašvansku i Lepeničku) sa ciljem da umanje obrambenu sposobnost Hrvata, a onda ih i konačno poraze. Bilo je to neposredno nakon objave Vance-Owenovog sporazuma o miru i pokrajinama u BiH koji je 4. siječnja 1993. potpisan u Ženevi. Za napad na Hrvate pripremali su se mjesecima ranije ukopavanjem.
Uredio /T.H.
domoljubni.hr / Hrvatsko nebo
