Jezični zakon između politikantstva, centralizacije i novca

Na veliku žalost postoje u nas dužnosnici u državnim ustanovama koji tijekom 2013., 2019., 2022. i 2023. godine poput čarapa mijenjaju svoj stav prema jezičnomu zakonu. Isprva kažu zainteresiranoj javnosti da su pokrenuli pobudu o sastavljanju i donošenju Zakona o hrvatskom jeziku. Potom svoje stajalište o istom mijenjaju u dijametralno suprotan, to jest da zakon o hrvatskom jeziku nije potreban, te da on predstavlja „anakroni postupak“ i da hrvatski uopće nije ugrožen i tako dalje. A onda, valjda s promjenom „društveno-političke situacije“, planirajući svoju buduću poziciju u djelomično izmijenjenoj jezičnoj situaciji te nosom punim neodoljiva mirisa moguće zarade, slijedi novi obrat, to jest da vladin prijedlog zakona i samu vladu treba pozdraviti i podržati. Pogledajmo pobliže što o jezičnom zakonu kaže jedan te isti dužnosnik tijekom nekoliko proteklih godina.

U poplavi priloga „javnoj raspravi“, potrebnih i nepotrebnih, uglavnom promašenih s obzirom na sadržaj prijedloga zakona, načitali smo se proteklih mjeseci svega i svačega. No, kako je očito riječ o trendu, odlučio sam se i sam pridružiti novoj modi. Naime, kaj. Prilozi javnoj raspravi većim dijelom bave se prošlošću, dok je sadašnjost u drugom planu. Ravnoteže radi, javno raspravljajući pokušat ću osvijetliti jedan suvremeni aspekt…

Na veliku žalost postoje u nas dužnosnici u državnim ustanovama koji tijekom 2013., 2019., 2022. i 2023. godine poput čarapa mijenjaju svoj stav prema jezičnomu zakonu. Isprva kažu zainteresiranoj javnosti da su pokrenuli pobudu o sastavljanju i donošenju Zakona o hrvatskom jeziku. Potom svoje stajalište o istom mijenjaju u dijametralno suprotan, to jest da zakon o hrvatskom jeziku nije potreban, te da on predstavlja „anakroni postupak“ i da hrvatski uopće nije ugrožen i tako dalje. A onda, valjda s promjenom „društveno-političke situacije“, planirajući svoju buduću poziciju u djelomično izmijenjenoj jezičnoj situaciji te nosom punim neodoljiva mirisa moguće zarade, slijedi novi obrat, to jest da vladin prijedlog zakona i samu vladu treba pozdraviti i podržati. Pogledajmo pobliže što o jezičnom zakonu kaže jedan te isti dužnosnik tijekom nekoliko proteklih godina.

Početno stajalište: Zakon o hrvatskom jeziku nam je potreban

„Konačna inačica ‘Hrvatskoga pravopisa’, iza kojega u potpunosti radno ‘stoje’ znanstvenici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), predstavljena je danas u Novinarskom domu u Zagrebu gdje je ravnatelj toga instituta i glavni urednik ‘institutskoga’ pravopisa Željko Jozić najavio da će IHJJ pokrenuti i novu inicijativu – donošenje Zakona o jeziku.“ (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/danas-je-predstavljen-novi-pravopis-hrvatskog-jezika—292441.html).

„Što se zakona o hrvatskome jeziku tiče, Jozić smatra da bi zakon o javnoj uporabi hrvatskoga jezika bio dobar.“ (https://hkm.hr/kultura/zeljko-jozic-hrvati-su-oduvijek-bili-osjetljivi-na-svoj-jezik/).

Nakon što je zanimanje javnosti za tadašnji prijedlog Hrvatskih laburista (Stranka rada) i Matice hrvatske odbijen od vlasti, jezični dužnosnik više se nije izjašnjavao o jezičnom zakonu, a nije ni ispunio najavu o tom da će izraditi novi prijedlog zakona. U međuvremenu, međutim, i bez zakona proglašeno je kako je Institut – „oblikovatelj, stožer hrvatske jezične politike“.

Korigirano početno stajalište: Zakon o hrvatskom jeziku nije nam potreban

„Po meni je to potpuno zakašnjela reakcija. Neke stvari su se možda trebale i mogle regulirati prije 20-ak ili 30-ak godina, ali danas je to anakron postupak. I bez zakona je, sad je to valjda svakom jasno, hrvatskom jeziku sasvim dobro. … Želimo li biti pošteni i objektivni, moramo reći da zakonsko reguliranje hrvatskoga jezika danas nije potrebno… danas govoriti o njegovoj ugroženosti i potrebi njegova zakonskoga reguliranja, za mene jednostavno ne drži vodu… Žalosno je da neki ljudi to ne shvaćaju. Zbog toga, a i kad pogledam sadašnji sastav ljudi koji navodno pišu taj novi zakon, mogu samo reći da je moj optimizam na najnižoj razini (https://www.vecernji.hr/kultura/zakon-o-jeziku-nije-nam-potreban-a-srpske-pretenzije-na-nasu-knjizevnost-su-buckuris-kontradikcija-1557427).

Ljekovito je pogledati i ovo: KARTE NA STOL 15.12.2022. —  Željko Jozić – zakon o jeziku neće proći (https://www.youtube.com/watch?v=_896rKmTweI.).

Treba podsjetiti još jednom čitatelja da je Matica hrvatska, na čelu s predsjednikom Mirom Gavranom, odlukom Glavnoga odbora u prosincu 2021. godine pokrenula novu, svoju drugu – inicijativu za izradbu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku. Za tu svrhu oblikovana je radna skupina u sastavu akademika i doktora: Stjepan Damjanović, Mislav Ježić, August Kovačec, Tomislav Stojanov i voditelj radne skupine Mario Grčević. Vrhunski jezični stručnjak iz Instituta („stožera hrvatske jezične politike“) nije pozvan u tu skupinu pa je odmah izrazio protivljenje jezičnomu zakonu i sumnju da ta radna skupina može nešto dobro izraditi. Opće je poznato da se dosad nije bavio problematikom pisanja zakona, jezičnom politikom i planiranjem jezika. A nastupa kao da je mjerodavan.

Posljednje politički osviješteno stajalište: Pozdravljam pristup Vlade Zakonu o hrvatskom jeziku

 „Pozdravljam ozbiljan pristup Vlade zaštiti i očuvanju hrvatskoga jezika. Mi koji se jezikom bavimo profesionalno trebamo biti zadovoljni što se odsad još ozbiljnije i temeljitije pristupa i samom hrvatskom jeziku, njegovoj javnoj uporabi i zaštiti, ali i jezikoslovnoj struci.“ – kazao je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić… Budući da je sjedište Vijeća u našem Institutu, mi ćemo kao izrazito učinkovita i produktivna javna znanstvena institucija dati sve od sebe da i taj mogući problem prebrodimo i da Vijeće bude maksimalno učinkovito i svrhovito. Jedna od najvažnijih uloga Vijeća, koliko sam razumio, bit će sudjelovanje u izradi Nacionalnoga plana jezične politike, što je također novost u dosadašnjem odnosu politike prema jeziku. Mislim da hrvatskom jeziku kronično nedostaje ozbiljniji, pa ako hoćete i politički osvješteniji pristup jeziku kao važnom dijelu nacionalnoga identiteta, a ja se iskreno nadam da ćemo se upravo izradom Nacionalnoga plana približiti onoj razini skrbi o nacionalnom jeziku kakav je, primjerice, u susjednoj Sloveniji, koja ulaže velika financijska sredstva u razvoj digitalnih jezičnih tehnologija – zaključuje Jozić.“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/maticari-zadovoljni-pozivaju-sve-intelektualce-na-raspravu-o-jeziku-1699366).

Koliko je javnosti poznato, Matica hrvatska poslala je tekst nacrta zakona Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a ono pak, javna je tajna – IHJJ-u (ili IHJ), kojemu je na čelu ravnatelj koji je dotad tvrdio da zakon ne će proći. Što je dodao ili ispravio u tom novom Matičinu nacrtu zakona naš vrhunski stručnjak za jezično planiranje i jezičnu politiku nije poznato budući da njegova stručna jezikoslovna znanstvena ustanova nije sudjelovala u javnoj raspravi. Svoje prijedloge, izmjene i dopune poslala je vjerojatno samo Ministarstvu.

Voditelj radne skupine dr. Mario Grčivić kaže: „Nacrt Zakona o hrvatskom jeziku nije napisan da bi se njime nešto preko noći nasilno i spektakularno mijenjalo, nego da se pravo na vlastiti jezik dugoročno zaštiti“ (https://www.matica.hr/vijenac/754/zasto-zakon-o-hrvatskom-jeziku-34178/).

Nadam se da će se javnost upoznati s izvornim, početnim tekstom toga Zakona tako da svima bude jasno kakav je u originalu bio Matičin nacrt, te tko je intervenirao i što je izmijenio u njem (ili možda nije?) prije nego je Vlada pustila prijedlog jezičnoga zakona u zakonodavnu proceduru.

Ma što se dogodilo, ostaje činjenica da je ravnatelj Instituta govorio kako hrvatski jezik nije ugrožen i da mu nije potreban zakon, a sada pozdravlja Vladu (ne i Maticu i pisce nacrta!) u njezinim naporima glede zaštite neugrožena hrvatskoga jezika – što pretpostavlja da je Vlada prihvatila njegove intervencije. Ako hrvatski nije ugrožen, treba li mu onda zaštita koju dužnosnik pozdravlja? Ako jezikoslovnoj znanstvenoj ustanovi Zakon nije potreban, treba li zakonskom odredbom Vijeće za hrvatski jezik smještati u takvu ustanovu i dati joj na neki način ovlasti nadzora lektorske službe i povrh toga još i izradbu nacionalne jezične politike?

Ispada kako su Matica i sastavljači zakona upali u zamku u kojoj je jedini neokrznut ravnatelj Instituta. Naime, prijedlog zakona jest loš, a i dalje ne znamo kakav je bio, dobar ili loš, nacrt poslan Vladi, odnosno ravnatelju IHJJ-a. Što se sve vrti uokolo jezičnoga zakona u rasponu od politikantstva do novca, centralizacije jezične politike i pozicioniranja čuvara centralizirane jezične politike, moći ćemo pratiti tek „kad prođe baba s kolačima“.

Povezano:

Reagiranje PHB-a na objavu Nacrta prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku

Predloženi Zakon o hrvatskome jeziku klasičan je primjer hrvatskog minimalizma

Zdravko Gavran/Predloženi Zakon o hrvatskom jeziku – nesumnjivo potreban, ali i loš!

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo