Tko vjeruje u Sina i pošteno upravlja povjerenim mu dobrima, pobjeđuje zlo – 27. nedjelja kroz godinu A

Česta i draga tema Biblije jest vinograd, trsje, koja se daje u ulomku iz proroka Izaije i prispodobi iz Evanđelju u današnjim čitanjima ((Iz 5,1-7; Fil 4,6-9; Mt 21-33-43) – za 27. nedjelju kroz godinu A. U trsju Gospodnjem dana je slika Njegova naroda. U vinogradu se uvijek ima što raditi: pripravljati zemlju, okopavati, orezivati, cijepiti, ograđivati, piše Marko Zubak u Katoličkom tjedniku.

Uvod u misno slavlje

Mnogo je definicija o čovjeku i nijedna ne izriče dovoljno. Mi ljudi služimo se poredbama, a tako je činio i Isus. Česta i draga tema Biblije jest vinograd. Vinograd Gospodnji jest slika naroda Njegova. U vinogradu se uvijek ima što raditi: pripravljati zemlju, okopavati, orezivati, cijepiti, ograđivati. I na kraju dolazi berba kao vrhunac truda i rada. Bog je taj koji daje da plodovi rastu, razvijaju se, dozrijevaju i ubiru, ali ne bez nas. Stvoritelj računa s našim trudom i radom. Tek tada sve nam daje. Tako je i u našem duhovnom životu. Koliko je samo zapuštenih vinograda koji bi mogli donositi urod, ali „rađaju vinjagom“. Sada ujesen, kada sa zahvalnošću ubiremo plodove vlastitoga rada ili truda drugih, Crkva nas poziva da ne zaboravimo Bogu reći hvala za sva njegova dobročinstva. Tomu služe i „Dani kruha“ po našim školama kako bismo s djecom i od djece učili Bogu i svojim bližnjima biti zahvalni, te misliti i na one koji su gladni kruha. To činimo i u svakoj euharistiji, noseći od nje blagotvorne plodove u život i moleći za sve: za bogate i siromašne, gladne i site, bolesne i zdrave, svete i grješne. Učinimo to i danas kajući se najprije za svoje grijehe!

Vrijeme je besplatno, ali neprocjenjivo,

Ne možeš ga posjedovati, ali se možeš njime koristiti,

Ne možeš ga zadržati, ali ga možeš potrošiti.

Jednom kada ga izgubiš više ga nikada ne možeš vratiti.(Harvey Mackay)

Život u vremenu

Roger Bacon (1214. – 1294., engleski filozof, franjevac, suvremenik Sv. Franje, nazvan „doctor mirabilis“ – čudesni učitelj) smatra se utemeljiteljem modernih znanstvenih metoda. Stoljećima kruži priča o proročkoj brončanoj glavi koju je on načinio i koja je govorila. Kada bi ju čuo govoriti, uspijevao bi u svojim projektima, a kada ne bi čuo njezin glas, tada bi uslijedio neuspjeh. Njegov rođak Miles imao je zadaću stražariti dok bi Roger Bacon spavao kako mu ne bi promaknulo ako bi glava nešto izgovorila. U jednom takvu trenutku dok je Bacon spavao glava je progovorila: „VRIJEME JE.“ Ali i Miles je spavao. Pola sata nakon toga brončana glava rekla je: „VRIJEME JE BILO.“ Svi su spavali. Nakon što je prošlo još pola sata glava je rekla: „VRIJEME JE PROŠLO“. Miles i Bacon probudili su se, ali vrijeme je uistinu prošlo. Glava je pala i razbila se.

Ova nas priča, kao i današnje evanđelje, opominje da trebamo voditi računa o jednoj stvari koja je toliko dragocjena, a to je VRIJEME. Vodimo računa kako ga trošimo, kako se njime koristimo i što ispunja naše vrijeme, tj. RADIMO LI UVIJEK ONO ŠTO TREBAMO RADITI! Jer ako ne činimo ono što trebamo činiti, tada zapravo griješimo bilo mislima, riječima ili djelima.

Današnje nas evanđelje opominje da ne činimo zlo, nego da se preispitujemo donosimo li plodove kraljevstva nebeskog. Iako je Crkva na II. vatikanskom saboru jasno rekla da za smrt Isusovu nisu nikako krivi današnji Židovi, mi se svi osjećamo krivima, tj. grješnima, a Isus je ubijen zbog grijeha svih nas. Otkupio nas je i spasio i zato trebamo donositi plodove obraćenja. Ako to ne činimo, tada sudjelujemo u smrti koja je posljedica grijeha.

Tko ne prihvaća djecu, odbija Boga

U vrijeme kada se djece rađa sve manje morali bismo više moliti za hrabrost rađanja i hrabre roditelje, ali i djecu, sinove i kćeri, kako je to ovaj otac molio:

Daj mi, Gospodine, sina koji je dovoljno jak da zna kad je slab

i koji je dovoljno hrabar da se suoči sam sa sobom kad osjeti strah.

Sina koji je ponosan i neslomiv,

pošten u porazu,

ponizan i velikodušan u pobjedi.

Daj mi sina koji nikada ne savija hrbat kad mora povesti bitku.

Sina koji je kadar tebe upoznati

i upoznati sebe, što je ugaoni kamen svake spoznaje.

Molim te, ne vodi ga lakim i udobnim putem,

nego strmim i kamenitim, na kojem će ga poteškoće i izazovi poticati na penjanje.

Daj da tu nauči ostati čvrst u oluji i imati razumijevanja za one koji koga ili što zataje.

Daj mi sina čije je srce vedro, a ideali visoki.

Sina koji vlada sobom, a ne želi vladati drugima.

Sina koji korača u budućnost, a nikada ne zaboravlja prošlost.

I kada mu sve to dadeš, dodaj još, molim te,

dovoljno smisla za profinjen humor,

tako da bude ozbiljan, ali da nikad sebe ne uzme preozbiljno.

Daj mu poniznost da može uvijek posve jednostavno spoznati pravu mudrost.

Tada ću se ja, njegov otac, usuditi reći: Nisam uzalud živio. (General Douglas).

U svakom izričaju te molitve prepoznajemo Isusa, ponizna i hrabra, samouvjerena, a opet potpuno oslonjena na Oca nebeskog. Iako će neki smatrati da „nije Bogu dostojno imati Sina”, to je najljepša želja kod svih naroda, pa i mesijanska, od postanka svijeta. Prokletstvom je smatrano ostati bez poroda, a blagoslovom imati nasljednika. Sami se svrstavamo među „vinogradare ubojice“ ili darovatelje života – rodorodioce.

Sin

Jedan vrlo bogat čovjek i njegov sin imali su veliku strast prema slikarstvu. Posjedovali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema umjetničkim djelima.

Tužne li sudbine – njegov je sin otišao u rat. Bio je jako hrabar. Poginuo je u borbi spašavajući svog suborca. Nakon što je to doznao, oca je shrvala tuga.

Mjesec dana nakon toga, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to mladić koji je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno pred oca i rekao: „Gospodine, vi me ne poznajete. Ja sam vojnik za kojega je vaš sin dao svoj život. Spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa. Umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i vašoj ljubavi prema slikarstvu.“

Mladić je ispružio ruku da preda platno… Rekao je: „Znam da nije mnogo, i da nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kad biste ovo primili.“
Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina koji je nacrtao taj mladić.
S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su se njegove napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku i ponudio mu da plati sliku.

„Ne, gospodine“, rekao je, „Ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene!“ I dodao: „Ova je slika dar!“

Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela i kad bi ga god tko posjetio, pokazivao bi portret svoga sina prije nego što bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nakon nekoliko mjeseci čovjek je umro i objavljena je aukcija svih njegovih slika. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u narečeno vrijeme iščekujući da će kupiti skupocjena umjetnička djela.

Bio je izložen portret njegovog sina.

Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak.: „Počet ćemo sa slikom SIN. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?“

Velika tišina…. Odjednom netko povikne iz dubine dvorane: „Želimo veličanstvene slike!! Zaboravite ovu!!!“

Aukcionar uporno: „Nudi li netko išta za ovu sliku?? 250????? 500????????….“
Opet glas: „Nismo došli radi te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa,… Dajte nam prave ponude!“
Aukcionar nastavlja… „Tko želi Sina“

Napokon jedan glas: „Ja dajem 25 za ovu sliku!“

Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj je čovjek bio siromašan. To je bio jedini novac koji je imao ponuditi…
Aukcionar vikne: „Imamo 25, tko daje 50?“

Ljudi su već postajali uznemireni jer nitko nije htio sliku Sina – htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno…
Tada aukcionar lupi čekićem: „Prvi put, drugi put, prodano za 25!!!“
Netko viknu: „Krenimo sad s kolekcijom!“

Aukcionar odloži čekić i reče: „Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali aukcija je završena…“
Zainteresirani zapitaše: „Ali slike??!“

„Jako mi je žao…“, reče aukcionar, „ali kada su me zvali da priredim ovu aukciju, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna… Ona se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na aukciju. Onaj koji ju kupi, postaje nasljednik sve imovine, uključujući i veličanstvene slike. Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!“

Tko vjeruje, pobjeđuje zlo

Bog je prije dvije tisuće godina predao svog jedinog i voljenog Sina da za nas umre na križu.
„Tko voli Sina, ima sve od Oca i postaje nasljednik svega Njegova bogatstva…“
Bog je istinit i savršen! Njegova nam je riječ povjerena kao zalog i obećanje života. Naš život, kao i život svih stvorenja nije slučajnost već je odraz Božje ljubavi prema nama.
Pa i onda kada mislimo, poput one starice majke, čiji se sin bio udaljio od Boga, upao u loše društvo i iznevjerio sve ideale i očekivanja, ona plačući nije prestajala Bogu vapiti za pomoć. Tada joj je Bog u snu progovorio: „Tko je stvorio tvoga sina?“ Ona je odgovorila: „Ti.“ Zatim je opet upitao: „Komu pripada tvoj sin?“ Ona je odgovorila: „Tebi!“ Bog je dodao: „Budi bez brige!“

I sveti Pavao  danas nam dovikuje: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.“ Slično su činili i roditelji sv. Male Terezije, koji su 2008. proglašeni blaženima u crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Lisieuxu u Francuskoj. Oni nisu proglašeni blaženima zato što je njihovo dijete sv. Mala Terezija, nego, kako je istaknuto na misi proglašenja, zato što su „bili par koji je živio brak i svetost sakramenata, a prije braka svako je od njih žudjelo za svetošću. Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjeti sakramentalnim životom.“ Oni su drugi bračni par u povijesti Katoličke crkve koji su zajedno proglašeni blaženima, a prvi roditelji jedne svetice koji su proglašeni blaženima. Nasljedujmo i mi vjeru i požrtvovnost svojih i ovih hrabrih i svetih roditelja. Tada se nećemo trebati bojati ili biti zabrinuti ni za što, nego prihvaćajući i čuvajući svoj i tuđi život, sve činiti na slavu Božju, ovdje sada i u vječnosti. Amen.

Katolički tjednik/Hrvatsko nebo