Kardinal Zen izrazio u pismu biskupima (koje je procurilo u javnost) zabrinutost za Sinodu o sinodalnosti
Vrijeme:7 min, 0 sec
Samo nekoliko dana prije nego što je Sinoda o sinodalnosti započela svoj prvi krug sastanaka u Vatikanu, pismo Josepha Zena, kardinala i umirovljenog nadbiskupa Hong Konga, procurilo je u medije. U njemu se kardinalima i biskupima diljem svijeta izražava ozbiljna zabrinutost zbog okupljanja u Rimu te se zagovaraju izmjene sinodskog procesa i žustre rasprave o temama skupa. Kardinal je u pismu, čiju je presliku dobila Katolička izvještajna agencija (CNA), a koje nosi nadnevak 21. rujna – na blagdan apostola svetog Mateja – optužio organizatore sinode da manipuliraju i tjeraju vlastiti naumljeni plan umjesto da dopuste autentičan crkveni razgovor i raspravu. Vijest o postojanju pisma objavio je u srijedu The Pillar. Donosimo prijevod članka CNA, koji je napisao urednik i jedan od osnivača te agencije AC Wimmer.
Uokvirivanje sinodalnosti
Zen ispituje teološki okvir sinodalnosti oslanjajući se na nedavni dokument Međunarodne teološke komisije, “Sinodalnost u životu i poslanju Crkve”, ističući da se sinodalnost, u svojoj srži, odnosi na “zajedništvo i sudjelovanje svih članova Crkve u poslanju evangelizacije”. Kardinal izražava rezervu prema oskudnu spominjanju toga kritičnog dokumenta što ga je odobrio Vatikan u pripremnim materijalima za Sinodu, što implicira potencijalno odstupanje od temeljnih crkvenih načela.
Jedno takvo načelo jest “kolegijalna služba biskupa”, piše Zen, a ono ima teološki temelj u Drugom vatikanskom koncilu.
„Zbunjuje me činjenica da mi se, s jedne strane, govori da je sinodalnost konstitutivni element Crkve, i da mi se, s druge strane, govori da je to ono što Bog očekuje od nas u ovom stoljeću (kao novost?).”
Kardinal, koji je uoči Sinode supotpisao dubia, dodaje: “Kako je Bog mogao zaboraviti učiniti da njegova Crkva živi taj konstitutivni element u 20 stoljeća njezina postojanja?”
Zen dijeli “još veću zbunjenost i zabrinutost” zbog “sugestije da je konačno došao dan da se prevrne piramida, to jest tako da laici budu iznad hijerarhije ”.
Papa Franjo upotrijebio je sliku obrnute piramide u velikom govoru 2015., obilježavajući 50. obljetnicu uspostavljanja Biskupske sinode 2015. Opisujući ulogu apostola Petra kao “stijene” na kojoj je utemeljena Crkva, Sveti je Otac rekao: “Ali u ovoj Crkvi, kao u obrnutoj piramidi, vrh se nalazi ispod baze.”
Oslanjajući se na to, jedan sudionik Sinode o sinodalnosti, otac Ormond Rush, zauzeo se za promjene u ekleziologiji i organizaciji Crkve.
Lekcija njemačkoga Sinodalnog puta
Središnje mjesto u kardinalovoj kritici jest Njemački sinodalni put, čiji su sudionici glasovali za dokumente koji pozivaju na svećeničko ređenje žena, na uvedbu blagoslova za istospolne zajednice i na promjene crkvenog učenja o homoseksualnim odnosima, što je izazvalo optužbe za krivovjerje i strah od raskola.
Zabrinutost su javno izrazili papa Franjo i crkveni čelnici iz Poljske, nordijskih zemalja i cijelog svijeta.
Njemački organizatori odbili su sve intervencije, a umjesto toga svojski su se trudili uspostaviti stalno Njemačko sinodalno vijeće, koje će nadzirati Crkvu u Njemačkoj i provoditi prijeporne promjene.
Usprkos tome, Zen primjećuje da Papa “nikada nije naredio da se taj proces u Njemačkoj” mora zaustaviti te da je njegov govor njemačkim biskupima tijekom njihova posjeta ad limina 2022. – a takvi se govori u pravilu objavljuju u vatikanskim novinama L’Osservatore Romano – ostao neobjavljen.
Umjesto toga, njemački su biskupi u ožujku objavili da nastavljaju ostvarivati svoje planove.
S obzirom na pomno planiran i izveden razvoj događaja u Njemačkoj, Zenovo pismo upozorava na pokušaje odstupanja od tradicionalnoga crkvenog poretka te naznačuje da je svako, očito demokratsko, mijenjanje smjera povezano s predloženim revolucionarnim promjenama u utemeljenju Crkve ustavu i s naučavanjem katoličkog morala o seksualnosti.
Zen također primjećuje nagli pad broja katoličkih vjernika u Njemačkoj od početka Sinodskog puta pa kaže: “Crkva u Njemačkoj umire.” On taj slom uspoređuje s padom katolicizma u Nizozemskoj.
Izbjegavanje sukoba unutar Anglikanske crkve
Povlačeći još jednu paralelu, Zen piše: “Mislim da nije naodmet ovdje spomenuti veliki raskol koji prijeti Anglikanskoj zajednici.”
Anglikanska zajednica svjetska je zajednica od 85 milijuna kršćana, ujedinjenih povijesnim vezama s Engleskom crkvom – a trenutno se suočava s dubokim unutarnjim podjelama spram pitanjima kao što su istospolni brakovi i zaređenje osoba koje se identificiraju kao LGBTQ+ za svećenike.
Zen primjećuje da je to dovelo do toga da su neki anglikanci pozvali svog poglavara, anglikanskog nadbiskupa Canterburyja, na pokajanje. U suprotnomu, oni “više ne će prihvaćati njegovo vodstvo”, dodaje se u pismu.
Zen govori o razvoju događaja unutar anglikanske zajednice kao o oštru podsjetniku na putove razdora kojima bi Katolička crkva mogla kročiti ako ju dovedu u zabludu pogrješna tumačenja sinodalnosti – ili, još gore, manipulacija njome – tako što se ide za problematičnim zacrtanim planom.
Dnevni red i neizvjesni zaključci?
U tom kontekstu, kardinalovo pismo optužuje Tajništvo Sinode – vatikanski ured odgovoran za organiziranje Sinode o sinodalnosti – za problematično ponašanje.
“Tajništvo Sinode vrlo je učinkovito u umijeću manipulacije”, piše Zen, dodajući: “Često tvrde da nemaju zacrtani plan. To je doista uvreda za našu inteligenciju. Svatko može vidjeti na koje oni to zaključke ciljaju.”
Zen se oslanja na biblijske primjere kako bi istaknuo da bi promjena trebala odražavati širi božanski nacrt, a ne na proizvoljne izmjene. On stavlja težište na kontinuiran, skladan razvoj [katoličkog] nauka, u duhu sv. Johna Henryja Newmana, radije nego na bilo kakvu podmuklu promjenu u narativu, posebice u onomu što će kazati o seksualnom moralu.
Zen piše da se organizatori, ističući potrebu “slušanja svih”, usredotočuju posebno na jednu skupinu: “Malo-pomalo tjeraju nas da shvatimo kako među tim ’svima’ ima posebno onih koje smo ’isključili’. Naposljetku, razumijemo da oni misle na ljude koji se odlučuju za moral na planu spolnosti koji odstupa od katoličke tradicije.”
Sinoda se radikalno promijenila
O odluci da se odabranim laicima pridoda pravo glasa, kardinal piše: „Da sam ja jedan od članova Sinode, oštro bih prosvjedovao, jer ta odluka korjenito mijenja narav Sinode, za koju papa Pavao VI. bijaše naumio da bude instrumentom biskupske kolegijalnosti, pa i ako, u duhu sinodalnosti, promatračima laicima bude dopuštena mogućnost da i oni govore.”
“Dati glas laicima moglo bi se činiti da znači iskazati poštovanje prema sensus fidelium, ali jesu li sigurni da su ti laici koji su pozvani vjernici? Da ti laici barem još idu u crkvu? Zapravo, te laike nije izabrao kršćanski narod”, piše Zen.
Kardinal uvjerava druge kardinale i biskupe: “Ne predlažem prosvjed, nego u najmanju ruku slatku jadikovku s molbom: da se makar odvojeno broje glasovi biskupa i glasovi laika.”
Prelat također ima problema s ukupnim vremenom održavanja sinode. “Nema nikakva objašnjenja za dodavanje (na pola puta) još jedne sinodske sjednice za 2024.”, piše Zen. Pita se hoće li “organizatori, koji nisu sigurni da će tijekom ove sjednice moći postići svoje ciljeve, izabrati više vremena za manevriranje. Ali, ako se glasovanjem biskupa razjasni ono što je Duh Sveti htio reći, čemu još jedno zasjedanje?”
Potreba za snažnim dijalogom
Kardinal također optužuje organizatore da pokušavaju izbjeći iskrene, žustre rasprave, navodeći da Duh Sveti uistinu djeluje kroz takav otvoreni, čvrsti dijalog – slično kao tijekom Drugoga vatikanskog sabora.
“Čini mi se da su na Drugom vatikanskom saboru, [njegovi sudionici] prije nego što su došli do gotovo jednoglasna zaključka dosta vremena posvetili žustrim raspravama. Tu je djelovao Duh Sveti. Izbjegavanje rasprava znači izbjegavanje istine.”
Pismo poziva biskupe da ne samo bespogovorno poštuju proceduralne upute, potičući ih da združe molitve mnogo prije sinode, oponašajući duhovne priprave svetog Ivana XXIII. prije Drugoga vatikanskog sabora.
“Svjestan sam da je Sveti Otac na Sinodi o obitelji odbio prijedloge nekoliko kardinala i biskupa upravo u vezi s postupkom. Ako pak s poštovanjem izložite peticiju koju podupiru brojni potpisnici, možda će to biti prihvaćeno. U svakom slučaju, izvršit ćete svoju dužnost. Prihvatiti nerazuman postupak znači osuditi Sinodu na neuspjeh.”
Zen, 91-godišnji kardinal, završava pismo još jednim pozivom svojoj braći biskupima i kardinalima na molitvu — i peticijom za promjenu sinodskih procedura. “Ovo pismo koje pišem smatram povjerljivim, ali ne će biti lako zadržati ga izvan ruku masovnih medija. Kako sam star, nemam što dobiti niti što izgubiti. Bit ću sretan što sam učinio ono što smatram svojom dužnošću.”
Povezano:
Nova knjiga upozorava na ‘revolucionarnu’ prijetnju koju Sinoda o sindolanost predstavlja
Luteranski pastor: Sinodalni put “forsira protestantizaciju Katoličke Crkve”
Papa o njemačkom Sinodalnom putu: Rekao sam im da nam ne treba nova Evangelička Crkva
Supredsjednica njemačkog ‘Sinodalnog puta’ zahtijeva veći pristup pobačaju u cijeloj zemlji
Njemački sinodalni put glasovao za homoseksualizam i ređenje žena
CNA/Hrvatsko nebo
