Die Welt/Srbija se snažno naoružava, a Vučić slijedi Miloševićevu politiku okupljanja područja okolnih država naseljenih Srbima!
Vrijeme:4 min, 44 sec
Die Welt od 23. kolovoza donosi komentar pod naslovom „Kuha li Srbija novi rat na Balkanu?“. Napisao ga je Alexander Rothert, po struci politolog, koji od g. 1991. istražuje bivšu Jugoslaviju. Od 1997. do 2016. radio je za OESS te za Promatračku misiju EU-a te za posebnog predstavnika EU-a na područjima bivše Jugoslavije. Donosimo komentar u prijevodu na hrvatski.
Beograd je najveći izazivač zabrinutosti u toj regiji. Vlada kupuje 20.000 iranskih dronova i kineske protuzračne sustave te održava bliske veze s Moskvom. To prijeti stabilnosti na Balkanu. Ta vijest trebala bi uznemiriti Zapad i susjedne zemlje Srbije: Prema Geopostu, Beograd namjerava kupiti 20.000 iranskih dronova Shahed-136. U tu svrhu nedavno se u Teheranu zamjenik ministra vanjskih poslova Srbije Goran Aleksić sastao sa svojim iranskim kolegom Alijem Baherijem. Srbija se naoružava, a vrhunac je bila kupnja kineskih protuzračnih sustava. Uvozi i oružje iz Kine i Rusije, iako je Srbija oružar Balkana.
Beograd ističe da postojeće sukobe želi riješiti bez upotrebe sile. Ali nedavno raspoređivanje oklopnih snaga u demilitariziranoj zoni na granici s Kosovom postavlja pitanja, kao i stalno naoružavanje. Nijedna Srbiji susjedna država ne prijeti Beogradu niti ima sredstva za to. Što sve autoritarniji režim predsjednika Aleksandra Vučića namjerava učiniti s tim oružjem?
Vučić slijedi cilj bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da okupi područja jugoslavenskih nasljednica naseljena Srbima pod jedan krov. Dijelovi Kosova i dio Bosne i Hercegovine kojim dominiraju Srbi, Republika Srpska (RS), u središtu su aspiracija Beograda. Među njima je i Crna Gora, u kojoj je Moskva već pokrenula neuspjeli pokušaj državnog udara. Srpski političari poput Vučićeva ministra vanjskih poslova Ivice Dačića putuju u Bosnu ne kako bi poboljšali odnose sa Sarajevom, već kako bi podržali nacionalističkog čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika. Zanimljivo je da su Dačić i Vučić bili glavni Miloševićevi propagandisti. Dačić i Vučićev sin Danilo čak su sudjelovali u godišnjoj neustavnoj paravojnoj paradi povodom obilježavanja dana osnivanja RS-a. Proglašenje RS-a zapečatilo je izbijanje rata u BiH početkom 1992. Sudjelovanje dužnosnika srbijanske vlade u tom nezakonitom događaju znači provokaciju, kršenje međunarodnog prava i diplomatskih običaja.
Osim toga, Dodik niječe srpski genocid nad više od 8.300 Bošnjaka u Srebrenici i druge ratne zločine. Isto tako, Vučićeva vlada ne priznaje presude Kaznenog suda UN-a i Međunarodnog suda pravde o genocidu. Rat u BiH odnio je više od 100.000 života, od kojih su 70 posto bili Bošnjaci. S tadašnjom populacijom od četiri milijuna, to bi odgovaralo brojci od milijun mrtvih u ukrajinskom ratu.
Mirovni pregovori u Daytonu (Ohio) 1995. zamalo su propali zbog prijepora komu pripada sjevernobosansko-posavski koridor s gradom Brčko – Bosni ili Srbiji? Taj koridor, širok samo tri kilometra na najužem mjestu, bio je jedina kopnena veza između srpskog središta Beograda i srpskih osvojenih područja zapadne Bosne i Hrvatske tijekom rata.
Kako Dayton ne bi propao, dogovoreno je da odluku donese međunarodni sudac. To se dogodilo godine 1999. I, na veliko iznenađenje, Brčko nije pripalo ni RS-u ni federaciji s bošnjačko-hrvatskom većinom. Određeno je osnivanje distrikta, koji sada egzistira na području obaju entiteta kao kondominij. Brčko je de facto treći, samoupravni dio Bosne, u kojem Bošnjaci, Srbi i Hrvati dijele političku vlast.
Nitko nije očekivao da će to pokrenuti proces bez premca u poslijeratnoj Jugoslaviji: Distrikt Brčko razvio se u priču o ekonomskom uspjehu jedinstvenu na Balkanu. Distrikt Brčko jest poput mini-Jugoslavije i svaki dan dokazuje da ljudi svih etničkih skupina i vjera mogu živjeti zajedno u miru i napredovati. To je crvena krpa za nacionaliste. Gotovo 30 godina nakon završetka rata moglo bi se pomisliti da je sve to relevantno samo za povijesne knjige. Ali nije. Jer Dodikova mržnja prema Bosni i njegov cilj da se ili pridruži Srbiji ili da RS postane samostalan subjekt u pridnjestrovskom stilu nije tajna. Dodik redovito forsira nove secesionističke korake, koji uznemiruju međunarodnu zajednicu, a Bosnu sve više guraju prema rubu ponora.
Eksplozivna situacija mogla bi se ublažiti premještanjem jedinica mirovne misije EU EUFOR-Althea u Brčko – što prije, to učinkovitije. U slučaju dužeg oklijevanja vojni kapaciteti koji bi se prebacivali morali bi biti to veći, pogotovo u kompliciranoj situaciji u kojoj EUFOR više ne bi mogao nesmetano doći u Brčko. Zbog toga je nedavno u „Standardu“ jedan od trojice članova Predsjedništva BiH Denis Bećirović pozvao na stacioniranje EUFOR-a u Brčkom. No po pisanju medija, predstavnik EU-a u BiH Johann Sattler spriječio je povećanje snaga EUFOR-a.
Erozija demokracije
Srpske provokacije sa zabrinutošću prate i u Washingtonu. Unatoč neuspješnim pokušajima State Departmenta da Vučića postavi kao čimbenika stabilnosti na Zapadnom Balkanu i odvoji ga od osovine s Moskvom, američko ministarstvo financija uvelo je sankcije moćnom šefu Vučićeve obavještajne službe Aleksandru Vulinu i vodstvu bosanskih Srba. To ih stavlja na popis koji uglavnom uključuje islamističke teroriste i njihove pristaše.
Od raspada Jugoslavije prije više od 30 godina, Beograd je najveća problematična točka na Zapadnom Balkanu. Gotovo potpuno zatiranje demokracije u Srbiji, a sada i u RS-u – po ruskom modelu – i prijetnje susjedima uz pomoć Moskve moraju dosljednije sankcionirati SAD i EU. I tako sve dok na vlast ne dođe reformator poput bivšeg srpskog premijera Zorana Đinđića.
Nakon nedavnih napada koje je na Kosovu inicirala Srbija, NATO je izveo logičan zaključak: postrojbe KFOR-a povećane su s 3.800 na 4.500 vojnika. Kako bi se Beograd odvratilo od vojnih avantura, EUFOR treba što prije ojačati borbenim jedinicama. Pogotovo u Brčkom.
Povezano:
Zdravko Gavran: Jačanje Vojske Srbije ima za svrhu pripajanje dijelova „srpskog svijeta“
Die Welt/Hrvatsko nebo
