Luka Modrić nije „oliver“, ni general, ali bi mogao povući pravi potez!

Vrijeme:5 min, 47 sec

 

„Oliveri“ danas dižu optužnice protiv uspješnog Modrića, kao što su jučer dizali optužnice protiv uspješnih hrvatskih generala i branitelja, a sutra će i protiv naše djece, ako ih u međuvremenu ne pospremimo u ’ropotarnicu povijesti’ – jedino mjesto koje su zavrijedili. Sveti Alojzije Stepinče i slugo Božji Franjo Kuhariću, molite za nas i uspješnu Hrvatsku.

Ovih dana hrvatsku javnost zgrozila je vijest o podizanju optužnice protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena od tzv. duboke države. S druge strane jugokomunistički ostatci opraštaju se od „Olivera“, kojega su umalo proglasili trajnim osobnim savjetnikom Svetoga Stolca. No, mi koji živimo dovoljno dugo i pamtimo jugokomunističku stvarnost, znamo jako dobro tko je „Oliver“. Čitali smo ga i pročitali.

Luka još, hvala Bogu, igra ko lav za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a Dejan se časno oprostio od nje i otišao među hrvatske nogometne legende. Da nema nevjerojatno uspješne nogometne reprezentacije, svijet bi zaboravio kako je svojedobno Hrvatsku priznao kao suverenu državu i članicu UN-a. Od Ćirina doba do Dalića, pa i prije toga, gotovo svi nogometni reprezentativci na terenu ginuli su za Hrvatsku, baš kao i hrvatski branitelji u obrambenom ratu. U tom pogledu oni, i branitelji i nogometni reprezentativci, čista su suprotnost političarima koji su nas zastupali poslije Tuđmanova desetljeća, među kojima je bilo i javno dokazanih krivokletnika (vidi istoimenu knjigu), ali protiv njih nije nikada podignuta ni prekršajna, kamoli kaznena prijava. To je „pravna država“ skrojena po mjeri „olivera“.

Uspješan Modrić opasnost je za projekt neuspješne Hrvatske

Stvaranje neuspješne Hrvatske jest projekt koji se uspješno provodi od 3. siječnja godine 2000. Tom je projektu neprijatelj svatko tko radi na uspostavi uspješne Hrvatske. „Oliveri“ spadaju u prvu skupinu. Modrić i nogometna reprezentacija u drugu. Očekivali smo po izlasku iz jugokomunističkog totalitarizma da će „oliveri“ biti lustrirani i otići na „slobodno tržište radne snage“, ali smo se gadno prevarili – nikad jači nisu bili! Nismo ni u snu očekivali da će „oliveri“ opet kolo voditi i kreirati društveni život države i nacije, a kamoli da će u ime naše, ne i njihove države goniti uspješne i nepokorene Hrvate.

Sad smo se, nadam se, poslije dvadeset i tri godine probudili iz sna. Ako nismo, jao nama! Ako jesmo, onda ćemo primijetiti da Luka Modrić uživa potporu hrvatskoga naroda kakvu je prije njega imao samo general Ante Gotovina (Franju ovdje ne računam), kad se nije dao pokoriti domaćim izdajicama i svjetskim jebivjetrima zaduženim za „prostor bivše Jugoslavije“. General Gotovina po oslobođenju od lažnih optužaba domaćih i svjetskih krivokletnika, imao je prigodu prekinuti projekt stvaranja neuspješne Hrvatske. Čekala se samo jedna njegova riječ. On ju po oslobađajućoj presudi nije izgovorio. Sad tu prigodu, koja se odabranicima dogodi samo jednom u životu ima Luka Modrić. Kad uskoro okači kopačke o klin, mogao bi, ako bude htio, osjetiti bilo naroda i preseliti uspješnu borbu s nogometnog terena na politički. Kakav bi to trijumf bio!

Duboka država zna da je uspješno kanalizirala politički život, stranke i strančice, pa i „široke narodne mase“ (koje se programirano smanjuje i biološki, i to nevjerojatnom brzinom). No, ona zna da ne može kontrolirati i sve osobe, kao što jugokomunizam nije mogao kontrolirati blaženog, a svetog Alojzija Stepinca. Luka Modrić opasnost je za uspostavljeni poredak neuspješne Hrvatske. Istodobno, on je i nada u mogućnost uspješne Hrvatske i simbol uspješne Hrvatske, koji toliko strši iz uspostavljene režimske kloake da ga treba „disciplinirati“, i to „svim raspoloživim sredstvima“. Taj kapital u narodu, ali i u svijetu, stekao je naš Luka boreći se za boje svoje države i nacije, a ne, kao „oliveri“ i krivokletnici, protiv njih. Ovih dana gotovo da se može dotaknuti gnjev naroda nakon što se saznalo da je protiv njega, baš kao i svojedobno protiv generala Gotovine, podignuta optužnica. Valjda smo time došli blizu točke vrenja! Stvarno nam je dosta lociranja, uhićivanja, transferiranja, montiranja i ostalih oliverskih perverzija.

Skica današnje kloake u tekstu Inoslava Beškera iz 1985.

A kako to naša suvremena kloaka izgleda? Isto kao i 1985. Jedan moj uvaženi fb-pajdaš objavio je ovih dana stranicu pokojnog dnevnog lista „Vjesnik“ s nadnevkom 17. veljače 1985. Naslov antologijskog teksta jest: „Bogoslužje za zlu dušu“. Autor teksta je, naime, kaj, nedavno preminuli novinar, moguće, prema tvrdnjama ostataka jugokomunističke nomenklature, i savjetnik Svetoga Stolca, Inoslav Bešker. Što će reći, kad pape ne znaju što i kako, jednostavno nazovu Beškera i on im iz rukava ponudi rješenje. Što će sad jadni Papa kad ga nema, nitko nije objasnio.

Suzdržat ću se od komentara cjelovita teksta zbog kardiološke preventive, stoga samo navodim manje dijelove, kako bismo stekli uvid u lik i djelo klasika društvenopolitičkog radnika, ali i u temelje današnje kloake:

„Kardinal Kuharić nije propustio priliku da se i o četrdesetoj obljetnici naše skupo plaćene pobjede nad fašizmom još jednom solidarizira sa Stepincem. Uzaludno je očekivati od njega, međutim, da se barem jednom desolidarizira od mlađahnih proustaških pojaca u Duvnu, Splitu i drugdje koji u sprezi s vjerskim parolama ističu bezočne fašističke invektive“.

„Nadbiskup Kuharić… još jednom besprizivno odbacio osudu kojom je ovo društvo ocijenilo Stepinčevo ratno i poratno političko ponašanje. Ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka koji su ikada oskvrnuli časno ime hrvatskog naroda za šaku vlasti i Judinih trideset srebrnjaka…“.

„Ostaje činjenica da je Stepinac, u ime Katoličke crkve na ovom tlu, prihvatio rezultate nasilnog pokrštavanja Srba… kovao planove za spas tzv. NDH… harangirao u pastirskom pismu protiv narodne vlasti…“.

„Znajući za što je sve Artuković odgovoran, može se zamisliti pogubnija optužba Stepinca od tvrdnje kako je on bio Artukovićev naredbodavac, a taj ustaški Himmler poslušan izvršitelj nadbiskupovih naredaba“.

„No ako je sve to za kardinala Kuharića pravednost, onda više nije u pitanju Stepinac kao političar, kolebljiv, nesposoban i napokon zločinac, koji je već davno povijesno i faktički pokopan, nego baš takav Stepinac koji u antikomunizmu ne preže ni od zločina – kao moralni uzor što ga predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije o jubilarnoj obljetnici pobjede nad fašizmom nudi vjernicima. A to zaista više govori o kardinalu Kuhariću nego o Stepincu“.

Vrijeme je pregazilo taj sramni tekst jugokomunističke aparature, ali ne i „olivere“ koji su evoluirali i mimo volje naroda ugrađeni u temelje neuspješne Hrvatske. Tekst vrvi utuživim invektivama, ali protiv neuspješnog teksta i njegova uspješna društvenopolitičkog radnika i autora I. Beškera nije podignuta optužnica ni onda ni u RH zbog javnog iznošenja neistina i lažnih iskaza. A kao savjetnik Pape možemo samo zamisliti kako ga je savjetovao u slučaju proglašenja Stepinca svetim

„Oliveri“ danas dižu optužnice protiv uspješnog Modrića, kao što su jučer dizali optužnice protiv uspješnih hrvatskih generala i branitelja, a sutra će i protiv naše djece, ako ih u međuvremenu ne pospremimo u ’ropotarnicu povijesti’ – jedino mjesto koje su zavrijedili. Sveti Alojzije Stepinče i slugo Božji Franjo Kuhariću, molite za nas i uspješnu Hrvatsku.

Povezano:

HNS DAJE PODRŠKU MODRIĆU I LOVRENU

TRAUMATIČNA ISKUSTVA/Luka Modrić ispričao kako su mu četnici ubili djeda: A toliko sam ga volio…

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo