Poseban broj crnogorskog časopisa Komuna o „znamenitim Hrvatima u Crnoj Gori” i onima koji su u njoj „ostavili traga“

“Upravo je iz tiska izašao 46. broj Komune na povećanom broju stranica s bogatim programskim sadržajem o znamenitim Hrvatima u Crnoj Gori i onima koji su ostavili traga u Crnoj Gori“, izvijestio je u utorak, 6. lipnja portal Radio Tivat pozivajući se na priopćenje uredništva časopisa Komuna. Tiskanje ovoga posebnog broja, koji se već „nalazi na svim prodajnim mjestima i kioscima za tisak u svim crnogorskim gradovima“, pomogao je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Iz široka tematskog opusa ovoga posebnog tematskog broja u kojem su sudjelovali poznati i kompetentni autori uredništvo je izdvojilo niz naslova. U uvodniku se ističe da ovaj “tematski broj o kulturi sjećanja na primjeren način govori o stvaralačkom impozantnom djelu znamenitih Hrvata koji su živjeli i stvarali na prostorima Crne Gore tijekom njezine višestoljetne povijesti“ te zahvaljuje spomenutom Fondu, koji je „prepoznao i vrjednovao ovaj projekat, koji u punoj mjeri pridonosi očuvanju identiteta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica…”

Salko Luboder u tekstu o interkulturalizmu i multikulturalnosti pod naslovom “Tlo građanske svijesti” naglašava da je potrebno institucionalno, normativno i sućno raditi na unaprjeđenju svijesti, ponašanja, djelovanja i prakticiranja interkulturalizma kao temeljne paradigme društvenog ophođenja, a da bi također valjalo razmišljati o uvođenju nastavnog predmeta o interkulturalizmu u školski sustav Crne Gore.

U ovom posebnom tematskom broju Komune objavljena su iz pera hrvatskog povjesničara Marka Perčina dva teksta. Prvi o Vicku Zmajeviću, crkvenom dostojanstveniku, piscu i političaru, rodom iz Boke, i drugi o njegovu bratu Matiji Zmajeviću, čuvenom pomorcu.

Profesor Esko Muratović piše o pjesniku i humanistu Ludoviku Paskvaliću, koji se izdvaja na neki način od ostalih pjesnika svog doba zbog njegove izrazite bliskosti s glazbom, čime je proslavljao i pjesme i plesove svoga doba.

Akademik Zoran Rašović u tekstu pod naslovom “Prvak među pravnicima na slovenskom jugu” te Dragan B. Perović u prilogu sa naslovom “Od narodnog prava do Zakonika“ predstavili su iz različitih kutova pravnika i etnografa Baltazara Bogišića, koji je dao nemjerljiv doprinos pravnoj znanosti i crnogorskoj povijesti.

Vlatko Simunović napisao je tekst o pjesniku Viktoru Vidi pod naslovom “Sužanj vremena”, u kojem ističe da su “Kotor i Perast omiljene dirke njegova poetskog instrumentarija”.

Tu je i tekst Slobodana Boba Mitrovića o Josipu Sladu Šiloviću, strateškom planeru razvoja i izgradnje Knjaževine Crne Gore, čije je urbanističko-arhitektonsko i graditeljsko stvaralaštvo od neprocjenjiva značenja za crnogorsko graditeljsko naslijeđe.

O Antonu Miloševiću, povjesničaru i ljetopiscu Boke piše Marijan Mašo Miljić u tekstu pod naslovom “Trojna memorija historiografije Boke”, a Žarko Đurović o Ivanu Mažuraniću, najznačajnijem državniku i pjesniku iliraca u tekstu sa naslovom “Veličanstveno poimanje viteštva”.

U najnovijem broju nalazi se i tekst pod naslovom “Crnu Goru približio Evropi”, koji potpisuje Danilo Ivezić, u kojem piše o Vlahu Bukovcu, slikaru koji je naslikao najviše slika s temama iz crnogorskog života.

Minja Bojanić predstavio je Novljanina Leopolda Bogdana Mandića u tekstu pod naslovom “Svetac iz Škvera u Padovi “, u kojem ističe da je Mandić „jedan od najčuvenijih ispovjednika u Katoličkoj crkvi, po svemu i ’dušobrižnik planetarnih razmjera’!“.

Borislav Cimeša napisao je tekst o Filipu Jergoviću, istaknutom piscu i teoretičaru, koji je za “svoj revnosni i priležni rad u školstvu, poljoprivredi i kulturi Crne Gore dobivao visoka odličja i društvena priznanja“.

U časopisu se može pročitati i tekst pod naslovom “Dubok trag u kraljevskom teatru“ Nenada Stevovića, koji govori o Iliji Okrugiću – Srijemcu, književniku, skladatelju i svećeniku, a Pavle Goranović piše o Tinu Ujeviću u tekstu pod naslovom “Usamljenik nedokučive pjesničke vještine”, u kojem ističe da su “kroz Tinovo drumovanje prošli mnogi njegovi crnogorski poklonici a da kult njegove poezije još stanuje među crnogorskim posvećenicima literature”.

Tu je i tekst pod naslovom “Remek-djelo crnogorskog identiteta“, koji potpisuje akademik Miodrag Mijo Adžić, a piše o Andriji Krstuloviću, klesaru Njegoševa mauzoleja na Lovćenu, dok Miraš Martinović piše o Vjenceslavu Čižeku, crnogorskom i hrvatskom pjesniku rođenom u Đenovićima, za kojeg kaže da je “izabran po svemu, da bude pjesnik, da poeziju plati životom, a život potvrdi poezijom” – u tekstu sa naslovom “Voštanica koja ne dogorijeva”.

U ovom broju objavljen je i tekst dr. Marije Sarap o don Branku Sbutegi, svećeniku, književniku i zagovorniku ekumenskog razumijevanja, u kojem piše “da je Sbutega bio prepoznat po mirovnom angažmanu, promociji suživota tijekom jugoslavenske krize, i toleranciji …”, a i tekst prof. dr. Senada Gačevića o Ivanu Brkanoviću, jednom od najvažnijih kompozitora hrvatske muzike dvadesetog stoljeća.

O Vladi Černji u Komuni piše Željko Milović, koji u tekstu pod naslovom “Čovjek koji je Barane naučio muzici” ističe da je upravo Černja notama, notalnom sviranju i pjevanju naučio žitelje Bara kao jedan od pismenijih ljudi u gradu pod Rumijom u vremenu u kojem je živio.

Dubravka Jovanović u tekstu pod naslovom “Bokeljska noć – za sav život i sve dane“ govori o pjesnikinji Maji Perfiljevoj i njezinoj poeziji, koju “treba sačuvati za budućnost, mladima u nasljeđe”, a Boris Jovanović Kastel o Ivu Visinu, prvom školovanom kapetanu sa slavenskog juga.

Novica Vujović piše o zaslužnom jezikoslovcu Josipu Siliću, koji se “kao priznati znanstvenik svim svojim potencijalom stavio na služenje procesu standardizacije crnogorskoga jezika”, a Dragan Mitov Đurović u tekstu pod naslovom “Barba bokeškog novinarstva“ o Tomislavu Tomu Grgureviću, novinaru, publicistu i prvom uredniku časopisa “Hrvatski glasnik”.

O Barskom ili Parčićevu glagoljskom misalu na staroslavenskom jeziku piše Stevo Vučinić u tekstu pod naslovom “Misal na slavu i diku dva naroda”.

Poseban broj Komune posvećen znamenitim Hrvatima u Crnoj Gori i onima koji su u njoj ostavili traga završava tekstom Željka Rutovića o Zlatku Cicu Kranjčaru, u kojem se kaže “da su brojke i djela neumoljivi jer govore da Kranjčar ostaje za sada najbolji selektor u povijesti Crne Gore”.

I ovaj broj Komune uredio je Amer Ramusović, dok je za dizajn i grafičko uređenje bio zadužen Voislav Bulatović.

Radio Tivat/Hrvatsko nebo