Akademik Stjepan Damjanović: Zakon o jeziku nemaju samo Austrija, Njemačka i Hrvatska

„Mi ne ćemo pristati da se zakon promatra kao prijedlog Matice ako bi ga tko dramatično izmijenio. To ne očekujem, nego samo kažem. Službeni predlagač zakona u Saboru bit će Ministarstvo znanosti, a prethodit će javna diskusija“, istaknuo je u srijedu u razgovoru za Briefing akademik Stjepan Damjanović, istaknuvši da bi se zakonom „štitilo ljudska prava“, izvijestio je Jutarnji list, koji je postavio i video-snimku razgovora.

“U Europskoj uniji zakon o jeziku nemaju samo Austrija, Njemačka i Hrvatska”, rekao je istaknuti hrvatski filolog Damjanović, potraživši vjerojatne razloge za to u iskustvima iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, kada je kod nas vlast NDH donijela strog zakon o hrvatskom jeziku. “Mislim da moramo biti jako svjesni pogrješnosti toga što se radilo u ustaškoj vlasti, ali ne možemo to rješavati tako da ne donosimo zakon, nego da donesemo zakon koji je po svom duhu i svemu suprotan onome što se radilo onda. Na taj ćemo se način izliječiti od nekih kompleksa svoje prošlosti”, rekao je Damjanović, član radne skupine Matice hrvatske koja je izradila nacrt zakona. Dodao je da je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran za inicijativu donošenja zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika dobio potporu predsjednika Vlade i dvoje nadležnih ministara te da pravnici Ministarstva znanosti sada rade na tekstu podnesenog nacrta.

“U Zagrebu kao i drugim hrvatskim gradovima postoje zgrade na kojima ima 50 natpisa i svi su na engleskom, a nijedan na hrvatskom. Ne govorimo ništa protiv engleskog, nego samo o tome da negdje i hrvatski mora biti u Hrvatskoj. Odnosno svagdje mora biti, jer ovako netko tko ne zna engleski, ne zna što se u tim zgradama ili prodavaonicama nalazi, čime su mu ugrožena elementarna prava. Zakonom se ne brani da natpisi budu na engleskom ili nekom drugom jeziku, ali moraju biti i na hrvatskom”, objasnio je Damjanović, dodavši da “u zakonu nema niti jedne zabrane”.

“U Norveškoj su htjeli uvesti studij medicine na engleskom”, nastavio je, “ali su se susreli sa situacijom da norveška baka dođe norveškom liječniku i da se njih dvoje međusobno ne razumiju.” Tako nijedan hrvatski državljanin ne smije biti „kažnjen“ zato što ne zna strani jezik, što se odnosi i na natpise po zgradama i trgovinama na stranim jezicima, koji bi morali biti i na hrvatskomu. I studiji moraju biti na hrvatskomu, a ne (samo) na engleskomu.

U pogledu rasprava o tomu treba li zakon propisivati kazne na području službene i javne uporabe hrvatskog jezika, Damjanović je rekao: “Pravnici tvrde da zakon koji ne propisuje sankcije nema smisla. No ovdje je to jako blago. Predviđa se da se one koji se ne budu pridržavali zakona zamoli da isprave neki natpis, a tek onda određuju neke kazne i to ne po ovom, nego po nekim drugim zakonima. Nije jezikoslovcima palo na pamet nikoga terorizirati. Također, mnogi ljudi misle da sad taj zakon nešto govori o odnosu hrvatskog i srpskog jezika. A o tome nema niti jedne riječi.”

Trebaju li učenici u hrvatskim školama učiti ćirilicu? Odgovor je glasio: “Mislim da da. Potrebno je razviti svijest da se kroz stoljeća veliki dijelovi hrvatskog naroda služe ćirilicom. Bosanski su se franjevci kao Hrvati i katolici njome dugo služili. Osim tih povijesnih razloga, imamo susjede s kojima poslujemo pa nam je dobro da znamo ćirilicu.”

Povezano:

PHB Priopćaj br. 46: U čijim je rukama Zakon o hrvatskom jeziku?

Šiljo: Hitrec brani vrh HDZ-a od tvrdnje da zakonom o hrvatskom jeziku „primiruje (svoju) desnicu“!

Jutarnji list/Hrvatsko nebo