“Prije ili kasnije se Rusiju mora napustiti”

“Naravno da svatko od nas strahuje“, kaže izdavač portala Viktor Čistjakov u razgovoru za DW. „Ili si paraliziran tim strahom ili pronađeš način kako da ga savladaš.“ Čistjakov svoje strahove „pobjeđuje“ iz dana u dan. I raduje se da je njegova stranica Taiga.info na listi 20 najcitiranijih medija u Rusiji. Sa (trenutno) samo dvoje stalno zaposlenih urednika. Prije nekoliko mjeseci bilo ih je 12.

„Otišli su svi oni koji su mogli otići. U Rusiji je ostala samo šačica pravih novinara“, zaključuje rezignirano ovaj 50-godišnjak. „Mi smo odlučili nastaviti raditi nakon 18 godina postojanja. Jer je ovdje naša povijest.“

Misija umjesti posla

A ta povijest portala Taiga.info je prošle godine prijetila da bude okončana, nakon što ga je blokirala Državna središnja agencija za nadzor medija (Roskomnadzor). Od tada se na stranice ovog medija može doći samo “zaobilaznim” kodiranim putem, preko takozvanih „VPN-tunela“. Kritički nastrojene čitatelje to ne sprječava da posjete portal, raduje se Čistjakov. Upravo suprotno: „Sad primamo još više donacija naših čitatelja nego što smo ih ranije primali od firmi.“ Prihodi su generalno gledajući ipak znatno opali, više se ne može govoriti o poslu, žali se urednik portala. Njegov današnji rad opisuje kao – misiju.

Ali misiju s određenim ograničenjima. “Prisiljeni smo da ne prelazimo određene crvene linije. Pokušavamo ostati u okviru horizonta.“ Tako Čistjakov opisuje aktualni zakonski okvir u Rusiji, u kojem je dozvoljeno „kretanje“ medijskim djelatnicima. Ruski rat protiv Ukrajine on stoga oprezno naziva „specijalna operacija”, baš onako kako su to i naredile ruske vlasti. Ili opisno kao „poznate događaje“. Taiga.info uzgred ne izvještava izravno o ratnim događanjima, već o posljedicama rata za ljude u najvećem dijelu Rusije – u Sibiru. Portal izvještava o gospodarstvu, o socijalnim problemima i naravno redovito o – mobilizaciji.

Ostati? Ili otići?

A mobilizacija je važna tema i za druge neovisne medije Rusije. Ljudi koji su primjerice odgovorni za “Grozu”. Njihovo sjedište je u Kazanu, glavnom gradu ruske republike Tatarstan, u Jekaterinburgu na Uralu i u Novosibirsku u Sibiru. Radi se o studentima koji pišu za studente. „Mi smo mreža studentskih listova Rusije”, tako se „Groza” sama pozicionira prema javnosti.

Teme o kojima oni pišu kreću se od korupcije na visokoškolskim ustanovama, pa sve do raznih savjeta i preporuka kako bi se studenti trebali ponašati u slučaju mobilizacije. Glavni urednik Leonid Spirin u razgovoru za DW ovako opisuje tematski spektar njegovog medija: „Za nas nema nedodirljivih. Sigurnosne brige naših suradnika ne odražavaju se na naše redakcijske smjernice.” Redakcijske konferencije o „škakljivim” temama se održavaju preko Signala, kodiranog messenger-alata, ne navode se stvarna imena autora, a osim toga „Groza“ surađuje s lokalnim odvjetnicima, koji mogu pomoći u svakom trenutku u slučaju potrebe.

U prvih šest mjeseci nakon početka rata „Grozini“ su se novinari pokušali pridržavati spornog zakona o takozvanom „diskreditiranju ruskih vojnih snaga“. Njime je, između ostaloga, zabranjeno rat u Ukrajini nazivati – ratom. „To je represivni zakon“, kritizira Spirin. “Njegov stvarni cilj je zastrašivanje. Postojali su neovisni mediji u Rusiji koji su se od početka pridržavali zakona. Ali su svejedno bili zabranjeni zato što su se bavili neugodnim temama.”

Odlazak samo pitanje vremena…

Strahuje li Spirin za sudbinu svojih mladih kolegica i kolega u Rusiji? “Naravno da smo to sve tematizirali i zaključili: prije ili kasnije se mora napustiti Rusiju ako se želite baviti neovisnim novinarstvom. Odlazak iz zemlje je dakle samo pitanje vremena.”

Ali mediji poput „Groze“ i Taiga.info su ipak još uvijek aktivni u Rusiji. I još uvijek pokušavaju izvještavati „oštrim jezikom i upozoravati javnost na ono što većina ne vidi“, objašnjava Viktor Čistjakov svoju misiju. On se nada da će njegov portal Taiga.info nastaviti s radom. A do kada? Koliko još dugo? Čistjakov se smješka. “Sve dok to bude moguće.”