Razgovor s kolumnistom i književnikom Damirom Pešordom

Konzumacija kukaca, jedenje ili kompostiranje ljudi, legalizacija incesta, zoofilije, uskoro vjerojatno i pedofilije i nekrofilije, osporavanje spola … Sve su to u biti ciljani udarci na zabrane i tabue duboko utisnute u strukturi ljudske osobnosti, a bez tih tabua raspada se društvena koherencija. Krajnji cilj je razoriti ljudsku narav, integritet osobe, uništiti sve pouzdane oslonce, svaku izvjesnost, smisao, povjerenje, nježnost, ljepotu, moral… Takav čovjek bit će samo sjena čovjeka, upravljiva lutka bez ljudske biti. O dekadentnim zapadnim trendovima, ratu u Ukrajini, kao i o aktualnoj situaciji na hrvatskoj političkoj sceni i poražavajućoj demografskoj slici, razgovarali smo s kolumnistom i književnikom Damirom Pešordom.

Krenimo od domaćih tema. Unatoč aferama, HDZ i dalje čvrsto drži vlast, a bilo kakve inicijative oporbe nimalo ne štete rejtingu vladajuće stranke. Kako to komentirate?

To da HDZ unatoč svemu pobjeđuje već je postalo tako uobičajeno i očekivano da gotovo i ne traži neko posebno objašnjenje. Ipak, objašnjenje postoji i jednostavno je. HDZ desetljećima, figurativno rečeno, reketari obični hrvatski svijet, ljude uglavnom sklone domoljublju i konzervativnim vrijednostima te tako pobjeđuje na izborima. Obrazac ucjene je jednostavan i vrlo učinkovit: ljudima se medijski i na druge načine posreduje dvojba – HDZ ili SDP, to jest komunisti? U toj optici kakvom-takvom Hrvatu bliži je bilo kakav HDZ od anacionalnih ljevičara, a često i otvorenih jugonostalgičara. S druge strane SDP se tijekom svoga obnašanja vlasti, već u dva navrata od dvije tisućite do danas, svojski potrudio da pokaže kako je intuicija birača bila dobra te da su sve ono čega se narod pribojavao nego i krajnje nesposobni. No i taj se uhodani obrazac na temelju kojega HDZ osvaja vlast s vremenom troši i nije daleko dan kada im više neće biti dostatan za ostanak na vlasti.

Ima li Hrvatska uopće ozbiljnu desno-konzervativnu oporbu?

Hm, ima, štoviše nekoliko njih, mislim stranaka… Upravo u tomu i jest glavni problem! Kada bi se objedinili u jednu stranku, osvojili bi gotovo koliko i HDZ, u najmanju ruku 20% te bi bili u poziciji da se HDZ odluči između njih ili SDP i Možemo. Do takvog bi ujedinjenja možda i došlo kada ne bi postojale snage kojima to nije u interesu pa raznim podzemnim metodama i medijskom obradom takve stvari miniraju.

Kako komentirate slučaj Zambija?

Iskreno, u početku mi je bilo žao nesretne osmorke. Kako se nisam bavio pitanjem posvajanja djece, vrlo sam malo znao o toj materiji, mislim posvajanju djece iz afričkih zemalja, međutim kako se o zambijskom slučaju nakon prvotne šutnje dosta pisalo, shvatio sam da ima puno mutnog, pa i mračnog u svemu tomu. Najviše bode u oči činjenica da je nakon zabrane posvajanja u Kongu, Hrvatska postala svjetski rekorder po posvajanju iz Konga! Mislim da je polovica ili više svih posvojenja iz Konga poslije te 2017. išla prema Hrvatskoj! Tu nešto smrdi, koliko će se još dugo zataškavati što smrdi, vidjet ćemo. Ne bi me iznenadilo da, kao što reče Dobronić, ne saznamo nikada, ali isto tako moguće je da ovo preraste i u skandal svjetskih razmjera, a perje bude letjelo na sve strane.

Iz Hrvatske se, na žalost, i dalje iseljava, a ovdje dolazi sve više stranih radnika. Hoće li se demografska slika u konačnici pokazati najvećim hrvatskim problemom?

Hoće, to je već duže vremena jasno. Jedino ako je neka još veća katastrofa, npr. nuklearni rat, ne učini irelevantnom.

Imate li kakav optimizam kad je u pitanju hrvatska budućnost? Čini se da je situacija u Hrvatskoj zapravo velikim dijelom preslika zapadnih trendova, a da je Zapad ogrezao u teškoj dekadenciji…

Ne bih o tomu govorio u kategorijama optimizma ili pesimizma, budućnost treba zaslužiti, ako je zasluže, Hrvati će je i imati, ako ne… To važi i za civilizaciju kojoj pripadamo, možda je ovo što mi sagledavamo kao dekadenciju, za one koje promjene forsiraju zapravo velika transformacija, uvod u poslijeljudsku budućnost!? Osobno držim da će ta, usudio bih se reći, luciferijanska preobrazba ljudske naravi biti zaustavljena na ovaj ili onaj način. Kako, ne znam! Kada bih znao, bio bih prorok, a prorok nisam niti se u tako preuzetno proricanje kanim upuštati.

Živjeli ste nekoliko godina u Ukrajini, a po struci ste i ukrajinist. Kako gledate na rat u Ukrajini? Nazire li mu se kraj?

Četiri sam godine proveo u Lavovu u Ukrajini kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu Ivana Franka, na istom sveučilištu obranio sam disertaciju i postao kandidat filoloških znanosti pa sam u tom smislu, kao što kažete, i ukrajinist. Dosta sam prevodio s ukrajinskog i pisao o ukrajinskoj književnosti, na žalost, kako vrijeme prolazi, sve manje nalazim vremena baviti se ukrajinskim književnim temama. Što se rata u Ukrajini tiče, o tome sam ponešto pisao, osobito 2014. kada je sve ovo počelo. U tom ratu, utisnuti jedan u drugi nalik babuškama, krije se nekoliko ratova: grčeviti rat Ukrajinaca za slobodu svoje zemlje, rat NATO-a sa SAD-om na čelu protiv Rusije i njezinih saveznika, rat Istoka i Zapada… Kako sada stvari stoje, kompromis se ne nazire, zato se ratu ne nazire kraj.

Spominjali smo dekadenciju na Zapadu. U posljednje vrijeme umjesto korona agende sve se više gura klimatski fundamentalizam pa se javljaju prijedlozi o konzumaciji kukaca. Pojedini radikali govore i o ljudskome mesu kao hrani. Kako gledate na takve “progresivne” prijedloge?

Sve su to komponente one velike transformacije ljudske naravi i društva u cjelini o kojima sam već govorio u jednom od prethodnih pitanja. Konzumacija kukaca, jedenje ili kompostiranje ljudi, legalizacija incesta, zoofilije, uskoro vjerojatno i pedofilije i nekrofilije, osporavanje spola … Sve su to u biti ciljani udarci na zabrane i tabue duboko utisnute u strukturi ljudske osobnosti, a bez tih tabua raspada se društvena koherencija. Krajnji cilj je razoriti ljudsku narav, integritet osobe, uništiti sve pouzdane oslonce, svaku izvjesnost, smisao, povjerenje, nježnost, ljepotu, moral… Takav čovjek bit će samo sjena čovjeka, upravljiva lutka bez ljudske biti.

Agenda koja je sve više prisutna je i ona transhumanistička. Radi li se tu o ideologiji koja će dovesti do svojevrsnoga tehno-feudalizma gdje će postojati super-klasa i njihovi podanici koji ne će imati dovoljno novca za vlastitu „kiborgizaciju“?

Da, to je jedan od mogućih opisa poslijeljudske budućnosti, a ovo što sam rekao u odgovoru na prethodno pitanje taktika je uz pomoć koje se napreduje prema takvom društvu, uz napomenu da napredovanje samo po sebi nije pozitivno, dapače! Kako stvari sada stoje, sve ono što se danas drži naprednim vodi nas u distopiju goru od onih iz pera majstora žanra kao što su Orwell ili Huxley.

Može li doći do obnove Zapada bez povratka kršćanskim vrijednostima?

Može, npr. prelaskom na islamske vrijednosti ili na afričke kršćanske vrijednosti. Hoću reći da je Europa prešla zenit i da su Europljani dekadentni, čak i kao kršćani, a to prije svega znači da kao društvo nisu potentni, fali im životne energije i zdravih nagona. Da bi se društvo obnavljalo, potrebna je mlada krv, potrebna je obitelj s puno djece, potreban je relativno težak život jer samo ako teško do nečega stižemo, to znamo cijeniti… Svega toga u Europi nema, ali u Trećem svijetu ima. Zemlju će napuniti oni koji se množe, zemlji je svejedno koji su to. Kršćanske vrijednosti u budućnosti ne moraju afirmirati Europljani, mogu to biti Afrikanci, Filipinci ili Južnoamerikanci. Ja se osobno nadam da se Europljani mogu vratiti svojim kršćanskim korijenima, ali ne ovisi budućnost kršćanstva ni svijeta samo o njima.

Razgovarao: Davor Dijanović

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo