Hrvatska katastrofalno kasni u iskorištavanju sunčeve energije!

„Sumrak državne politike – zeleni projekti nikako ne uspijevaju dobiti energetska odobrenja”. Tako specijalizirani portal energetika-net.com započinje članak u kojem otkriva kako se vlasti u Hrvatskoj prema iskorištavanju sunčeve energije za proizvodnju električne energije ponašaju neprijateljski.

Obnovljivci se u Hrvatskoj vuku puževim korakom. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) je u petak 17. ožujka u Narodnim novinama objavio još dva javna natječaja za izdavanje energetskog odobrenja. Objavljen je javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja za sunčanu elektranu Promina u općini Promina u Šibensko-kninskoj županiji. Za projekte postoji unaprijed iskazan interes. Sunčana elektrana Promina prema eko-studiji investitora Acciona Energije ima snagu 150 MW i procijenjenu godišnju proizvodnju 274 GWh. Elektrana se nalazi na području ekološke mreže na području značajnom za ptice.

Javni natječaj provodi se i za izdavanje energetskog odobrenja za vjetroelektranu Brda-Umovi, koja je u ranoj fazi razvoja. Prema ranije iskazanim interesima za dozvole poznato je da ta vjetroelektrana ima snagu 128 MW i također se nalazi u području ekološke mreže.

Izdavanje energetskih odobrenja je vrlo usporeno, a projekti se realiziraju prilično otežano, zato poznavatelji prilika procjenjuju da ove godine vjerojatno neće biti niti stotinu novih zelenih MW na mreži, što ocjenjuju „pravom katastrofom” i „sumrakom administracije”. Nezadovoljstvo se više uopće ne krije – primjećuje spomenuti portal energetika-net.com te nastavlja:

Niti desetina projekata nije dobila odobrenje

Krajem veljače 2022. u MINGOR je inicijalno zaprimljeno 216 zahtjeva za iskaz interesa za provođenje javnog natječaja za energetsko odobrenje za postrojenja snage 5,9 GW. U listopadu 2022. je odbijeno 33 zaprimljena zahtjeva, za 2,4 GW snage, jer dokumentacija nije bila potpuna, ili projekti nisu zadovoljavali propozicije. No, interno je poznato da se iz nekog razloga ne raspisuju natječaji za projekte koji imaju riješene brojne „papire”, dok su za neke u nižoj fazi razvoja natječaji već objavljeni. Investitori ne uspijevaju dokučiti koja je logika raspisa natječaja, spekulira se čak da se pogoduje nekim domaćim investitorima, no slažu se da je proces prespor.

Prema podacima sa stranice ministarstva raspisano je 43 javna natječaja za energetska odobrenja za koje je iskazan interes, međutim do sada je dodijeljeno samo 16 energetskih odobrenja.

MINGOR je do sada prema članku 133. ZOTEE-a izdao energetska odobrenja za sljedeće projekte: SE Donja Dubrava, SE Čakovec, SE Mura 3, SE Podturen, SE Vratišinec, SE Alebića Kula, SE Bajagić, SE Lećevica, SE Obrovac Sinjski, SE Bogomolje, SE Dicmo 1, SE Izvor, SE Peruća-Ljut, SE Proložac i SE Šestanovac. Energetsko odobrenje izdano je i za baterijsku pohrana tvrtke IE Energy.

Dakle, manje od desetine projekata za koje je iskazan interes za energetsko odobrenje taj je dokument i dobilo, a javni natječaji raspisani su tek za trećinu projekata. Navodno su donesene još neke odluke za EO ali još nisu objavljene.

Prolongiranje realizacije

Jedan ozbiljan investitor koji ima dobar „track record” nam jer rekao da taman da i dobije energetsko odobrenje uskoro, sa svojim projektima već će teško uloviti 2024., dok je neke projekte već prebacio za 2025. Dok se Hrvatska bori sama sa sobom oprema je poskupjela i do nje je teže doći, a cijena električne energije sada je pala pa treba prekalkulirati projekate koji su itekako u plusu.

Ulog u vjetroelektranu u Hrvatskoj pak postaje oklada koje je malo teže položiti, jer je značajan broj projekata “papirnato” vraćen zbog ekoloških razloga (monitoring ptica, bioraznolikost). Sad, kada je Hrvatska pred podizanjem tužbe pred Europskim sudom za greške u proceduri izdavanja ekoloških dozvola za VE (vjetroelektrane), situacija bi se možda mogla popraviti. Pravila će morati biti ista za sve, ali realizacija je skuplja i duža. Minimum pet godina do realizacije VE bit će pravilo a ne iznimka.

Natječaji za energetska odobrenja zapravo bi trebali biti ispunjavanje forme, ako tvrtke imaju financijska sredstva i u uznapredovaloj su fazi prikupljanja dozvola. Međutim, na četiri raspisana natječaja nitko se nije javio (?!), a u dva slučaju investitor nije uplatio novac HROTE-u kako bi rješenje postalo izvršno.

Rokovi ne postoje

Iz razgovora s poznavateljima prilika u sektoru doznajemo da državna administracija od investitora na raspisanim natječajima za EO uglavnom traži dokumentaciju koju već ionako ima, pa se primjerice postojeća rješenja MINGOR-a moraju ponovo prilagati i ovjeravati kod bilježnika (?!). Za dokumentaciju iz natječaja za EO postoje jasni rokovi koje investitori i poštuju.

Međutim, država si daje ekstenzivan rok da te „papire” provjeri, a po kojem se ključu bira za koje projekte raspisati natječaj nikome nije jasno, jer kriteriji nisu ni objavljeni ni obrazloženi, a vidi se i da se teritorijalno šara po županijama. Energetsko odobrenje postalo je, smatraju mnogi, svojevrsna državna brana razvoju elektroenergetike, a da uopće ne govorimo o stvaranju uvjeta u mreži, za što je zadužen HEP, koji je pod nevjerojatnim financijskim pritiskom i očekuje dokapitalizaciju. Kada je riječ o velikim sunčanim elektranama, koje su posve preuzele primat nad krovovima, sustavne politike prostornog razvoja ionako nikada nije bilo, što je tragično za zemlju koja je još uvijek turistički biser na Mediteranu.

Novi Zakon o tržištu električne energije, koji je trebao ubrzati projekte, zapravo ih je usporio, tim više što neki bitni podzakonski akti još uopće nisu doneseni, a ne zna se ni koja je cijena priključka. Danak koji zemlja plaća u ovoj energetskoj krizi zbog netransparentnosti, nedonošenja odluka, kronično zapuštene, slabo plaćene i posljedično slabo ekipirane državne administracije naprosto je strašan, no još se ne čini da to izaziva zabrinutost na mjestima na kojima bi trebalo.

Povezano:

RSE: Hrvatska na začelju Europe s obnovljivim izvorima energije

energetika-net.com/Hrvatsko nebo