A. Bagdasarov: Još jednom o kroatologiji i kroatistici

Vrijeme:7 min, 27 sec

 

U radu je navedena definicija i razdioba naziva kroatologija i kroatistika. Kroatistika je područje hrvatske filologije koje se bavi proučavanjem hrvatskoga jezika, književnosti i narodne kulturne baštine. Kroatologija je širi pojam koji uključuje osim kroatistike i druge hrvatske humanističke discipline iz područja kulture, povijesti, religije, umjetnosti i dr. U radu se predlaže uvesti u porabu naziv jezikoslovna kroatistika kao podvrsta kroatistike koja istražuje i proučava hrvatski jezik i njegovu metodiku nastave.

Nakon raspada SFRJ i stvaranja neovisnih država na postjugoslavenskom prostoru namjesto imena jugoslavistika i srbokroatistika punopravno je došao naziv kroatistika, a zadnjih godina i kroatologija. To ne znači da kroatistike ili kroatologije nije bilo u razdoblju prve i druge Jugoslavije, ona je uvijek postojala i razvijala se uz zabranu ili u zatomljenom stanju vlastitoga etnolingvokulturnoga hrvatskoga naziva. U to vrijeme bilo je malo čudno da su svi u Jugoslaviji i slavistici priznavali hrvatski naziv i proučavali bogatu hrvatsku književnost, povijest i narodnu umjetnost, ali je hrvatska etnolingvokulturna baština morala biti predstavljena pod imenom – jugoslavistika i srbokroatistika. Postojala je primjerice u prvoj Jugoslaviji Katedra za hrvatski ili srpski jezik i književnost, a u drugoj Jugoslaviji – Odsjek za jugoslavenske jezike i književnosti pri Sveučilištu u Zagrebu. Odsjek od ožujka 1995. službeno ima naziv – Odsjek za kroatistiku. Do tada je svaki pokušaj samostalne plovidbe, kao na primjer objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine ili unošenje imena hrvatski književni jezik u Ustav SRH iz 1974. godine, izazivao optužbe za etnolingvokulturni separatizam i različite sankcije. Potpisnici Deklaracije, osamnaest hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova, tada su tražili da se utvrdi ravnopravnost četiriju samostalnih književnih jezika: hrvatskoga, srpskoga, slovenskoga i makedonskoga. Treba također napomenuti da je na primjer 7. prosinca 1988. godine Ustavni sud SFRJ usvojio odluku o neustavnosti 1. točke 138. članka Ustava SR Hrvatske, gdje je riječ o uporabi i nazivu hrvatskoga književnoga jezika. Temeljem za takvu odluku bila je, prema mišljenju sudaca Ustavnoga suda SFRJ, povrjeda prava srpskoga stanovništva Hrvatske jer naziv „hrvatski književni jezik” ništa ne govori o tom da pripada (i) Srbima. Pokušaj hrvatskoga Sabora da pomoću 41. amandmana promijeni formulaciju 138. članka Ustava SR Hrvatske izazvao je val prosvjeda društvenih organizacija, kulturnih i znanstvenih ustanova: Društva hrvatskih književnika, Instituta za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskoga filološkoga društva, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. Hrvatske društvene organizacije i znanstvena društva ponovno su istupili protiv „kršenja ustavnih jezičnih prava hrvatskoga naroda na samostalan razvitak, vlastiti naziv i porabu hrvatskoga jezika”. Hrvatski sabor je poslije dugih rasprava odbio 41. ustavni amandman u kojem se govori o „… službenoj uporabi hrvatskoga ili srpskoga jezika…“. Samostalno razvijanje vlastite hrvatske kulture u sklopu tadašnje zajedničke države moguće je bilo samo u „bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda“.

Danas još nema jasne značenjske razdiobe kroatistike od kroatologije pa mnogi shvaćaju taj pojam kao jedan u širokom smislu riječi, kao opći izraz hrvatske etnolingvokulture i povijesti hrvatskoga naroda, međutim, među njima postoji razlika koju pojedini stručnjaci priznaju ili ne priznaju. Nazivi kroatistika i kroatologija značenjski se razlikuju prema opsegu hrvatskih interdisciplinarnih sadržaja koje istražujemo i proučavamo u različitim znanstveno-istraživačkim i znanstveno-nastavnim ustanovama. Kroatistika se kao interdisciplinarno područje bavi ili se mora baviti hrvatskim jezikom, književnošću i folklorom, dok se kroatologija, osim kroatistikom, bavi i drugim humanističkim i djelomice društvenim disciplinama. Ime kroatistika prema mrežnomu izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža znači: „naziv za interdisciplinarni sklop proučavanja hrvatske kulture u njezinoj suvremenoj prisutnosti i povijesnoj protežnosti. Jezgreni joj dio tvori bavljenje hrvatskim jezikom i književnosti, obojim u najširem mogućem smislu i čvrsto uklopljenim u opći povijesni okvir i cjelovitu sliku europske kulture (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34134) Međutim, kroatistika, prema našemu sudu, mora obuhvaćati i hrvatsku folkloristiku, tj. hrvatski folkor, hrvatsku narodnu kulturnu baštinu, koja je široko zaobiđena u tom nazivu. Kroatistika je područje hrvatske i istodobno dio slavenske filologije koja proučava hrvatski jezik, književnost i folklor. Kroatistikom se bavi npr. Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje postoji devet katedara, kao i Katedra za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu pri Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Sveučilištu u Zadru od 1. listopada 2018. godine radi primjerice samostalni Odjel za kroatistiku, zadužen za studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tu izlazi znanstveni časopis Croatica et Slavica Iadertina posvećen područjima kroatistike i slavistike. U sklopu Hrvatskoga filološkoga društva u Rijeci je od 1995. do 2010. izlazio i časopis Riječ. Slični odsjeci, odjeli ili katedre postoje diljem Hrvatske.

Kroatistika ulazi u kroatologiju. U strukovnom, jezikoslovnom smislu možemo uvesti i naziv – jezikoslovna (lingvistička) ili jezična kroatistika kao podvrsta kroatistike. Bolje se, čini nam se, služiti nazivom jezikoslovna kroatistika nego jezična kroatistika jer se pridjev jezični odnosi na imenicu jezik koji je višeznačan i može se strukovno odnositi ne samo na lingvistiku nego i na anatomiju. Jezikoslovna (ili jezična) kroatistika skup je znanosti o hrvatskom jeziku. Ona istražuje i proučava povijest hrvatskoga jezika i njegove spomenike; književni (standardni) jezik i njegovo čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje; hrvatsku onomastiku i etimologiju, funkcionalne stilove hrvatskoga književnoga jezika; nazivoslovni podsustav hrvatskoga jezika itd. Jezikoslovna kroatistika ne obuhvaća samo proučavanje hrvatskoga jezika nego i metodologiju te metode nastave hrvatskoga jezika, govornu kulturu i komunikaciju Hrvata s drugim narodima. Jezikoslovnom se kroatistikom na znanstvenoj razini bavi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Razred za filološke znanosti HAZU (IHJJ i RFZ većinom se bave upravo hrvatskim jezikom), Odbor za normu hrvatskoga standardnoga jezika HAZU, a prije Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Izlazi časopis Jezik i Hrvatski jezik.

Jezikoslovna kroatistika kao znanstvena disciplina ulazi u sustav integralne kroatistike, a kroatistika u kroatologiju. Prema riječima prof. Marija Grčevića, pojam kroatologija osmislio je akademik Radoslav Katičić koji je puno učinio za studij kroatologije koji je pokrenut 1992. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (Vijenac, god. 671., 21. studenoga 2019., (https://www.matica.hr/vijenac/671/hrvatski-studiji-postat-ce-fakultet-vec-ove-akademske-godine-29699/). Akademik Radoslav Katičić razmatrao je kroatologiju u širokom surječju (kontekstu) kulturno-povijesnih čimbenika njezina razvoja i postojanja (v. članak: Glavna obilježja hrvatske kulture, Kroatologija, god.1, br.1, 2010., str. 1–9.). Kroatologija je danas širi pojam u koji je, osim kroatistike, uključena hrvatska povijest, etnologija (narodoznanstvo), religiologija, politologija, sociologija, umjetnost i druge hrvatske humanističke i društvene znanstvene discipline. Hrvatski stručnjaci dali su svoj osebujni doprinos ne samo u području kulture nego i u području nacionalnih društvenih i humanističkih znanosti. Ako mislimo o kroatologiji sa širokoga stajališta samo hrvatske kulture, tada ju je bolje nazvati hrvatska kulturologija. Ako u naziv kroatologija unosimo značenja: hrvatski jezik, hrvatska književnost i hrvatska kultura, tada nije sasvim jasno jer su jezik i književnost dio kulture i pripadaju joj. U tom značenju katkad se rabi i naziv hrvatski studiji. Kroatologijom se bavi Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu koji „ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet“ (https://www.hrstud.unizg.hr/o_nama). U sklopu Fakulteta hrvatskih studija postoji osam odsjeka i jedan izdvojeni studij: Odsjek za demografiju i hrvatsko iseljeništvo, Odsjek za filozofiju i kulturologiju, Odsjek za komunikologiju, Odsjek za kroatologiju, Odsjek za odgojno-obrazovne znanosti, Odsjek za povijest, Odsjek za psihologiju, Odsjek za sociologiju i Studij latinskoga jezika i hrvatskoga latiniteta. Na Odsjeku za kroatologiju (od 1993.) proučavaju različite kroatološke predmete: Uvod u kroatologiju; Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Povijest hrvatskoga kazališta; Hrvatski glagolizam; Hrvatska dijalektologija; Hrvatski jezik i jezična politika; Metodika nastave hrvatskoga jezika; Hrvatska scenska umjetnost; Teorija književnosti; Latinski jezik i dr.(https://www.hrstud.unizg.hr/kroatologija/nastavnici).

Na Fakultetu izlazi interdisciplinarni znanstveni časopis Kroatologija koji je usmjeren na objavljivanje znanstvenih radova iz područja interdisciplinarnih, društvenih i humanističkih znanosti. Na polju kroatologije izlazi i časopis za hrvatske studije – Croatian Studies Review, a njome se bavi i Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske. Naravno da pojedini članci iz područja kroatologije mogu ući u kroatističke časopise i obratno, ali to rješava uredništvo časopisa na čelu s glavnim urednikom i recenzenti. Na žalost naziv kroatologija i njezina definicija nije ni danas predstavljena u hrvatskoj leksikografiji i enciklopedijama, premda postoji studij kroatologije i da tu riječ često susrećemo u hrvatskim općilima (medijima).

I na koncu možemo zaključiti da kroatistika u koju ulazi hrvatski jezik, književnost i folklor pripada području filoloških znanosti, a kroatologija je širi pojam iz području humanističkih i djelomice društvenih znanosti. Radi odvajanja i konkretizacije discipline hrvatski jezik u pojam kroatistika možemo uvesti u porabu i naziv – jezikoslovna (jezična) kroatistika koja obuhvaća istraživanje i proučavanje hrvatskoga jezika sa svih aspekta i stajališta njegova funkcioniranja u znanstvenoj i obrazovnoj djelatnosti. U suvremene hrvatske priručnike treba što hitnije uvesti naziv i definiciju riječi kroatologija i njezine izvedenice: kroatolog, kroatologinja, kroatološki.

Artur Rafaelovič Bagdasarov

Povezano:

A. Bagdasarov: Kroatistika i kroatologija

Otvoren Klub Matice hrvatske na Fakultetu hrvatskih studija

 

Artur Rafaelovič Bagdasarov, Kroatologija/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori