IZ STRANIH MEDIJA/NEZAVISIMAJA GAZETA: Geopolitičke pukotine u Münchenu 2023.
Vrijeme:7 min, 53 sec
„Borba za novi svjetski poredak tek počinje i trajat će još dugo”, piše u moskovskom dnevnom listu Nezavisimaja gazeta od 28. veljače geopolitički stručnjak i urednik Andrej Kortunov po gornjim naslovom. Komentar se odnosi na nedavno održanu Münchensku sigurnosnu konferenciju, koja je „ostavila bez odgovora glavno pitanje povijesne sudbine zapadnog jedinstva: je li ono strateško, izvan okvira jedne krize, i hoće li se nastaviti i nakon njezina završetka? Ili jedinstvo ostaje situacijsko, ograničeno specifičnim uvjetima sukoba u Europi i nema šanse da se očuva čak ni srednjoročno?“, piše Kortunov. Prenosimo komentar u prijevodu na hrvatski.
Ako se godišnji siječanjski sastanci Svjetskog ekonomskog foruma u švicarskom Davosu (WEF) smatraju svojevrsnim barometrom stanja globalne ekonomije, onda nedaleka zasjedanja u veljači Minhenske sigurnosne konferencije (MSC) odavno imaju reputaciju barometra političke situacije na planetu. Ni prvi ni drugi mjerni uređaj nisu bez pogrešaka, jer i Davos i München odražavaju sklonosti, stavove, pa i predrasude svojih organizatora, glavnih partnera i velikodušnih donatora. Ipak, oba događaja nedvojbeno bilježe važne pomake u svjetskim zbivanjima i već samim tim zaslužuju pomnu pozornost i detaljnu analizu.
Na 59. izdanju MSC-a, održanom od 17. do 19. veljače u staromodnom Bayerischer Hofu, sudjelovalo je desetak šefova država i vlada, oko 90 ministara iz cijeloga svijeta, kao i stotine parlamentaraca, stručnjaka i novinara. Službeni ruski predstavnici ovoga puta nisu pozvani u München (podsjećamo u zagradama da je Rusija zapravo propustila i MSC-2022, iako je poziv za Moskvu stigao prošle godine). Na konferenciji su izostali i vodeći ruski think-tankovi. No izboru njemačkih sudionika organizatori su pristupili u skladu sa svojim političkim preferencijama: ni u konferencijskim dvoranama ni na marginama MSC-a nisu se čuli glasovi čelnika Alternative za Njemačku, iako se ta stranka oslanja na podršku najmanje 10% njemačkih birača i zastupljena je i u Bundestagu i u Europskom parlamentu.
Koliko se može suditi iz rezultata konferencije, glavna zadaća MSC-2023 bila je učvrstiti novo jedinstvo Zapada, postignuto prije jedne godine u pozadini početka ruske posebne vojne operacije na teritoriju Ukrajine. Čak je umjesno pretpostaviti da je u Münchenu učinjen još jedan pokušaj da se politički formalizira povratak starom unipolarnom svijetu s kraja prošloga i početka ovog stoljeća. Nije slučajno da je najreprezentativnija inozemna delegacija bila ona američka predvođena potpredsjednicom Kamalom Harris i državnim tajnikom Anthonyjem Blinkenom. Amerikanci su se općenito osjećali kao kod kuće u Münchenu i u mnogočemu su određivali opći ton rasprava. Pa ipak, zrcalna površina “Münchenskog konsenzusa” otkrila je zasada doduše tanke pukotine koje dovode u pitanje održivost prošlogodišnjeg jedinstva.
Rusija-Zapad
Unatoč odsutnosti sudionika iz Moskve, upravo je ruska tema bila u fokusu MSC-2023. Razgovaralo se, naravno, ne samo o pitanjima koja su izravno povezana sa stanjem rusko-ukrajinskog sukoba, nego i o širim problemima mjesta Rusije u sadašnjem i budućem sustavu europske i svjetske politike. Zapadni sudionici nastojali su pokazati jedinstvo, kao i postojanost zajedničke solidarnosti s Ukrajinom. Svi su se složili da treba povećati vojnu pomoć Kijevu, da se ni pod kojim uvjetima ne smije dopustiti ruska pobjeda i da se Moskvu treba na neki način primjerno kazniti za njezine postupke. Sa svoje strane, ukrajinski čelnik Volodymyr Zelensky izrazio je nadu da će se sljedeće godine sudionici okupiti na “prvoj poslijeratnoj Münchenskoj konferenciji”. Pod uvjetom, naravno, da već ove godine vojna pomoć Kijevu bude znatno proširena najsuvremenijim oružjem, uključujući rakete dugog dometa, pa čak i borbene zrakoplove. Jasno je da se na dnevnom redu konferencije nisu pojavila pitanja koja su nezgodna za Zapad (na primjer, istraga o rujanskoj sabotaži Sjevernog toka).
Međutim, punog jedinstva spram ukrajinskog pitanja, naravno, nije bilo. Na sjednicama MSC-2023 izražena je zabrinutost za moguću dinamiku sukoba, koja u proljeće možda ne će ići u korist ukrajinske strane. Postojala je zabrinutost da bi isporuke oružja mogle kasniti ili da neće donijeti očekivane rezultate na bojnom polju. Postavila su se i pitanja koliko je pravedna trenutna raspodjela tereta vojne potpore Kijevu između SAD-a i njegovih europskih saveznika. Općenito, stječe se dojam da, iako je “stranka rata” još uvijek u jasnoj većini i u SAD-u i u Europi, danas mnogo manje utjecajna “stranka mira” pod određenim uvjetima opet može dići glavu.
SAD-Kina
Za većinu sudionika MSC-2023 kineska tema nije bila ništa manje važna od ruske. U većini slučajeva američki političari otvoreno su igrali na eskalaciju, optužujući Peking za sve grijehe – od ekspanzionizma u istočnoj Aziji do prikrivene podrške Rusiji u sukobu s Ukrajinom. Kineska strana nije prihvatila američki izazov, ograničivši se na standardne pozive Pekinga na mir i suradnju u rješavanju globalnih problema. Wang Yi, šef ureda Komisije za vanjske poslove Središnjeg odbora KPK, skrenuo je pozornost na incident s oborenim kineskim balonom iznad američkog teritorija, opisujući američko ponašanje kao “nezamislivo i blisko histeriji”.
Na marginama MSC-a održani su bilateralni američko-kineski pregovori s dosad nejasnim rezultatima. Sjedinjene Države izrazile su zabrinutost zbog mogućih pokušaja Pekinga da zaobiđe zapadne sankcije i poveća pomoć Moskvi, pa i u obliku isporuke smrtonosnog oružja. Kineska strana primijetila je pak da Washington prebacivanjem vojne opreme i strjeljiva u Kijev samo dolijeva ulje na vatru sukoba. Simptomatično je da su na dan otvorenja MSC-a, 10 tisuća kilometara od Münchena, počele pomorske vježbe Rusije, Kine i Južne Afrike u Indijskom oceanu. Daleki odjek tih vježbi sigurno se čuo i u konferencijskim dvoranama.
Amerika – Europa
Za razliku od konferencija iz vremena administracije Donalda Trumpa, MSC-2023 nije otkrila temeljna protuslovlja između američkih i europskih sudionika. Pa ipak, iza optimističnih govora u duhu “društva međusobnog divljenja” izbijaju skrivena neslaganja. Možda su ona najvlastitije zvučala u ustima francuskih predstavnika, koji još nisu napustili ideju “strateške autonomije” Europske unije od Sjedinjenih Država, koju je promovirao Pariz. Ali i druge male pukotine u transatlantskom jedinstvu bile su vidljive pozornom promatraču. Dakle, Europska unija, s mogućim izuzetkom nekoliko baltičkih i srednjoeuropskih zemalja, još nije spremna u cijelosti slijediti oštru američku strategiju prema Kini. Sa svoje strane, administracija Josepha Bidena nije voljna učiniti ustupke Europi u poboljšanju učinkovitosti WTO-a. Niti su riješeni mnogi dugotrajni trgovinski sporovi između Bruxellesa i Washingtona, gdje Bidenova administracija uvelike nastavlja protekcionističku liniju svojih prethodnika.
Konferencija je ostavila bez odgovora glavno pitanje povijesne sudbine zapadnog jedinstva. Je li to jedinstvo strateško, izvan okvira jedne krize i hoće li se nastaviti i nakon njezina završetka?
Ili jedinstvo ostaje situacijsko, ograničeno specifičnim uvjetima sukoba u Europi i nema šanse da se očuva čak ni srednjoročno? U međuvremenu, ovisno o odgovoru na ovo ključno pitanje, vjerojatni zaključci o izgledima za razvoj međunarodnog sustava mogu se pokazati vrlo različitima.
Sjever – Jug
Jedan od glavnih ciljeva organizatora, očito, bio je postići maksimalan geografski pluralizam na MSC-2023, te također odražavati taj pluralizam u programu događaja, ako je moguće. Općenito, organizatori su se nosili s ovim zadatkom, iako je bilo i iznimaka – ovaj put na konferenciju nisu pozvani službeni predstavnici Irana, koji su uvijek unosili veliko uzbuđenje u rasprave o problemima Bliskog istoka. No, sudeći po naravi rasprave, interakcija kolektivnog Zapada i globalnog Juga zamišljena je kao interakcija svjetske jezgre sa svjetskom periferijom, u kojoj jezgra djeluje kao mudar učitelj, a periferija kao marljiv student.
Ako je to bila namjera MSC-2023, onda se nije baš ostvarila. Globalni Jug došao je u München (kao i u Davos mjesec dana prije toga) s vlastitim programom i vlastitim tematskim i geografskim prioritetima. Zemlje Juga u razvoju nisu više spremne igrati ulogu pijuna u globalnoj igri velikih sila Sjevera. Čini se malo vjerojatnim da će čelnici tih zemalja biti spremni preispitati svoj stav prema Rusiji, Iranu, a još više prema Kini. Nije ništa vjerojatnije ni da će sesije MSC-2023 dovesti do temeljnih promjena u stanju stvari u tako eksplozivnim točkama kao što su Afganistan, Sirija, Mianmar ili Etiopija.
Ideolozi-pragmatičari
Nešto manje očite, ali ništa manje duboke, bile su razlike između prisutnih političara ideologa koji su pozivali na novi globalni križarski pohod u obranu zapadnih vrijednosti i pragmatičara koji su se nastojali usredotočiti na pronalaženje kompromisnih rješenja za specifične probleme svjetske politike. Ta implicitna razlika obojila je mnoge rasprave. Stavove ideologa donekle je artikuliralo godišnje izvješće MSC-a objavljeno uoči konferencije (ove godine izašlo pod pomalo koketnim naslovom “Re:vizija”). Dokument, kojemu se ne može poreći stanovita intelektualna smjelost, temelji se na manihejskoj ideji da je određujući sadržaj nadolazeće ere nepomirljivo protuslovlje između globalnih demokrata i globalnih autokrata, koje treba biti razriješeno tek konačnom pobjedom jedne ili druge strane.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron pokazao se najmjerodavnijim pragmatičarom na MSC-2023, kao što se i očekivalo: nakon što je rekao da je trenutno preuranjeno započeti ozbiljan dijalog s Moskvom, on je ipak izrazio uvjerenost da će do takva dijaloga doći prije ili poslije, jer se bez njega ne može računati na sigurnost u Europi. Drugi su pragmatičari predložili da se ideološka dimenzija ostavi izvan rasprava o drugim specifičnim pitanjima, kao što su sigurnost hrane i energije, prekogranične migracije i klimatske promjene, međunarodni terorizam i druga.
Rezultati MSC-2023, kao i rezultati WEF-2023, dopuštaju nam zaključiti da prava borba za novi svjetski poredak tek počinje i da će biti duga. Parametri novog svjetskog poretka – kako u njegovim ekonomskim tako i u geopolitičkim dimenzijama – još nisu vidljivi ni u najopćenitijem obliku. O poželjnim parametrima budućeg svjetskog poretka nema stabilnog konsenzusa ni na Zapadu, a kamoli u međunarodnoj zajednici u cjelini. A to znači da glavne bitke za pravednu, sigurnu i predvidljivu budućnost čovječanstva tek dolaze.
Povezano:
Andrej Kortunov, Nezavisimaja gazeta/Hrvatsko nebo
