Šiljo: Povodom intervjua s Matićem i Krpinom: Je li došlo dotle da HDZ ukine sam sebe?

Vrijeme:8 min, 32 sec

 

Šiljo ostarjeli okomiti

Posljednjih godina mnogo je onih koji se hvale time da su bili „utemeljitelji“ HDZ-a. Pa ako su to bili, ako su zaista – kako si umišljaju – znali kakve političke temelje ugraditi u novi nacionalni politički program davnih godina 1989. i 1990., kako to da otad sve do dana današnjega nisu u stanju postati utemeljiteljima nečega novoga i boljega od potrošenoga HDZ-a, a što bi, kao i onda, bilo hrvatski državotvorno?!

 

„U jednu riječ, kao jedan od osnivača HDZ-a, mislim kako je sazrelo vrijeme da se o prijedlogu Drage Krpine ozbiljno razmisli ako se želi da naš politički projekt opstane i sačuva smisao za buduća vremena i buduće naraštaje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.“ Tim je riječima, odgovarajući na niz pitanja o daljnjim izgledima i smislu HDZ-a, zaključio Nediljko Matić prošlotjedni intervju Nacionalu.

HDZ-OV VETERAN: PLENKOVIĆU JE SMJENA TRAMIŠAK PRIJELOMNA TOČKA KORUPTIVNOG KADROVIRANJA, ALI JANDROKOVIĆ JE PRAZNA PUŠKA I NE MOŽE GA ZAMIJENITI

Matić je jedan od onih koji su sudjelovali u stvaranju HDZ-a od jeseni 1989. do prvih izbora na proljeće 1990., a i poslije je bio od 1990. do 1995. zastupnik u Saboru te član visokih stranačkih tijela i profesionalni stranački dužnosnik.

Ovakav HDZ može ostati na vlasti samo na temelju korupcije?

A što je to izjavio Drago Krpina na što se poziva Matić? To doznajemo iz istog intervjua, u kojem ljevičarsko-neojugoslavenski novinar i bivši urednik Novog lista Boris Pavelić daje pet stranica prostora Matiću da bi ovaj secirao šestogodišnju Plenkovićevu vladavinu i ono što u HDZ-u ne valja. Doznajemo što je Krpina izjavio iz usta samog Matića: „On je na jednom skupu izjavio kako je došlo vrijeme da HDZ ukine sama sebe. HDZ je, dakle, realizirao okvir, ostvario vlastite ciljeve: državnu neovisnost, članstvo u EU-u, sada evo i Schengen i euro… Ostaje još samo članstvo u OECD-u. I sada, da tako kažem, nema u HDZ-u više političkog ’mesa’ prema van. Osim ako je cilj samo – ostati na vlasti. Ali ako je tako, to podrazumijeva korupciju, ne može biti drugačije.“

I Matić i Krpina i dalje su, koliko se zna, u HDZ-u. Koji ih ni nakon takvih izjava nije još isključio. Kako to i zašto? Valjda zato što su bili „utemeljitelji“, a Plenkoviću je i dalje jako stalo da u stranci ima i takvih tipova, s kojima „dokazuje“ kontinuitet s Tuđmanovim HDZ-om? Bez čega pitanje je bi li birači Tuđmanova HDZ-a u susjednoj nam Hrvatskoj i dalje za tu stranku glasovali.

Intervjui u takvim tjednicima s Matićem i Krpinom pokazatelj su zaplotnjačke manipulacije

I Krpina je prošli tjedan dao velik intervju drugom od dvaju središnjih ljevičarskih tjednika, Globusu, koji je dio medijskog imperija Jutarnjeg lista u vlasništvu odvjetničke obitelji Hanžeković. I Matić i Krpina, prvi svjesno, drugo nesvjesno, iskorišteni su za razorno seciranje Plenkovićeva HDZ-a i HDZ-a općenito. Sada kada radikalno ljevičarske snage nastoje preuzeti vlast od ljevičarskog HDZ-a koji još uvijek donekle uspješno hini da je i dalje stranka „desnog centra“ te da ima nekakvih obzira i prema pravom hrvatskom domoljublju. Takvo davanje javnog prostora u tim tjednicima dvojici hadezeovskih veterana pokazatelj je zaplotnjačke manipulacije. I koliko god toga pametnoga i točnoga i čestitoga ta dvojica rekli, pokazuje se da ni jedan ni drugi nemaju nikakav bolji odgovor za političku budućnost Hrvatske osim ili pročišćavanja HDZ-a, za što priznaju da ne postoje ni ljudi ni realne snage unutar te duboko kompromitirane i korumpirane i ižmikane stranke, ili odlaska HDZ-a u „ropotarnicu povijesti“, ili nastavljanja vladanja na temelju političkog klijentelizma i masovne političko-kadrovske korupcije, pogodovanja i ostaloga o čemu svakodnevno izvješćuju mediji i o čemu bjesomučno bruji opozicija.

Istina, Matić još gleda kako bi zamjenjivanjem Plenkovića nekim njegovim džokerom, čije ime nije htio otkriti, eventualno spasili stranku. On, koji je još 18. listopada 2015. izjavio glavnom uredniku Nacionala: „Karamarko je nesposoban, treba ga zamijeniti Plenković“, sada je razočaran u Plenkoviću. Htio bi da ga HDZ zamijeni osobom X. Y. – a ta po njemu nije ni Anušić ni Jandroković. I još nekoliko loših da bude zamijenjeno boljima: „Moraju pronaći nekoliko pojedinaca koji će promijeniti obrazac ponašanja svojih čelnika u odnosu na građane. Ako to ne urade, imat će velike probleme i mogu nestati s političke scene. Premda, istini za volju, ne bi bili ni prvi ni zadnji: kad politička stranka izgubi kompas, propadne. Kada govorimo jednoj stranci, moramo uvijek imati pred očima i druge stranke. Stvari se moraju promatrati i analizirati u kontekstu.“

Zakasnjela bitka za spašavanje HDZ-a putem vršnih kadrovskih promjena

Ukratko, dvojica veterana HDZ-a vode zakasnjelu bitku za spašavanje HDZ-a putem vršnih kadrovskih promjena. I dok Krpina misli i osjeća, kao i uvijek, primarno hrvatski, tražeći i svoje mjesto pod hrvatskim političkim, a i književnim, suncem, Matić nastupa s drugih pozicija, iako ni njemu ne nedostaje samohvale. Možda bi bilo pretjerano reći, možda i ne, da on nastupa s pozicija domaće „duboke države“ – koja je Plenkovića i dovela na mjesto šefa HDZ-a, a koji joj sada iz tašte umišljenosti i dijelom joj se otevši – mrsi račune. Što s obzirom na Matićevu trajnu osobnu bliskost s Manolićem i Mesićem i njihovim ljudima te s kasnijim HDZ-ovim tehnokratima predvođenima Gregurićem, od barake 1989. pa do ovih dana ne bi ni bilo nimalo iznenađujuće. Matić je naime uistinu uvijek nastupao kao „odgovoran drug“ i ozbiljan kritičar onoga što je štetno za sigurnu vladavinu.

Matić nigdje ne spominje katastrofalnu štetu koju su hrvatskoj politici nanijele neojugoslavenske i neokomunističke snage u simbiozi sa nacionalnim štetočinama u vrhovima HDZ-ove vlasti i poslije otvorenim apologetima prevladanog totalitarizma komunističkoga, naime s Manolićem, Mesićem i takvima. Naprotiv, on sada brani mlađe naraštaje takvih, možemovce i još neke takve tipove, koji demonstrativno prkose i hrvatstvu i katolištvu, veličaju „antifašizam“ i imaju nešto od „bratstva-jedinstva“, kao što je onaj kninski gradonačelnik Jelić. I pritom moralizira li, moralizira. Ne želeći vidjeti ni javnosti otkrivati one najdublje i najstrašnije uzroke nemoći i zla koje je o vratu hrvatskoga naroda obješeno od prije 80 ili stotinu godina kao mlinski kamen, iako ih nije nesvjestan.

Zašto Matiću smeta Tuđmanovo potpisivanje Daytonskog sporazuma?

Matić iznosi i niz Tuđmanovih „pogrješaka“, među kojima je i njegovo potpisivanje Daytonskog sporazuma. To može izazvati krivo razumijevanje kod manje upućenih u njegove političke pozicije. Mi naime koji smo iz Herceg-Bosne pratili što se u HDZ-u i u Zagrebu događalo tijekom 1990-ih, mi se dobro sjećamo da se „Manolićeva grupa“, odnosno frakcija unutar HDZ-a kojoj je pripadao i Nediljko Matić, frontalno suprotstavljala Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i uopće politici prema Bosni i Hercegovini kakvu su vodili i provodili Tuđman, Šušak i nebrojeni drugi, a koja je nama donijela mnogo dobra. Matiću je zasigurno, i s pravom, krivo što je Daytonom legalizirana agresorska tzv. Republika Srpska. No njemu zasigurno nije žao što je ukinuta Herceg-Bosna, protiv koje je bio, i da se njega pitalo, nikada je ne bi ni bilo. Kao što je i Tomislav Karamarko, poslije Mesićev suradnik u obaranju HDZ-a s vlasti godine 2000., protiv nje onda bio. I nju su – rame uz rame s Vesnom Pusić i legijom takvih – smatrali proizvodom „krive Tuđmanove politike“. (Istina, Karamarko se poslije odmaknuo do Mesića, no golema šteta bila je već učinjena.)

Iz cijelog intervjua vidi se da Matić jako dobro razumije koliko je politička korupcija i zloporaba HDZ-a za sebične privatne i klanovske interese negativni balast na tijelu HDZ-a. No iz cijelog intervjua gotovo se uopće ne vidi da razumije ono drugo što muči glavninu hrvatskog naroda. Onu svjesnu glavninu hrvatskog naroda koja gleda kako se već blizu četvrt stoljeća rastače hrvatstvo kakvo je promicao Tuđman s tadašnjim HDZ-om, i to u njegovim bitnim dimenzijama. Naprotiv, Matić hvali integriranje Hrvatske u europske i globalne organizacije kao vrhovne i dosegnute nacionalne ciljeve – onako kako to upravo čini i Plenković s legijom svojih pristaša i podanika.

Radi čega su ušli u HDZ, radi čega se njega i dalje drže, i zašto s drugima ne zapašu nešto novo?

Radi čega je Krpina početkom 1990. ušao u HDZ u Benkovcu, zna se: radi hrvatskog naroda, njegove slobode i države. Radi čega je Nediljko Matić u drugoj polovini 1989. pristupio inicijativnom krugu HDZ-a u Zagrebu, to je pitanje na koje nam on i dalje duguje javni odgovor. I on i mnogi koji su tada bili uključeni u političke aktivnosti, ali s vrlo raznovrsnim razlozima, ciljevima i motivima – kao što se to poslije i pokazalo, a i razotkrilo.

Ogorčenost Matića i Krpine onim što je loše u HDZ-u i njegovim vladama nije novijeg datuma. No ona ih još nije nagnala da „prelome štap“ nad HDZ-om i skupa s drugima takvima zapašu nešto novo. Da zasnuju političku platformu u kojoj bi sve bilo iznova definirano, primjereno današnjim potrebama hrvatskog naroda: i gledanje na hrvatsko nacionalno, i na hrvatsko socijalno pitanje, a i na sva ostala, nimalo lako rješiva, unutarnja, vanjska, ideološka i kadrovska pitanja. Na sva vitalna pitanja budućnosti hrvatskog naroda na koja HDZ, očito, a ni sva njemu suprotstavljena ljevičarija nemaju nikakav odgovor.

Ako si jednom zaista bio utemeljitelj, morao bi i danas biti sposoban nešto novo utemeljiti!

Posljednjih godina mnogo je onih koji se hvale time da su bili „utemeljitelji“ HDZ-a. Pa ako su to bili, ako su zaista – kako si umišljaju – znali kakve političke temelje ugraditi u novi nacionalni politički program davnih godina 1989. i 1990., kako to da otad sve do dana današnjega nisu u stanju postati utemeljiteljima nečega novoga i boljega od potrošenoga HDZ-a, a što bi, kao i onda, bilo hrvatski državotvorno?! – Nečega što bi izašlo iz začaranog kruga hadezeovske močvare u kojoj se svi takvi nezadovoljnici guše od njezina smrada, ali se nje i dalje drže i nisu u stanju ili ne žele zasnovati ništa izvan nje. Zaslužni neminovno i sami – kao i zastupnici i dužnosnici dugi niz godina – da se Tuđmanov HDZ u nju postupno, ali nezaustavljivo pretvarao, sve do ovih karikaturalnih razmjera pod „snažnim karizmatičnim liderom“ Plenkovićem. Kojem sada panično traže zamjenu. Onako kao što je Matić zazvao Plenkovića kao spasioca stranke još osam mjeseci prije pada ’nesposobnog’ Karamarka?

Plenković/HDZ ostvario sve ciljeve koje je postavio

 

Šiljo, Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori