Nenad Piskač: Shizofrene politike europskih ateista

Vrijeme:8 min, 8 sec

 

Može li se, osim u medicini, govoriti o shizofreniji u politici, tj. o politshizofreniji? Čini se da može. U to nas zorno uvjeravaju događaji na izmaku prošle i na početku ove godine. Mnogi se trude shizofrenu politiku i političko ponašanje prikazati kao jedinu ispravnu „našu zajedničku vrijednost“. Time u bolest zavode i uvode ne samo osobe, već i cijele narode, države i naddržavne ustanove. U klasičnoj političkoj misli moglo bi se reći kako je riječ o utopiji. No, suvremeni politshizofreničari mnogo su opasniji negoli su to svojedobno u 18. i 19. stoljeću bili prvi francuski i britanski socijalisti utopisti: Saint-Simon, Fourier, Babeuf, Cabet i Owen. Ove potonje upravo su ateisti marksističkoga usmjerenja prozvali utopistima, a njihova učenja utopijskim socijalizmom. A ovi prvi, danas aktualni, uzgojeni su dijelom u laboratorijima bivših totalitarnih režima, a drugim dijelom u mračnim hodnicima europske ljevice stasale na krilima pokreta iz godine 1968.

 

Ateizirane strukture EU nadmašile su maštu socijalista utopista

Tako, primjerice, shizofreno ateistička Europska unija na sprovod jednoga od najvećih europskih i svjetskih intelektualaca prošloga stoljeća i ovostoljetnoga pape, Josepha Ratzingera, odlučila je poslati – koga? Nikoga nije delegirala! EU i nedemokratski izabranu Europsku komisiju u kojoj sjedi i hrvatski „najveći vanjskopolitički uspjeh“ (A Plenković o D. Šuica), nitko nije predstavljao, što će reći da su euroateisti Ratzingera pročitali i svrstali među trajno nepodobne crkvene mislitelje. Taj prijezir visokoga intenziteta europskih ateista koji drmaju Europskom unijom, zapravo je prijezir prema europskim korijenima, a to znači i prema samoj Europi. Strukture EU i njihove sluge nadmašile su maštu starih socijalista utopista. Problem je što svoje fantazmagorije i nove utopije pokušavaju sprovesti u praksi (dosad im dobro ide), ovaj put bez revolucije, ali sad s taktikom postepenog kuhanja država i nacija.

Ateiziranoj strukturi EU nije potrebna nikakva Europa, ponajmanje ona povijesna. Njoj je dovoljna Europska unija i vlast u njoj i nad njom. Izbacivši Boga iz sebe, ona je ustoličila samu sebe kao boga koji vlada nekad suverenim europskim narodima i državama. Dakako, da se time na djelu pokazuje shizofrena politika – „skupina duševnih bolesti koje pripadaju endogenim psihozama“. Sačuvati mentalno zdravlje, bez obzira na nacionalnu pripadnost, prosječnom Europljaninu postaje sve teže. Prisiljen je vjerovati onima koji za sebe misle da su bog i batina, onima koji negiraju muško i žensko, onima koji u svoje ideološke kalupe tope osobe, obitelji i države, pa i nacionalne identitete i poput drvosječa sijeku korijene na kojima počiva europska civilizacija.

Prebacimo li se na domaći teren, vidjet ćemo da je situacija još shizofrenija negoli u europskom prosjeku. Ateizirani nacionalni aparatčici ovih dana po uvođenju poganskoga eura u Hrvatsku ne govore više o „hrvatskom narodu“ ili „Hrvatima“, već o bezidentitetskim „građanima“, a u još goroj inačici o „našim potrošačima“ (A. Mikulić, glavni državni inšpektorić). Stali su u obranu „potrošača“ od silne opasnosti „dizanja cijena“. A za dizanje cijena kriva je ponajprije vlada, među ostalim i zbog nametanja eura. Pa, da se zametne trag, i da se narod ne pobuni protiv eurototema, lopovi viču – držite lopova. U svakoj državi u kojoj je dosad nametnut euro došlo je do povećanja cijena života „potrošača“. To je pravilo bez iznimke. Predviđam da će budućnost te valute, koja u kovanoj inačici izgleda kao cirkuski žeton za vožnju autićima ili vrtnju na vrtuljku, završiti u ropotarnici kao što je završio, recimo, cirkus s jugoslavenskim dinarom. Ne daj Bože dugo čekati!

Shizofreni orkestar i jedan od njegovih solista

No, predstavnik plitke duboke države, stanoviti Mate Granić, uvjerava „potrošače“ i „građane“ kako bi Franjo Tuđman skakao od veselja zbog činjenice što su euroaparatčici odlučili ukinuti nacionalnu valutu – kunu, te nametnuli nadnacionalni euro. Riječ je o čistom nametanju shizofrene situacije! Iako primarno dolazi iz svijeta medicine, Granić iz nekoga razloga uopće ne prepoznaje shizofreniju na političkom polju. A čini se kako ne prepoznaje ni elementarnu laž od istine. Naime, kaj. Tuđman je o nacionalnoj valuti rekao: „U sva vremena i u svim zemljama uvođenje nacionalne valute imalo je veliko značenje u moralno političkom, psihološkom, smislu, pa prema tome i u gospodarskom“. Nije Granić jedini politmanipulator i nije jedini koji je bio blizu Predsjedniku a mislio suprotno od njega. Shizofrenom orkestru pridružili su se i brojni drugi „znani i neznani“ režimski junaci našeg doba.

Granić je specifičan po tomu što je netočno utvrdio da se Hrvatska uvođenjem eura potpuno odvojila od balkanskog prostora. „Promašio je ceo fudbal“. Naime, dan prije objave njegova intervjua u Zagrebu je izveden ateističkoshizofreni performans u kojemu je glavnu ulogu uz predsjednika vlade Plenkovića igrao srbijanski ministar, četnik, Dačić, pristigao iz „balkanskog prostora“. Kako bi Tri kralja Hrvati proslavili dolično shizofrenoj situaciji, ulogu trećega kralja u otetoj Hrvatskoj odigrao je neslomljivi ateist Pupovac. Ostalim apostolima ateizirane shizofrenije (kipočastitelima, černiložderilcima i megloliscima) preostalo je samo guditi njihovim gudalima o tomu tko je izvukao cent. Za drugo nisu sposobni, jer se, uz moralni invaliditet, nisu na vrijeme liječili od početnih sanaderiziranih simptoma protuhrvatske shizofrene politike. A sad se iz tog blata više ne mogu izvući, sve i da hoće, a u većini – ne će. Radije će naplatiti vjernost generalnom sekretaru, tko god to bio doma ili vani, i berivom osladiti povjerenu im ulogu, negoli istupiti iz hranidbenog lanca na vjetrometinu u kojoj žive slobodni ljudi („potrošači“). Imati ili biti? Marulić ili kobasica? Sve je to već viđeno i bezbroj puta u nacionalnoj povijesti potvrđeno. Da su, naime, kaj, izabrali „imati“ i „kobasicu“ i odbacili „biti“ i „Marulića“.

Zatiranjem kune i uvođenjem eura Hrvatska se nije, hoću reći – ne Graniću, već „potrošačima“, odvojila od balkanskog prostora, već od same sebe. Što je mnogo gore negoli biti u babaroga balkanskom prostoru!

Država nije psihijatrijska ustanova, iako se trude da postane

Država, međutim, nije ustanova za nametanje ili liječenje od simptoma shizofrenije, makar nas hrvatska stvarnost uvjerava iz dana u dan da jest upravo prostor za razmožavanje simptoma shizofrenije. Da jest, to bi sigurno primijetili dečki iz grčke kulture poput Platona ili Aristotela, ili genijalci rimskoga prava, a da o misliteljima koji su postavili treći stup identiteta Europe – kršćansku uljudbu – i ne govorimo. Aparatčici raspoređeni po državama trebaju po istom načelu kao što je to učinjeno u Europskoj uniji, zatrti sva tri stupa europske uljudbe i nametnuti politiku Europske komisije (Centralnog komiteta). U tom pogledu – bez obzira na to što su prijenos vlasti poslije prvih demokratskih izbora dogovarali Manolić i Račan i dogovorili je i dugoročno zacementirali suprotivo volji većine – Plenković je suvremeni Račan. A komu je bilo i ostalo u najvećem interesu zatrti pravi europski identitet u Hrvatskoj? Pa četnicima i njihovim slugama. Otud dolazi i poziv i dolazak četnika Dačića na privatni domjenak pupovčadi (uskoro će ga proglasiti Danom srpskohrvatske državnosti!) i njihova suhog zlata. Naravno da se takvo što ne može ostvarivati i provoditi u zdravom hrvatskom društvu. Zato je potrebno uvesti shizofreniju kao normalno stanje države i nacije.

Pogledajmo stoga pobliže o čemu se radi kad govorimo o politshizofeniji i duševnim bolesnicima koji drugima nameću shizofrenu sadašnjost i budućnost samo zato da bismo bili što manje svoji na svome. Slijedom natuknice Hrvatske enciklopedije shizofrenija je vrlo ozbiljna skupina duševnih bolesti. Shizofrenija je skup od četiri temeljna simptoma: Poremećaj misaonoga tijeka, poremećaj afektivnosti, ambivalentnost i autizam. Pozitivni simptomi shizofrenije su „halucinacije, sumanutosti, poremećaji mišljenja, shvaćanja, motorike i čuvstava“. Negativni simptomi su: „osjećajna ravnodušnost, nemogućnost uživanja u životnim radostima (anhedonija), bezvoljnost (avolicija) i siromaštvo govora (alogija)“.

Hrvatska državnost i odnos prema politshizofreniji

„Tvorničke postavke“ hrvatske državnosti odbacuju svaki oblik politshizofrenije. S druge strane politshizofreničari odbacuju temeljne postavke hrvatske državnosti (ponajviše tehnikom kuhanja žaba). Postaje dramatično važnim prepoznavanje politshizofreničara u hrvatskom političkom i medijskom prostoru, kako kao narod ne bismo pali u ralje, ili pak postali prekuhanim žabama, zbog daljnjih haluciniranja o euru, sumanutosti ugošćavanja neprijatelja hrvatske države, poremećenih mišljenja i shvaćanja „zajedničkih europskih vrijednosti“, motorike stanovite Ursule i drugih odnarođenaca, i čuvstava zadrtih euromeglolizaca, eurokipočastitela i euročerniložderilaca, ako već i jesmo zahvaćeni nekim politshizofrenim simptomima – primjerice – poremećenim misaonim tijekom, poremećenom afektivnošću, ambivalentnošću i autizmom.

Tvorničke postavke hrvatske državnosti ne poznaju osjećajnu ravnodušnost (tako prisutnu u odreknuću od kune), nemogućnost kunskog i drugog slobodnog i suverenog uživanja u životnim radostima, bezvoljnost nastalu dugogodišnjim postupnim kuhanjem žaba i siromaštvo govora – koje se očituje u aktualnoj nam hrvatskoj šutnji 21. stoljeća u vlastitoj državi u kojoj režim vlada uz pomoć nekoliko siromašnih govornih fraza skovanih našim novcima u kancelarijama bruxelleske ateizirane birokracije.

Traumatska iskustva u djetinjstvu i nasljedne sklonosti

Kao i u medicini, tako i u politici, shizofrenija se javlja u jedan posto stanovništva. I taj jedan posto da bude jači od volje i težnje hrvatskoga naroda?! Jedan posto od 4 milijuna iznosi – 40.000 politshizofreničara. Glavni među njima nameću nam neodređeno mišljenje, labilno, neprimjereno stvarnosti i praktičnim zadatcima, nameću nam gubitak sposobnosti primjerenih reakcija i osjećajnih modulacija, nameću istodobno suprotstavljene osjećaje i stajališta prema istom objektu ili sadržaju, i nameću nam uronjenost u vlastiti svijet mašte uz potpuni gubitak zanimanja za realitet. Drugim riječima uvode nas u kolektivno shizofreno stanje. Dokle to država i nacija mogu trpjeti trebalo bi pitati stručnjake iz bolnice u Vrapču. Pa i šire znanstvene krugove.

Za dodatno laičko razumijevanje shizofrenije u politici dobro je svakom bivšem Hrvatu s velikim H, sada „potrošaču“ s malim p, znati i ovo: „Uzroci shizofrenije još uvijek nisu u potpunosti objašnjeni; suvremena istraživanja pokazuju uzajamno djelovanje izvanjskih traumatskih iskustava (koja uzrokuju neurorazvojne poremećaje) u ranom djetinjstvu i nasljedne sklonosti. Kod shizofrenih bolesnika uočene su neke promjene na mozgu: povećanje moždanih klijetki, smanjenje moždanoga volumena, napose hipokampusa, sljepoočnoga i čeonoga režnja, a tehnikama funkcijskoga oslikavanja mozga izmjeren je smanjeni protok krvi te smanjeni metabolizam glukoze u kori predčeonoga područja. Utvrđeni su i neurokemijski poremećaji u središnjem živčanom sustavu“ (Hrvatska enciklopedija).

Povezani sadržaj:

PHB priopćaj br. 45: Izjava u povodu ukidanja kune i uvođenja eura

Šiljo: Zaslugom nitkovićkih vlastodržaca Hrvatska je pravo mjesto za “JLZ“

Nenad Piskač, Hrvatsko nebo