Šiljo ostarjeli vodoravni

Šiljo: Zaslugom nitkovićkih vlastodržaca Hrvatska je pravo mjesto za “JLZ“

Vrijeme:3 min, 23 sec

 

 

Još iz socijalizma ostala nam je kratica zagrebačkoga Jugoslavenskog leksikografskog zavoda – „JLZ“ – poznata i po prostačkom, ali „sočno“ slikovitom izrazu koji „pogađa u sridu“. Njime se kazivalo što „lud“ (L) čini „zbunjenomu“ (Z). Za tom kraticom posezalo se kada bi zbrka u nekom području postala nepodnošljiva, kada bi apsurd prevršio svaku mjeru.

Takvu apsurdnu zbrku imamo u Hrvatskoj upravo sada, no ona traje neometano već godinama, u području srbijanskih tužbi protiv hrvatskih branitelja, sada konkretno pilota. Srbija se poziva na svoje tobožnje pravo na „regionalnu“ pravosudnu nadležnost za ratne zločine počinjene i u Hrvatskoj.

U reagiranju od ponedjeljka Ministarstvo hrvatskih branitelja dokazuje i Srbiji i svima da ona nema takvu nadležnost te se upušta u tumačenje međunarodnog prava i moraliziranje. Braniteljsko ministarstvo postade tako i nadležno državno tijelo za međunarodno pravo, dobrosusjedske odnose i za etiku. Još otprije nadležno je za osvjetljivanje ratnih zločina iz II. svjetskog rata.  S kojima nema niti bi trebalo imati išta zajedničko. No HDZ je tako htio, i SDP prije njega. Branitelji se bave, ionako samo sporadičnim, istraživanje davnih portanih zločina. Toga nema nigdje na svijetu. „Ludilo, brale!“

Srbija nema pravo „biti gazda u tuđem dvorištu“, tvrdi Medvedovo ministarstvo. Pa dokazuje Srbiji što je što i pritom potvrđuje dobru volju za pravosudnom suradnjom, ali na pravim osnovama. Kaj god!

Istodobno, u prošli četvrtak ministar pravosuđa I. Malenica reče da je provedba srbijanskog zakona „problematična“. Nije dakle ona za Hrvatsku „absolutno neprihvatljiva“, nego samo „problematična“. I dodade: „Čekamo reakciju Ministarstva pravde Srbije“, misleći na službeno dostavljanje spominjanih navodnih tužbi. Ma što on ima čekati njihove tužbe?! I zbunjivati Hrvate nekakvim ulaženjem u raspravljanje sa srbijanskim tijelima te dokazivanjem po tisućiti put da je „VRA Oluja bila legitimna i da je vođena sukladno međunarodnom pravu što je utvrđeno i na Haškom sudu“! Komu on to “dokazuje”?

Kakvu to igru igra sa Srbijom i braniteljima ova bijednička, kukavička i prema hrvatskim braniteljima i mnogim drugima izdajnička državna vlast u Hrvatskoj? Zašto nije ona proglasila univerzalnu jurisdikciju Hrvatske nad Srbijom, koja je bila agresor i koja je kao agresor poražena? Zašto nije ona  pokrenula tisuće optužnica za logore te ratne i poratne zločine nad Hrvatima počinjenima i u Hrvatskoj i u Srbiji nad onima odvedenima u srbijanske logore. Od kojih se mnogi nisu vratili, nego se vode kao nestali? Zašto nije pokrenula procese zahtijevanja ratne odštete i suočavanja Srbije, njezinih vlada i akademije, njezine tzv. Crkve i mnogih drugih s užasnim, masovnim i genocidnim zločinima koje su počinili ili izazvali ili potaknuli nad ne-Srbima, pa i brojnim Srbima u Hrvatskoj?

Uostalom, nije li „napad najbolja obrana“? Ali ne – hrvatski ministri i ostali stalno su u defenzivi. Brane se umjesto da napadaju, dokazuju hrvatsku nedužnost umjesto da udaraju po velikosrbijanskoj, srbijanskoj i jugoslavenskoj krivnji. Žalosno, i za nacionalni kolektivni lelek. Ili za nacionalnu kolektivnu uzbunu. Ili za nacionalnu kolektivnu pobunu.

Hrvatska je unatrag 22 godine ponižavana iako je opstala kao država i junački i pravedno porazila osvajače. Ponižavana je pod Račan-Milanovićevim SDP-om i Mesićevim HNS-m te pod Sanader-Kosor-Plenkovićevim HDZ-om uortačenim s Pupovčevom klikom i ostalim manjinskim i većinskim AFŽ-klikama, jugovićima i nečasnim srboljubima i antihrvatima.

Hrvatska se s pažnjom, poštovanjem i punim uvažavanjem odnosi prema srpskoj barbarogenijskoj praksi, sazdanoj na lažima, poricanjima, drskosti i (p)osvajanju tuđega. Diplomatski je fina i „uviđavna“ i „konstruktivna“ prema onima, počevši od Vučića i Vulina, koji nikada nisu priznali nikakve agresorske i ostale zločine i zlodjela, u kojima su i sami ako ne izravno sudjelovali, a ono nosili političku i aktivističku i “podstrekačku” krivnju i odgovornost. Njihovih zločina bilo je neizmjerno mnogo i raznih vrsta, i cijeli ih je svijet osuđivao. No kao da je to izbrisano iz opće memorije. Vučić ne trenuvši upravo opet tvrdi da su Hrvati 1990-ih činili zločine nad Srbima, a nisu ih Srbi činili nad  Hrvatima. To sve pas s maslom ne bi pojeo, rekli bi fetivi Zagrebčani.

Zaslugom takvih nitkovićkih vlastodržaca Hrvatska se pretvorila u zemlju razvijenog luditisa i zbunjitisa. Postala je pravo mjesto za novi bratstvo-jedinstveni „JLZ“!

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara