HDZ BiH i “osmorka” možda neće riješiti Izborni zakon, ali će uspjeti zaustaviti hrvatsko-bošnjački konflikt

Vrijeme:7 min, 50 sec

 

 

Izborni rezultat, posve poremećeni odnosi u koaliciji HDZ-a BiH i SDA, koji su prijetili posve destabilizirati hrvatsko-bošnjački entitet Federaciju BiH, te međunarodne okolnosti i snažan poticaj izvana učinili su da se u Bosni i Hercegovini događaju tektonski poremećaji na ustaljenoj političkoj arhitekturi, gdje su vlast uglavnom, uz pojedine iznimke, dijelile nacionalne stranke.

Nužno vratiti povjerenje

Iako je ranije bilo sličnih pokušaja zajedničkog sudjelovanja u vlasti, vodeća hrvatska stranka HDZ BiH se 30 godina držala “oprobanog” recepta suradnje s najsnažnijom bošnjačkom strankom SDA, kojoj je sada na čelu Bakir Izetbegović. Doduše, u jednom su razdoblju na državnoj razini Vijeća ministara zajedno bili ministri iz “većinski bošnjačke stranke s multietničkim vodstvom”, kako su SDP BiH karakterizirali američki diplomati u depešama koje su svojedobno objavljene na portalu Wikileaksa, te dužnosnici vodeće hrvatske stranke HDZ-a BiH. No, u dva je navrata upravo takav SDP BiH, uz potporu međunarodne zajednice angažirane u BiH, upravo isključio vodeće hrvatske stranke iz vlasti. To je bilo u razdobljima od 2000. do 2002. te od 2010. do 2014., kada su ključni jamci Daytonskog mirovnog sporazuma vjerovali kako je moguće napraviti nadogradnju ovog dokumenta i državu usmjeriti prema građanskom modelu ustroja i pri tome posve negirati ravnotežu podjele vlasti među trima stranama koje su vodile krvavi rat od 1992. do 1995. godine.

Takvo što stranci su radili jer su vjerovali da će se tako osnažiti višenacionalne stranke koje neće tražiti samo glasove među svojim biračkim tijelom te tako nadići ratne podjele i trasirati put prema izgradnji države-nacije. Slično receptu koji je pokušavala nametnuti Austro-Ugarska ili pak bivša Jugoslavija izgradnjom instant-nacije, što je onda poslužilo većinskom nacionalizmu da se posve razmaše i pretvori u hegemona. Uz to, u značajnom broju zapadnih administracija vjerovali su kako tijekom rata nisu učinili dovoljno kako bi se spriječio genocid nad Bošnjacima, zbog čega se godinama išlo na ruku zahtjevima političkoga vodstva ovoga naroda. Ponajprije nauštrb tri i pol puta manje brojnijih Hrvata u entitetu Federaciji BiH jer su Srbi “riješili” svoje nacionalno pitanje uspostavom mini države – Republike Srpske.

Takav eksperiment stranaca pokazao se strateškim promašajem koji je odnose triju naroda koji su se počeli zatopljavati vratio u ratne rovove. Na scenu su posljedično došle/ostale stranke koje svoju potporu među biračima iz vlastitog naroda grade na temelju osjećaja ugroženosti od drugih naroda te proizvodnjom straha. Takvi su bili i posljednji opći izbori u BiH, na kojima je, primjerice, za Borjanu Krišto, koja je bila kandidatkinja hrvatskih stranaka okupljenih oko HNS-a BiH, glasovalo više od 180.000 hrvatskih birača, što se nije dogodilo još od 1998. godine. Iako nisu uspjeli srušiti Komšića, mobilizacija birača oko najsnažnijih hrvatskih stranaka najbolji je barometar koliko su pokušaji preglasavanja ovoga naroda urušili politički pluralizam, posljedično hrvatsko-bošnjačke odnose, ali i načeli Daytonski mirovni sporazum.

Međunarodna zajednica je zbog toga nakon posljednjih izbora učinila sve upravo suprotno od onoga na čemu je inzistirala 20 godina. Spriječila je isključivanje Hrvata iz izvršne vlasti, čime su uspjeli očuvati daytonsku formulu s tri ravnopravna konstitutivna naroda. Najdestruktivniju politiku prema Hrvatima posljednjih nekoliko godina imao je SDA, koji je uz pomoć Islamske zajednice uspio ugurati Željka Komšića u državno Predsjedništvo, no ne i realizirati uspostavu izvršne vlasti bez Hrvata. Ova je stranka prije toga srušila sve pregovore o izbornoj reformi. One u Neumu i Sarajevu, na kojima su posrednici bili predstavnici američke i europske administracije, a na kojoj su predstavnici hrvatske strane krajnje konstruktivno predlagali rješenja izmjena Izbornog zakona i Ustava BiH kako bi se spriječilo ponavljanje preglasavanja Hrvata, a što je posljedično vodilo narušavanju hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Takav odnos, a osobito najave Izetbegovića da planira nakon izbora ići istim putem, pozicionirao ga je na mjesto glavne zapreke stabiliziranju unutarnjih političkih prilika koje su u kontekstu krize u Ukrajini prijetile eskalirati u nepredvidivu krizu.

Zbog toga su čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović i predstavnici osam probošnjačkih stranaka ohrabreni uspostaviti nove vlasti nakon posljednjih izbora bez SDA, koji je, doduše, osvojio najveći broj bošnjačkih glasova. Stranke koje predvode Nermin Nikšić iz SDP-a BiH, Elmedin Konaković iz Naroda i pravde te Edin Forto iz Naše stranke u Sarajevu imaju četverogodišnje iskustvo u upravljanju najvažnijom sarajevskom županijom, u kojoj je SDA oporbena stranka. U međuvremenu je “trojka” tamo počela beskompromisnu borbu s korupcijom i kriminalom, a takav recept Amerikanci žele vidjeti i u ostatku BiH. No, na višim razinama vlasti, državi i entitetu Federaciji BiH rastu i “rizici”, pa je sada ključno kako postići dogovor o izbornoj i ustavnoj reformi s hrvatskim strankama, čime bi se vratilo povjerenje između Hrvata i Bošnjaka, čiji se odnosi smatraju kralježnicom stabilnosti cijele države.

Te obveze navedene su u programu zajedničkih načela između HDZ-a BiH i “osmorke” koji su čelnici stranaka trebali potpisati, simbolično, prije dva dana – 25. studenoga, na dan kada tek dio Bosne i Hercegovine obilježava Dan državnosti u spomen na zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodno-oslobodilačke borbe BiH, koje je održano toga dana u Mrkonjić Gradu 1943. godine. Čak su i partizani znali kako je važno očuvati višenacionalni identitet tadašnjih triju nacionalnih zajednica – Hrvata, Srba i Muslimana (Bošnjaka), navodeći kako republika mora biti “zbratimljena od jednakopravnih triju naroda” te istodobno biti “i srpska, i hrvatska i muslimanska”, a ne ekskluzivno u vlasništvu jednoga naroda. Svejedno, potpisivanje toga dokumenta odgođeno je za 29. studenoga.

Što sadrži dokument

Iako sudionici susreta HDZ-a, SDP-a i NiP-a u Mostaru potkraj tjedna nisu otkrili detalje, očito je da su radili na usuglašavanju dokumenta koji se našao, očekivano, na udaru političkih botova iz reda SDA i njegova radikalnog krila DF-a Željka Komšića. Na društvenim mrežama ne prestaju napadi kako su se SDP BiH i Narod i pravda prodali Čoviću te da radi mrvica vlasti izdaju Bošnjake i probosansku ideju. Odluka da HDZ BiH napravi veliki zaokret i promijeni partnera u vlasti, za mnoge je bila neočekivana, ali je kod većine dočekana s olakšanjem i očekivanjem da će se prekinuti hrvatsko-bošnjački konflikt. Iako se u dokumentu eksplicitno navodi kako će nove vlasti raditi na provedbi ustavnih i izbornih reformi, ne postoje jamstva kako će prilično heterogena probošnjačka “osmorka”, sastavljena od stranaka koje su doslovno desno krilo SDA, socijaldemokrati ili pak liberali, moći postići dogovor oko nadilaženja tih prijepora. Ponajprije jer su svjetonazorski jako udaljeni. Ponajprije Naša stranka koja zagovara potpuno rušenje daytonskog modela države i zaživljavanje isključivo sustava “jedan birač – jedan glas”, što je zapravo identično onomu što zagovara i SDA, ali s posve različitim motivima. Svejedno, dokumentom koji trebaju potpisati čelnici devet stranaka obvezuju se na provedbu svih presuda Europskog suda za ljudska prava te Ustavnoga suda BiH.

A to podrazumijeva osiguranje da predstavnici manjina mogu birati svoje predstavnike u najviša tijela vlasti s konstitutivnim narodima koji su do sada imali zajamčenu ulogu u Predsjedništvu BiH i Domu naroda.

Upravo je za vrijeme razgovora u Neumu odnosno Sarajevu oko izborne reforme HDZ BiH predlagao rješenja koja ispunjavaju očekivanja Europskog suda, ali i jamče da predstavnici konstitutivnih naroda budu u jednakoj poziciji. A to podrazumijeva eliminiranje fenomena “Komšić” za državno Predsjedništvo BiH te sprječavanje da se kroz Dom naroda biraju “fake” Hrvati koji se tamo lažno izjašnjavaju kao pripadnici toga naroda ili pak da ih većinski biraju bošnjački birači. Tu jednadžbu s više nepoznatih BiH ne uspijeva riješiti godinama. Svojevrstan zaokret bilo je ponovno snažnije angažiranje Sjedinjenih Država u BiH, koje su ohrabrile visokog predstavnika Christiana Schmidta na intervenciju. Ova najvažnija svjetska sila, ali i ključni jamac Daytonskog sporazuma, kako doznajemo, planira nastaviti još snažnije angažiranje. Najavio je to i u svome obraćanju američki državni tajnik Antony Blinken koji je u čestitki u povodu Dana državnosti rekao kako su pred BiH odlučujući tjedni za uspostavu vlasti i provedbu reformi koje bi zemlju trebale pogurati prema euroatlantskoj zajednici. Upravo je to kostur i programskoga dokumenta HDZ-a BiH i “osmorke” koji jedno posebno poglavlje posvećuje tom pitanju.

Drugi dio programskog dokumenta vezan je uz uspostavu pravne države i iskorjenjivanje “duboke države” te procesuiranje nedodirljive korupcije. Posebno one visokog profila. Treći segment tog dokumenta je ekonomija i socijalna država, kojim se nastoji olakšati poslovanje poduzetnicima, ali i transformirati sustav državne pomoći prema najosjetljivijim kategorijama stanovništva. Procjenjuje se kako bi tek i obvezivanje na provođenje ovih reformi, uz potpis koalicijskog sporazuma za BiH, otvorilo vrata kandidacijskoga statusa za članstvo u EU, o čemu bi Europsko vijeće moglo odlučivati već sredinom prosinca na zasjedanju u Bruxellesu. Samo ta činjenica promjene fokusa s teških tema oko kojih godinama nema rješenja bila bi veliki plus za BiH i njezine građane koji bi stanje beznađa zamijenili konkretnim ciljem i napretkom kroz provođenje institucionalnih i ekonomskih reformi.

Čak i ako ne bude moguće postići dogovor između hrvatskih i bošnjačkih stranaka oko izmjena Izbornoga zakona i Ustava BiH, što je jako delikatno jer je za takvo što potrebna potpora dviju trećina državnog Zastupničkog doma, veliki iskorak bio bi prestanak poticanja napetosti između Hrvata i Bošnjaka. To definitivno ne bi bilo moguće sa SDA. O tome najbolje svjedoče istupi čelnika ove stranke – Izetbegovića, ali i DF-a – Komšića, koji su, nakon što su shvatili da će u oporbu, nastavili koristiti identične narative o Hrvatima kao udruženom zločinačkom pothvatu, šovinistima, mrziteljima vlastite zemlje te prijetnjama da će se fenomen “Komšić” preseliti na druge razine vlasti. Kao i u medicini, nakon teškog trovanja organizma, najvažnije je ukloniti štetni izvor zaraze. U ovome slučaju koalicija s oporbom SDA prilika je za oporavak odnosa dvaju naroda. A time i same BiH!

Zoran Krešić, VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori