Zlatko Dalić je održao slatku lekciju engleskom prostaku i njegovoj jezičini
Vrijeme:2 min, 7 sec
Nakon svega viđenoga na Khalifi, Hrvatskoj ponovno vjerujemo, gotovo jednako koliko i nekada u Rusiji. Hrvatsku možda ponekad ulove kreativna blokada i grč, ali ona kada kada se razgoropadi i razmaše, nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Čarolija nije nestala, očito se samo bila pritajila! Poput čarolije djeluje nekada ono što na travnjaku demonstrira Dalićeva Hrvatska, premda na to ponekad treba nešto dulje čekati, ali – isplati se.
Posljednjih 15-tak minuta prvoga poluvremena, u kojima je Hrvatska, kolokvijalno rečeno, sakrila loptu Kanađanima, bilo je najbolje što je naša momčad proizvela na SP-u. I, hvala Bogu, bilo je dovoljno za spektakularan preokret i pobjedu, za novi val optimizma i pozitive, kao najavu uraganskoga naleta na Belgijce i kao pripremu za eliminacijsku fazu natjecanja.
>> Specijalna SP emisija, pogledajte kako se slavi u studiju Večernjeg: Ma on je čudo, takav se rodi jednom u 50 godina? Dalić? Taj pogađa sve!
Bila je ovo pobjeda hrvatskoga neslomljivoga karaktera, morala, nečega na što su nas vatreni već odavno naviknuli. Sjetite se, Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu 2018. godine čak tri puta bila u rezultatskom zaostatku, protiv Danske, Rusije i Engleske, evo sada i u Dohi protiv Kanade, a na tu nevolju kao da nije ni trepnula. Kao da ju je predvidjela i očekivala, pa joj je odjednom ubrizgana golema injekcija samopouzdanja, strasti i poleta kojim ruši sve pred sobom.
Imponira ta mirnoća, staloženost, racionalnost naših reprezentativaca u najškakljivijim situacijama. To je ogromna vrlina, nešto što posjeduju samo veliki šampioni, ili momčadi dostojne svjetske medalje.y
Lekcija svima koji sumnjaju u Kramarića
Bila je ovo slatka Dalićeva lekcija engleskome prostaku na klupi kanadske reprezentacije, čija je jezičina u najavi ove utakmice sigurno probudila inat našim momcima, a istodobno ovo je lekcija i svima onima koji su ikada posumnjali u klasu Andreja Kramarića.
Ovo je doista bila izvedba za pamćenje, gotovo pa simultanka zagrebačkoga velemajstora protiv Kanađana i prava je šteta što ova izvedba za čistu desetku nije bila okrunjena hat-trickom. Andrej ga je zaslužio. Da nekad nije nonšalantan, on bi ga i ostvario.
Nakon svega viđenoga na Khalifi, Hrvatskoj ponovno vjerujemo, gotovo jednako koliko i nekada u Rusiji. Hrvatsku možda ponekad ulove kreativna blokada i grč, ali ona kada kada se razgoropadi i razmaše, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nastavi li u ovom stilu, Hrvatska bi ponovno mogla biti jedna od najuzbudljivijih priča Svjetskog prvenstva.
Tomislav Dasović, VL/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
