Šiljo: Mit o „dobrom, hrvatskom, katoličkom, Tuđmanovu“ HDZ-u mora se razbiti – ili će taj mit razbiti Hrvatsku!
Vrijeme:4 min, 59 sec
U čemu je, dakle, sržni prolem? Sržni je problem – ako se zanemare samo tisuće ili koji desetak tisuća onih koji su za HDZ iz golog i sebičnog materijalnog interesa, udbaške ili partijske afilijacije, iz straha, tromosti i sličnih razloga – u glupavom mitu o „dobrom, hrvatskom, katoličkom, Tuđmanovu“ HDZ-u. Taj mit mora se stoga razbiti – ili će taj mit naposljetku razbiti Hrvatsku. Kud puklo da puklo (nakon što otvorena ljevica i preuzme izvršnu vlast)! Ne će tada biti kraj svijeta, kao što ni Jugoslavija nije bila kraj hrvatske povijesti i državnosti, koliko god njezini zatirači htjedoše da bude tako! Stoga: Ceterum censeo Carthaginem esse delendam! Mit o HDZ-u kao jamcu hrvatstva i kao središnjoj hrvatskoj političkoj snazi i organizaciji bez koje nam tobože prijeti nacionalni potop mora biti uništen. Da bi nešto novo, bolje, nešto ozbiljno, kvalitetno i čestito uopće moglo nastati.
Reakcije po portalima i društvenim mrežama na zbivanja u Ini i na reagiranje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića pokazuju da najveća dosad otkrivena pljačka u samostalnoj hrvatskoj državi ne izaziva bitne pomake u biračkim stajalištima. One koji su šutke, potiho, glasno ili agresivno branili i opravdavali sadašnji HDZ i njegove vlasti ni najnoviji skandal velikih razmjera nije pokolebao u njihovu prorežimstvu.
Takvo stanje duha dijela biračkoga tijela zvoni na uzbunu. Već prije mnogi su mislili da HDZ izgubio i povjerenje birača i razmjernu većinu glasačke potpore. No unatoč nizu afera, skandala, prijevara, muljanja, napuštanja temeljnih postavki, štićenja četnika, pristajanja uz dugine boje, smjena ministara, raznih manipulacija i nadasve tvrdokorne i bezobzirne neodgovornosti za domovinu i državu kojoj je na čelu, ta stranka uglavnom ne gubi svoje vjerno stado.
Istina je da je to „vjerno stado“ svedeno na manje od 20 posto svih hrvatskih birača. No istina je i to da s tako malim postotkom HDZ uspijeva iznova osvojiti više glasova od ostalih te u raznim kombinacijama vladati i državom i mnogim županijama, gradovima i općinama. Čitav izborni i politički i upravni sustav ove države tako je postavljen da on to i dalje uspijeva. Utoliko je problem veći, gledano s gledišta nacionalnog interesa, s gledišta legitimnosti, s gledišta demokracije i s gledišta pravednosti. Utoliko je i odgovornost onih koji se „drže HDZ-a i Plenkovića kao pijani plota“ veća, nepopravljivija i time tragičnija.
Glavni njihov argument, koliko god bio stupidan, glasi: HDZ je brana povratku crvenih, jugoslavenskih, liberalnih i ostalih anacionalnih i protukatoličkih snaga na vlast u državi.
Točno je da je HDZ brana takvima, ali je točno i to da on dok vlada podupire i ojačava upravo crvene, jugoslavenske, liberalne i ostale anacionalne i protukatoličke snage, samo što ih pritom kao takve prikriva, kako ne bi od sebe otjerao i dio od onih 17,5 posto birača koliko je na prošlim parlamentarnim izborima svoj glas dalo HDZ-u. U čemu je dakle ideološki gledano razlika između onoga što HDZ za njih brani i onoga od čega ih tobože brani? Razlika je u ambalaži, u omotnici, u izgledu, u vanjštini, u retorici, u simbolici i u interesnoj slizanosti „trona i oltara“.
S druge strane, posvemašnja korumpiranost HDZ-ovih vodećih ešalona na svim razinama vlasti, moći i utjecaja ugrožavaju i velik dio njegovih glasača i mnogi veći dio ostalih od kojih se sastoji hrvatski birački narod, skupa s njihovim malodobnim potomstvom i skupa s njihovom državom. To da je ovakvim vlastima i politika i država akutno i dugoročno na udaru upravo je danas upozorio enfant terrible iz Osijeka – Branimir Glavaš.
U čemu je, dakle, sržni prolem? Sržni je problem – ako se zanemare samo tisuće ili koji desetak tisuća onih koji su za HDZ iz golog i sebičnog materijalnog interesa, udbaške ili partijske afilijacije, iz straha, tromosti i sličnih razloga – u glupavom mitu o „dobrom, hrvatskom, katoličkom, Tuđmanovu“ HDZ-u. Taj mit mora se stoga razbiti – ili će taj mit naposljetku razbiti Hrvatsku. Kud puklo da puklo (nakon što otvorena ljevica i preuzme izvršnu vlast)! Na će tada biti kraj svijeta, kao što ni Jugoslavija nije bila kraj hrvatske povijesti i državnosti, koliko god njezini zatirači htjedoše da bude tako! Stoga: Ceterum censeo Carthaginem esse delendam! Mit o HDZ-u kao jamcu hrvatstva i kao središnjoj hrvatskoj političkoj snazi i organizaciji bez koje nam tobože prijeti nacionalni potop mora biti uništen. Da bi nešto novo, bolje, nešto ozbiljno, kvalitetno i čestito uopće moglo nastati.
Masovniji izostanak reakcija, sviđalica, dijeljenja i komentara na članke i kolumne poput ove tragično pokazuje da su mozgovi onih koji su i dalje privrženi HDZ-u zakrečeni, zaluđeni, zabluđeni… Ili da je već riječ o čistom tvrdoglavom inaćenju. O nepriznavanju mnogih da su sve dosad bili u krivu. Pokazuje i to da mnogi koji javno i privatno iskazuju razna nezadovoljstva HDZ-om, Plenkovićem i kompanijom ipak drže u džepovima palčeve u korist HDZ-a – kao takozvanomu „manjem zlu“. K vragu više i s „manjim zlom“! Pošaljimo ga k vragu kao i ono veće.
Takvima koji drže štangu HDZ-u zatvarajući sve više oba oka pred stvarnošću koja ih okružuje mora se otvoreno reći da su sukrivci dosadašnje i daljnje propasti svega vrijednoga, uzvišenoga i korisnoga za dobrobit zajednice, svega čemu su se prethodna pokoljenja hrvatskih sanjara, domoljuba i nacionalista nadala i za što su toliki i položili svoje živote. I da obrana HDZ-a kao brane od „neprijatelja svega što je nama sveto“ već dugo nije argument koji „drži vodu“. I da je HDZ postao iskvarena i lažljiva mreža sebičnih ljudi koja više ni na koji razuman način nije ni branjiva ni popravljiva. I da lošost drugih nije više valjano opravdanje za obranu nebranjivoga.
Povezani sadržaji:
Šiljo: I dezerter Plenković i nekoć junački HDZ pretvorili Hrvatsku u otirač za srpske opanke?
Šiljo/Hrvatsko nebo
