Kontroverzna smrt čovjeka s kojim je bilo ‘užitak raditi’ i interes javnosti

Novinar komercijalne Nove tv, Mislav Bago, jučer je preminuo. Smrt javne osobe zahtijeva cjelovitu i točnu informaciju. To se u demokratskome društvu zove „interes javnosti“.

Službenoga priopćenja za javnost o njegovu preminuću ni dvadeset i četiri sata nakon njega – nema, vjerojatno zato što je istraga u tijeku ili zato što uopće nije ni pokrenuta. Službeno priopćenje javnosti treba podastrijeti mjerodavna služba Ministarstva unutarnjih poslova. MUP je jučer prijepodne zbog „iznenadne smrti“ Mislava Bage zatvorio za promet Martićevu ulicu u središtu Zagreba, u kojoj je pokojnik stanovao.

Umjesto informacije javnosti je podastrta široka lepeza reagiranja, sućuti i sjećanja. Od nebitnih Maje Šuput i stanovite Severine, do bitnih – predsjednika Hrvatskoga sabora, Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske. Izrazi sućuti nebitnih i bitnih autora iskorišteni su za stvaranje pozitivnog dojma o liku i djelu pokojnika. Predsjednik Vlade, mr. Andrej Plenković, otvorio je sjednicu Vlade viješću s prigodnim slovom o smrti M. Bage, čime ga je postavio na razinu nacionalnog velikana. Članovima Vlade i hrvatskoj javnosti kazao je da je ovaj bio „čovjek s kojim je bilo užitak raditi“. To je u ovom trenutku jedina službena informacija izvršne vlasti.

Istodobno s pozlatom lika i djela pokojnika započele su u javnom prostoru i špekulacije o tomu da je preminuli bio narkoman, alkoholičar, homoseksualac, da je patio od depresije, da je bio hiv-pozitivan, da je noć uoči preminuća u njegovu stanu bila veselica, da je počinio suicid, te da je moguće ubijen guranjem s balkona četvrtoga kata. Koliko god ta pitanja bila osjetljiva i nekome neugodna, odgovori na njih u interesu su javnosti.

Odgovore trebaju dati službena državna tijela. Ona ne bi smjela podleći poruci predsjednika Vlade o tomu da mu je bio užitak raditi s pokojnikom, što god i gdje god da su njih dvojica zajedno radila. Ocjene pak o tomu kakav je pokojnik bio novinar treba prepustiti javnosti. U ovom trenutku kreću se u rasponu od ‘barda hrvatskoga novinarstva’, kako to tvrdi glavna struja kojoj je preminuli pripadao, pa do ‘režimskog novinara’ duboke države.

Ne bi li bilo normalno da su predsjednici Države, Sabora i Vlade pozvali državne ustanove da neovisnom istragom utvrde sve okolnosti i istinu u svezi s tom u najmanju ruku kontroverznom smrti javne osobe, te da o tome izvijeste javnost? Smrt očito nije bila samo „iznenadna“. K tomu, dogodila se, kako govore neslužbene vijesti, na javnoj površini. Javnost zavrjeđuje punu i na istini utemeljenu informaciju. Poluinformacija je manipulacija. Čudno je i to što nitko ne traži osnutak „istražnoga povjerenstva“, ili „inspekcije“, kao što se to prije nekoliko dana tražilo u povodu kontroverzne smrti jednog drugog novinara.
Bez obzira na to što će istražitelji eventualno ustanoviti i hoće li zadovoljiti demokratski standard interesa javnosti, novinar Mislav Bago bit će upamćen kao dugogodišnji vjerodostojan tv-prenositelj rezultata nevjerodostojnih predizbornih anketa, naručenih anketa o popularnosti političara i stranaka, te drugih vrsta dnevnopolitičkog anketiranja.

Hrvatsko nebo