Zoran Krešić: ‘Hrvat’ Fejzić žestoko je reagirao kad mu je Bošnjak ironično čestitao Božić, u posljednji tren spriječena tučnjava

Vrijeme:10 min, 50 sec

 

Edim Fejzić, Anel Šahinović i Razim Ralkić preko noći su osjetili ‘zov hrvatstva’ i voljom Bošnjaka izabrani u hrvatski klub Doma naroda. Iz ovoga je jasno koliko se bošnjačke stranke rugaju i Daytonu i Ustavnom sudu BiH, a i samome Schmidtu.

To je nedopustivo. On (Edim Fejzić) toliko je kompromitirao Bošnjake da je to nevjerojatno. Prije svega Bošnjake. Ja znam odakle potječem. Negdje moram imati korijenje. To je jednostavno zloporaba – kazala je u razgovoru za Večernji list Tonka Matović, jedna od rijetkih Hrvata koji žive u Goraždu, gradu na krajnjem istoku BiH koji tek Drina dijeli od Srbije. Ova ekonomistica podrijetlom iz Dalmacije, koja je odavno u mirovini, kaže da je bliska ideji socijaldemokracije, no smatra pogrešnim to što se događa s nacionalnom zloporabom prigodom predstavljanja Hrvata u institucijama vlasti u BiH.

– On (Fejzić) nikada nije došao u kapelicu da se makar s nama pozdravi. A uz to čuli ste vjerojatno da je imao neke malverzacije s dijasporom – dodaje.

Mala hrvatska katolička zajednica u Goraždu okuplja se oko velečasnog Josipa Tadića koji tamo ustrajno gradi crkvu posvećenu blaženim drinskim mučenicama koje su četnici gurnuli u smrt u Drugome svjetskom ratu. Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, svega su 24 Hrvata u Bosansko-podrinjskoj županiji, dok ih stvarno tek osam živi na tome području. Matović je na naš upit samo potvrdila problem koji je odavno i dio sustavnoga projekta probošnjačkih stranaka pretvaranja Federacije BiH u nacionalnu državicu ovoga naroda u kojoj bi Hrvati imali status manjine. Bošnjak i musliman iz Goražda Edim Fejzić jedan je od onih koji su zloupotrijebili problematični izborni zakon u BiH, koji su najprije osjetili “zov” za hrvatstvom, zatim bili voljom bošnjačke većine izabrani u hrvatski klub Doma naroda Parlamenta Federacije BiH te sve to jako dobro naplatili.

Dom naroda bih, čović, izetbegović, špirić | Autor : Armin Durgut/PIXSELLFoto: Armin Durgut/PIXSELL

Političko spletkarenje

Radi se o klasičnom političkome spletkaru i mešetaru, koji je čak za svoj razrađeni sustav prijevara i osuđen. Ali ne i izravno za prijevaru Hrvata nego zbog kupovanja glasova na temelju kojih je drugi put zaredom izabran u Županijsku skupštinu Bosansko-podrinjske županije na izborima 2018. godine, a onda posredno i u klub Hrvata Doma naroda Federacije BiH. Sud u Goraždu osudio je Fejzića u veljači 2021. uvjetno na godinu dana zatvora uz dvije godine kušnje. No, zanimljivo je kako mu pri tome nisu oduzeta politička prava jer je zapravo kupljenim glasovima ušao u skupštinu koja mu je bila odskočna daska kako bi četiri godine sjedio u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Sud mu je izrekao tek novčanu kaznu od 1000 bosanskih maraka, a on je od lažnog predstavljanja u četiri godine u Domu naroda zaradio oko 120.000 maraka (oko 60.000 eura). Nikada tijekom glasovanja o bilo kojoj “nacionalnoj” temi nije bio na strani izaslanika iz reda drugih hrvatskih stranaka, nego je podizao ruke zajedno s bošnjačkim kolegama u tome federalnome domu što također zorno svjedoči kojem klubu ustvari pripada. Žestoko je reagirao kada mu je jedan od bošnjačkih zastupnika u Skupštini Bosansko-podrinjske županije ironično čestitao Božić pa je u posljednjem trenutku spriječena tučnjava. On je tada poručio kako je musliman te da je zaslužan što su u ratu Bošnjaci opstali u toj županiji kojoj je prijetila sudbina genocida kao u Srebrenici i Žepi.

Na jednak način je iz Unsko-sanske županije u odlazeći hrvatski klub ušao još jedan Bošnjak, Anel Šahinović, koji je nedavno preminuo nakon teške bolesti. Njegov nasljednik u klubu Hrvata još je jedan Bošnjak, Razim Halkić, što je također u BiH i regiji izazivalo podsmijehe, no nije spriječilo zloupotrebe s nacionalnim izjašnjavanjem. Kako god to apsurdno zvučalo, možda je manji problem lažno izjašnjavanje nego nelegitimnost izbora izaslanika u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. U slučaju županija čija su sjedišta u Goraždu, odnosno Bihaću vrlo je jednostavno zaključiti da tamo izabrani hrvatski izaslanici zapravo nemaju legitimitet naroda koji bi trebali predstavljati. Dakle, Hrvata u svom slučaju.

Posebna je upravo Bosansko-podrinjska županija u kojoj hrvatska zajednica ima 24 člana. Za Edima Fejzića na izborima je glasovalo čak 319 birača, dakle gotovo 40 puta više nego što navodno ima Hrvata u toj županiji. Kada je na Kosovu u proljeće prošle godine u nacionalni parlament ove države izabrana Adrijana Hodžić kao predstavnica Bošnjaka, reagirala je tamošnja bošnjačka zajednica i dokazala da je ona zapravo izabrana glasovima srpske zajednice iz većinskih srpskih općina na sjeveru zemlje. Vrhovni sud Kosova poništio je izbor Hodžić te je mandat dodijelio Dudi Balje, Bošnjakinji koja je osvojila najviše glasova iz općina u kojima dominantno žive Bošnjaci. Sud je ocijenio da je presudno osigurati vezu između izabranog dužnosnika i nacionalne zajednice koju predstavlja. A najjednostavnije je to utvrditi na temelju područja s kojega su izabrani predstavnici. U BiH se takvo što pak pokušava osporiti tvrdnjama da se radi o diskriminaciji, dok se lažno izjašnjavanje te sustav prijevara kojim Bošnjaci biraju hrvatske zastupnike predstavlja vrhunskim dostignućem demokracije.

Dom naroda bih | Autor : Armin Durgut/PIXSELLFoto: Armin Durgut/PIXSELL

Ratnohuškačko Sarajevo Zahtjev Hrvata da se osigura autonoman izbor hrvatskih izaslanika u gornjem, nacionalno koncipiranome domu naziva se aparthejd-politikom. Zbog toga je, nakon što je visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt nagovijestio dalje moguće intervencije kako bi se makar djelomično spriječile zloporabe s izborom nacionalnih predstavnika Hrvata u Domu naroda, pokrenuta prava agitprop bošnjačka mašinerija. Uz domaće političare i medije, prednjače ugledni Bošnjaci poput Adisa Ahmetovića iz Bundestaga, baronese Arminke Helić iz Londona, ali i ratnohuškački aktivisti poput Reufa Bajrovića ili pak Emira Suljagića koji se ne ustručavaju iznositi laži, nastavljati dalje ocrnjivati Hrvate kao proputinovski, antimuslimanski ili pak antižidovski orijentirane. Sve je dodatno začinio politički čelnik Bakir Izetbegović ratnohuškačkim istupima s ciljem sprečavanja izbornih reformi, koje bi pak spriječile bošnjačku politiku da učini ono što je po identičnoj matrici pri raspadu Jugoslavije činio Slobodan Milošević.

Posljednja brana, pravi hrvatski Alamo za političko očuvanje Hrvatima u BiH predstavlja upravo Dom naroda. Zbog toga su toliko snažni pritisci bošnjačkih političara da se spriječe Hrvati kako bi izabrali presudan broj izaslanika ili pak zahtjevi da se smanje ovlasti ove institucije. Izmjene koje je najavio visoki predstavnik Christian Schmidt trebale bi makar djelomično smanjiti mogućnost da četiri puta brojniji Bošnjaci biraju presudan broj hrvatskih izaslanika, šest od ukupno 17 koliko broji svaki klub konstitutivnih naroda. Čak i s tim izmjenama Bošnjaci bi birali četiri ili pet izaslanika po svojoj mjeri. Zloporabe s izborom Hrvata i uspostavu vlasti uz ignoriranje gotovo čitavog jednog naroda omogućio je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch koji je 2002. obesmislio ulogu konstitutivnih naroda. Ovaj austrijski diplomat pravdao se potrebom provedbe odluke Ustavnoga suda BiH iz 2000. o konstitutivnosti naroda. No upravo je tada učvrstio podjelu zemlje jačajući poziciju Bošnjaka u Federaciji BiH i Srba i Republici Srpskoj.

Hrvatima je pak ostala borba za opstanak budući da su u manjinskom položaju u oba entiteta premda imaju po Daytonskom sporazumu zajamčenu konstitutivnu – jednakopravnu poziciju. Uz ukidanje pariteta u izvršnoj vlasti, što je bilo na štetu Hrvata, on je ovlastio trećinu kluba u Domu naroda iz svakoga naroda da može izabrati izvršnu vlast, a ne natpolovičnu što je bilo pravilo do njegovih izmjena Ustava. Sada je situacija takva da se iz svake od deset županije bira po jedan Hrvat u federalni Dom naroda. Čak i iz Bosansko-podrinjske županije u kojoj živi tek 0,004 posto Hrvata u odnosu na njihov ukupni broj u Federaciji BiH.

Bakir Izetbegović | Autor : Armin Durgut/PIXSELLFoto: Armin Durgut/PIXSELL

Radi usporedbe, iz Posavske županije također se bira jedan hrvatski izaslanik iako tamo živi 33.600 Hrvata te čine 6,8 posto ukupnog broja ovoga naroda. To u odnosu na županiju čije je sjedište Goražde predstavlja razliku od 1400 puta u vrijednosti mandata. Jednako kao i Edima Fejzića, bošnjački birači biraju hrvatske izaslanike u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, a za sljedeće izbore više bošnjačkih stranaka već je visoko na svojim listama pozicioniralo Hrvate s planom da ovom narodu otmu još jedan, šesti mandat u Srednjobosanskoj županiji koja je najteže stradala u proteklom ratu. Teorijski je sada moguće da 99 posto svih punoljetnih Hrvata na izborima 2. listopada glasuje za hrvatske stranke, a da ipak ovaj narod doslovno bude u oporbi zbog izbornog inženjeringa četiri puta brojnijih Bošnjaka. Dom naroda zato i jest zamišljen u Washingtonskom mirovnome sporazumu iz 1994. godine, kako bi uspostavio balans između Hrvata i Bošnjaka, da bi oni imali udjel u vlasti budući da se zastupnici u donjem, Zastupničkom domu biraju građanskim modelom jedan birač jedan glas.

Taj su sporazum Hrvati iz BiH potpisali na nagovor Zagreba i pristali na ukidanje vlastitog entiteta Herceg-Bosne te uspostavu Federacije BiH s jamstvima o podjeli vlasti i jasnoj ulozi ovoga naroda. Otada do danas ostale su tek ustavne naznake te ravnopravnosti te stotine rupa u zakonima koje bošnjački političari vješto zloupotrebljavaju. Uglavnom uz prešutnu ili stvarnu potporu međunarodne zajednice. Po riječima višeg asistenta Sveučilišta u Mostaru, doktoranda Ivana Ćubele, uloga i struktura Doma naroda, kako na državnoj, tako i razini Federacije BiH, institucionalno je zrcalo Daytonskog mirovnog sporazuma u cjelini.

SDA i Islamska zajednica

– Dom naroda FBiH i jest pod udarom bošnjačkog unitarizma, jer je najveća institucionalna prepreka za ovladavanje Federacijom kao entitetom ili federalnom jedinicom ove razine, jer je politička moć Daytonskim mirovnim sporazumom i koncentrirana u njima. Unitaristička politička matrica htjela je razbiti ili, u najgorem slučaju za njih, “razvodniti” konstitutivnost i nametnuti agendu odnosa demografske većine i manjine. Daytonski mirovni sporazum kreiran je da ne postoje većine i manjine, nego ravnopravna predstavljenost konstitutivnih naroda koja neutralizira silnice unitarizma i političke centralizacije moći – ističe Ćubela. On dodaje kako se ravnopravnost ne ogleda samo u Domu naroda, nego i u Predsjedništvu BiH gdje je voljom Bošnjaka u tri navrata Hrvatima nametnut Željko Komšić.

Iz federalnoga Doma naroda posredno se bira i sastav državnog Doma naroda BiH u kojemu se donose svi državni zakoni zajedno sa Zastupničkim domom Parlamenta BiH. Odlukom Ustavnoga suda BiH po apelaciji Bože Ljubića 2016. godine utvrđeno je da se mora zajamčiti izbor legitimnih političkih predstavnika Hrvata u Domu naroda, ali i na svim razinama vlasti. Ta kapitalno važna presuda do danas nije provedena. Njome se na najispravniji način tumači duh i slovo Daytonskog mirovnog sporazuma. A to je da se ustavna konstitutivnost, odnosno jednakopravnost triju naroda u praksi ostvaruje njihovim legitimnim političkim predstavljanjem. To teorijski znači da u vlasti moraju biti predstavnici koje tri konstitutivna naroda autonomno izaberu. U praksi to ne isključuje mogućnost da Željko Komšić može biti izabran u Predsjedništvo BiH. Ali kao predstavnik bošnjačkih birača. Ne hrvatskih.

Vođeno je na desetke pregovora hrvatskih i bošnjačkih stranaka oko tih izmjena izbornog zakonodavstva te ustava Federacije BiH. I uz posredovanje međunarodne zajednice. Bez uspjeha. Sve dok nedavno Schmidt nije nagovijestio da bi mogao odrediti cenzus od tri posto županijama za izbor izaslanika za Dom naroda. To zapravo znači da se iz Goražda ili Bihaća ne bi mogli izabrati fiktivni Hrvati ili pak Bošnjak iz Zapadnohercegovačke u kojoj živi 99,8 posto Hrvata. Upravo to je izazvalo bijes probošnjačkih stranaka koje su u središtu Sarajeva okupile oko 2500 prosvjednika stvarajući neviđen pritisak na visokog predstavnika. Na tome skupu za Hrvate se reklo da mogu stati u “dva vagona”, a dan kasnije bošnjački politički lider Bakir Izetbegović zaprijetio je ratom i nasiljem izjavivši da Bošnjaci “prebrojavaju” koliko imaju pušaka, obučenih mladića, lovaca. A sve zbog naznake da bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike u vlasti.

Skandaloznu Izetbegovićevu izjavu podupro je i poglavar Islamske zajednice Husein Kavazović. Nakon svega njemački političar popustio je pred pritiskom, a kasnije čak i najavio da će preispitati postojanje cenzusa od tri posto čime bi praktički ozakonio bošnjački plan za preuzimanje Doma naroda, smanjivanje njegovih ovlasti, istrebljenje Hrvata iz vlasti te potpuno ovladavanje Federacijom BiH i njezino pretvaranje u bošnjačku državicu. Pandan srpskoj državici – Republici Srpskoj koja je postala uzor bošnjačkoj politici za Federaciju BiH. Kako to izgleda u RS-u, pojasnio je Ivo Mijić iz Bosanskog Broda, hrvatski izaslanik u tamošnjem Vijeću naroda Republike Srpske.

Dom naroda bih | Autor : Armin Durgut/PIXSELLFoto: Armin Durgut/PIXSELL

Besmislenih 6 tjedana

– U više smo navrata do sada pokretali pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Nakon što Srbi uvijek imaju više ruku, počevši od Narodne skupštine i ministarstva, sve naše odluke uglavnom padaju. Mi koji se brinemo za zaštitu vitalnog interesa u suštini jedino možemo prolongirati donošenje odluke, zakona, propisa, odnosno njihova stupanja na snagu u roku od šest mjeseci, koliko traje procedura. Na kraju se potvrdi onakva odluku kakvu je donijela Narodna skupština Republike Srpske u kojoj su apsolutna većina Srbi – tvrdi Mijić. On dodaje da će Hrvati u Federaciji BiH doživjeti sličnu sudbinu ako se nastavi s preglasavanjem ili oslabi uloga Doma naroda ovoga entiteta.

– Na taj način bila bi ukinuta sva prava Hrvata u Federaciji BiH. Oni bi tada bili isto što smo mi i Bošnjaci u Republici Srpskoj. Ništa – upozorava hrvatski izaslanik u Vijeću naroda Republike Srpske. Visoki predstavnik ostavio je šest tjedana bošnjačkim i hrvatskim strankama koji istječu sredinom rujna kako bi se pokušale u produžecima dogovoriti o načinu biranja izaslanika Doma naroda Federacije BiH te odredbi o funkcioniranju institucija ovoga entiteta. S obzirom na ratnohuškačku retoriku kojoj svjedočimo, posve različita viđenja uređenja BiH, ali i s obzirom na to da se zemlja praktički nalazi pred općim izborima, teško je očekivati bilo kakav dogovor.

Zoran Krešić/VL/ /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.