Mario Marcos Ostojić: Šiljina poruka i oporuka (pogovor za digitalnu zbirku kolumni)

Britak i ironičan kad piše o neprijatelju, a pun vjere i pouzdanja u opravdanu hrvatsku borbu za slobodu, Šiljo je perom izvršio dužnost hrvatskog intelektualca i borca za hrvatsku slobodu. Većina čitatelja njegovih kolumni nije se pitala tko je zapravo Šiljo, nego su bili usredotočeni na sadržaj. No, bilo je i onih koji su se osjećali prozvanima ili iz nekog drugog razloga silno željeli doznati tko je iza Šilje koji proziva, razotkriva i osvjetljuje. Pretpostavljali su tko je, ali ne znaju i ne će doznati, i to ih muči. Važnije od toga tko jest ili nije Šiljo jest iz bogatog sadržaja njegovih kolumni iščitati glavne poruke koje su i njegova oporuka onima koji se istinski brinu o sudbini hrvatskog naroda te su svjesni potrebe intelektualnog i političkog rasta da bi bili dorasli razumijevanju i ostvarivanju istinske slobode. Koju valja čuvati kao trajno načelo, a ne predati ju neprijateljima hrvatskog naroda da ju oni unište.

Šiljo/“Oluja“ je značila oslobođenje zemlje; nije ostvareno oslobođenje države!

Hrvatske, ljudske i kršćanske – neprolazne – vrijednosti

Šiljo je kritički progovarao o stvarnosti u prvim godinama ovoga desetljeća i uporno preispitivao sve. On svojim kolumnama potiče na razmišljanje, uznemiruje mogućnike i sve one koji žele satrti kritičko razmišljanje. I, naravno, pritom je plaćao cijenu zbog toga što slobodno razmišlja i što poziva i potiče druge da i oni to čine. Mnogi  su napadali njegove kolumne zbog beskompromisnog i argumentiranog iznošenja bolnih istina a da nisu ulazili u dubinu njegovih razmišljanja. Smetalo im je ponajviše to što je Šiljo bio svjestan stvarnosti, sposoban analizirati argumente, sumnjati u lažne iluzije koje stvaraju kontrolirani mediji. Stršila je njegova uvjerenost kako je moguće osloboditi se od površnih i sebičnih govora te ponuditi narodu opciju cjelovitijeg života.

Oproštajni Šiljo/Mršava postignuća pokreta hrvatskog otpora monopolu vlasti HDZ-a i SDP-a

Šiljo nas je 31. prosinca 2023. napustio medijski prešućen i daleko od očiju javnosti. Nije dobio javno priznanje, niti je za nj mario. Ostavio je iza sebe ljudske vrline, odanost duhovnim i svjetovnim idealima, postojanost i upornost, običaj da stvari opiše onakvima kakve jesu, a ne kakvima bi ih drugi htjeli vidjeti. Vrsni intelektualac, bez oholosti i egoizma, bez taštine i prijezira prema slabijima, blag ali odvažan i nepopustljiv u obrani državotvornih načela i političkih stavova. Politiku i rad za uspostavu istinske slobode smatrao je svojom ljudskom i građanskom dužnošću svjestan da nema plodonosne politike bez ljubavi prema narodu niti ljubavi prema narodu bez ljubavi prema svakom čovjeku. Taj kršćanski humanizam prožimao je njegove kolumne ulijevajući u njima one neprolazne vrijednosti kojima nam je težiti.

Nužno je suprotstaviti se prodanim dušama, izdajnicima, lažljivcima i oportunistima

Šiljo je zagovarao vjeru u sposobnost hrvatskog naroda jer te vjere ne može nestati nakon što se tako snažno izrazila 1990. Današnja „elita“ hrvatskom narodu otežava put prema istinskoj slobodi. Hrvatski narod danas u svojoj nutrini nosi budućnost koju nikakva sadašnjost ne može uništiti. Najvažnije je vjerovati. Tko zna promatrati snagu raznih neuspjeha i njihovu ulogu zidanja temelja, koji se ne vide ali bez kojih nema države, taj može i danas vjerovati u sposobnost hrvatskog naroda.

Šiljo: Što je ostalo od tuđmanizma?

Šiljo stavlja u prvi plan važnost posjedovanja ispravnog kuta gledanja, shvaćanja i djelovanja odgovorne osobe u konkretnim političkim prilikama. Taj put pokazali su nam naši velikani, a na nama je da njime nastavimo ići čineći sve što možemo u borbi za opravdane ideale hrvatskog naroda, bez kompleksa spram tomu što drugi o njima misle: ne, dakle, ravnati se sukladno željama drugih na štetu nacionalnih interesa. Šiljina je logika – pred svima i odlučno tražiti i zahtijevati ostvarenje prava hrvatskog naroda protiveći se svakoj demagogiji, laži, neodređenosti i parcijalnoj kalkulaciji. Narodni život može se uspješno graditi i razvijati samo ako poštenje prevlada u javnom i političkom životu. Stoga je nužno suprotstaviti se prodanim dušama, izdajnicima, lažljivcima i oportunistima.

Naša sloboda mora biti djelo naše volje, naše savjesti i našeg idealizma

Šiljo: „Priča“ o politici pretvorila se u „burlesku“ s ljudima u politici

Naša sloboda mora biti djelo naše volje, naše savjesti i našeg idealizma. Oslobođenje je izvršeno, ali borba za slobodu nastavlja se trajno. Ne postoji nijedan argument s kojim bi se nas Hrvate moglo uvjeriti da ne treba srušiti bilo koju vlast koja nam koči put prema slobodi i koja odgovara vanjskim faktorima više nego svom narodu. Ti vanjski čimbenici moraju spoznati da će Hrvat srušiti svaku vlast koja nije njegova, ma koliko dugo rušenje trajalo. Nemojmo pretjerano voditi računa komu se to u svijetu sviđa ili ne sviđa. Kad je riječ o Hrvatskoj, mora se u njoj provoditi ono što se nama Hrvatima sviđa, naša volja i htijenja, jer naša sloboda mora biti odraz naše volje, savjesti i idealizma. Jugoslavija je propala. Naša unutarnja diktatura propast će samo ako mi u sebi budemo slobodni. Onako kako su slobodne Šiljine kolumne.

Etika – važna za formiranje kriterija razlučivanja i odlučivanja u širokom krugu tema

Šiljo: Društvo bez postojanoga kodificiranog morala vodi u „totalitarnu anarhiju“!

Etika je, poučava nas Šiljin tekst i kontekst, važna za formiranje kriterija razlučivanja: što se može i što se mora, što je hitno i što je važno, što je legalno i što je legitimno, što je učinkovito i što je ispravno, što je inovativno i što je odgovorno. Bez tog razlučivanja javni život izložen je opasnoj konfuziji, vjerovanju da svaki tehnološki napredak, svaka slučajna većina, svako novo „ljudsko pravo“, svaka odluka odozgor – formalno važeća ili svaka institucionalna umotvorina jest automatski moralno prihvatljiva. Ako etika želi biti na visini u današnjem vremenu, mora vratiti svoju najzahtjevniju funkciju: ne samo misliti dobro nego pomoći boljem odlučivanju, ne samo upozoriti na opasnost nego izgraditi kriterije, ne samo abstraktno braniti vrijednosti nego ih  pretvoriti u javne smjernice. Kada se odluke odražavaju na stvarni život, njihova legitimnost ovisi i o mogućnosti sagledavanja razloga, prihvaćanja posljedica i odgovornosti pred drugima za posljedice djelovanja. Biti dakle slobodan i istodobno odgovoran. To je ono što isijava iz Šiljinih kolumni. Određeno društvo ne mjeri se samo po onomu što može učiniti nego i po onomu što nije učinilo, a moglo je učiniti. Etika koju zahtjeva ovo naše vrijeme mora ponuditi konkretne kriterije odlučivanja pred složenim javnim raspravama. Šiljo je u kontinuiranoj „javnoj raspravi“. U kojoj pokazuje široki raspon tema o kojima može relevantno javno raspravljati.

Želja za izgradnjom alternative baštinicima jugoslavenskog komunizma i retoričkim „nacionalistima“

Iz njegovih tekstova proizlazi i želja za izgradnjom alternative baštinicima jugoslavenskog komunizma. O njima se može ukratko reći da im politika pretvara naciju u koloniju (u političkom smislu, od vanjskopolitičkoga do ekologijskoga). Zapostavljanje općega dobra u korist politika usmjerenih prema osobnoj koristi značajke su vladanja baštinika jugoslavenskoga komunizma. Šiljo je naspram njima u konstantnoj kritici, nekad blagoj, nekad izravnoj i oštroj. Njih je stoga najviše i zanimao Šiljin identitet – kako bi mu ’uputili drugarsku kritiku’. Žalosno je vidjeti kako i danas dio neiseljene mladeži polaže svoje nade na dvije glavne političke snage (koje su prije 1990. bile jedna) i ne vide da obje ovise o interesima velikih. Provodeći i usklađujući politike s njihovima, oni zauzvrat poput Lazara ispod gospodareva stola dobivaju mrvice.

Šiljo: Imamo dvostruk problem: previše i hrvatskih neprijatelja i lažnih hrvatskih prijatelja! (2)

Jedna od Šiljinih (o)poruka jest i ova: Izgraditi alternativu retoričkim „nacionalistima“, koje se sve više prepoznaje kao isprazna laprdala, koja u javnom prostoru kompromitiraju izvorni hrvatski nacionalizam svojom sadržajnom prazninom. A to čine i ubacivanjem u nj stranih štetnih sadržaja, političke mlakosti i neodređenosti, čak i služenjem svojim navodnim protivnicima i neprijateljima. Šiljo je točno primijetio koliko je golem napor ulagan u onemogućivanje da se stvori politička alternativa, neka samostalna suvremena nacionalistička opcija. Tu i tamo zadržan je nacionalistički folklor, ali su napuštena temeljna nacionalistička načela, što je dovelo do pasivizacije istinskih nacionalista i do pretvaranja nacionalizma u nostalgiju ili u negaciju nacionalizma.

Posijao je sjeme… a plodovi izvršenog „deržanstva“ ne ovise više o njemu

Šiljo: Hrvatski idealisti, „realisti“ i dijalektika povijesti

Šiljo je izvršio svoje „deržanstvo“ (A. Starčević). Posijao je sjeme, a gdje, kada i kako će, ako će, biti plodova ne ovisi više o njemu. Njegove kolumne ispunjenje su na osobnoj razini, na onoj za koju je odgovoran, kao i svaki slobodan državljanin. Oporučno ostavlja sve svoje kolumne onima koji su spremni razmišljati. Onima koji su sposobni mijenjati svoja stajališta u sudaru s čvrstim dokazima ili argumentima. Šiljina riječ i misao nije za ignorante svih vrsta i boja.

Naizgled Šiljine kolumne čitateljima mogu izgledati pesimistične jer opisuju stvarno stanje stvari bez uljepšavanja. No, ako dublje uđe u njihov sadržaj, Šiljin čitatelj otkrit će da im je prava svrha poticati ljude da pomognu svom narodu vratiti izgubljenu sudbinu u vlastite ruke i učiniti ih sposobnima odlučivati o sebi samima. Sadašnjost toliko puta i tako dugo od vojnog oslobođenja izgleda beznadno, no zasigurno postoje ljudi koji su voljni razmišljati i djelovati u Šiljinu smjeru slobode i odgovornosti. U pitanju je samo povezanost i organizacija ljudi i ciljeva.

Mario Marcos Ostojić/Hrvatsko nebo