Zoran Krešić: Hrvati će se pluralizirati kada ih se prestane preglasavati

Ključna rečenica kojom bošnjački politički pregovarači nastoje diskreditirati zahtjeve hrvatske strane kada nestane argumentirane rasprave jest kako Hrvati rješenjima traže da na vodećim pozicijama zauvijek na vlasti bude HDZ BiH, odnosno da “vječno” pozicija člana Predsjedništva BiH bude rezervirana za njegova čelnika Dragana Čovića.

Spin o modelima

To se moglo čuti, ovisno o tome koji je sastanak u pitanju, od različitih sudionika nakon završenih pregovora u Neumu odnosno Sarajevu. Čak su nedavno bile plasirane i teorije kako su bošnjačke stranke ponudile takva rješenja po kojima bi HDZ zasigurno dobio poziciju člana Predsjedništva BiH, no drugi dio ponude nije objavljen. Uz to, dodatno je objašnjeno kako je to zapravo odličan prijedlog o sustavu elektora, ali koji, eto, hrvatski pregovarači nisu prihvatili.

Postavlja se logično pitanje – ako je rješenje bilo savršeno za Hrvate, zašto bi ga Čović odbacio, ali i drugi hrvatski pregovarač koji je sudjelovao u razgovorima. Najprije s međunarodnim posrednicima iz SAD-a i EU-a, a onda i samostalno. U suštini, rješenja koja su kao svoj prijedlog nudili bošnjački pregovarači zapravo predstavljaju truli kompromis oko kojega se Dragan Čović ni Ilija Cvitanović nisu mogli složiti. Riječ je o elektorskom modelu po kojemu bi šest većinski bošnjačkih županija imalo više od dvostruko više elektora od četiri većinski hrvatske. U slučaju kada bi se bošnjačke stranke dogovorile, a Hrvati imali samo jednoga kandidata, pa čak i da iziđu svi njihovi birači, svejedno bi u državno Predsjedništvo bila izabrana dvojica probošnjačkih političara.

S druge strane, ono što je, uz činjenicu da postoji velika opasnost od nacionalnog izbornog inženjeringa na štetu Hrvata, jednako štetna činjenica je da bi se Hrvati morali ponovno mobilizirati uz jednu političku opciju kako ne bi bili u opasnosti biti preglasani. Tim cementiranjem pozicije Hrvati bi zapravo definitivno izgubili mogućnost razvijanja političkog pluralizma te nastavak vlasti HDZ-a BiH.

S druge strane, počesto se također iz dijela medija iz Sarajeva mogu čuti i optužbe kako HDZ zapravo “minira” sve razgovore kako bi što dulje vladao. Kada se pak stave u istu ravan sve te tvrdnje, ali i prijedlog HNS-a BiH o izbornoj reformi koja se tiče načina biranja članova Predsjedništva BiH te izaslanika za federalni Dom naroda, onda se dolazi do zaključka kako je riječ o čistome medijskom spinu. Prijedlozima po kojima HDZ BiH i HNS traže da Hrvati presudno odlučuju oko biranja predstavnika u nacionalno koncipirane institucije zapravo je jedini put da Hrvati prestanu biti u strahu da će biti preglasani te da mogu slobodno odlučiti za koga glasovati. Uostalom, politički pluralizam upravo je zaživio kod Bošnjaka koji zbog brojnosti nemaju takvu vrstu problema kao Hrvati ili kod Srba koji imaju doslovno državicu unutar države.

Na štetu HDZ-a

Omogućavanje Hrvatima da mogu samostalno odlučiti vjerojatno je najviše bilo na štetu samoga HDZ-a BiH koji bi u tome trenutku izgubio monopol zastupanja Hrvata u BiH. Zbog toga je od presudnog značenja što će donijeti predstojeća izborna reforma za cijeli hrvatski korpus, ne samo političare. U slučaju da to budu rješenja koja će ostaviti trunku sumnje u mogućnost manipulacije ovim narodom, ponovno će se događati homogeniziranje njihova biračkoga tijela. U suprotnom, i kod Hrvata bi posve izvjesno došlo do daljnjeg polariziranja više opcija unutar samoga HDZ-a, ali i sadašnjih oporbenih stranaka HDZ-a 1990., HNP-a, HSS, HSP-a… Uz to, valjalo bi očekivati i konačno “rađanje” lijevih političkih ideja i opcija koje gotovo nikako nisu mogle uspjeti među Hrvatima u BiH, i to upravo zbog nerješavanja pretpolitičkih pitanja vezanih uz nacionalnu emancipaciju.

Zoran Krešić/VL/Hrvatsko nebo