ZORICA VUKOVIĆ: NASLJEDNICI ‘ARTURA’
Vrijeme:16 min, 39 sec
Živimo u vremenu pametnih satova, pametnih telefona, pametnih kuća, pametnih frižidera, pametnih usisavača … i sve glupljih ljudi nad kojima je izvršena ‘lobotomija’, a da toga mnogi nisu svjesni.
Nedavno, a svi stariji od 32 godine toga se sjećaju, izvršena je strašna agresija velikosrpske soldateske na ‘ovim prostorima’… I kao ništa se nije dogodilo.
Početkom školske godine 2021./2022. Kristina Dobi iz Darde na FB je 6.9.2021. objavila:
Nakon što joj je ‘status’ uklonjen s FB, evo opet Kristine 8.9.2021.): „Lijep pozdrav svim ljudima dobre volje. Vidim da se prašina digla nakon moje objave (koja je uklonjena s Facebooka zbog ‘govora mržnje’), pa ću se opet
malo oglasiti. Prvo bih napomenula…da niti u jednom trenutku nisam rekla ništa protiv zastave, niti države. Živim tu, ovdje sam rođena i odrasla, Hrvatska je moja domovina. Ono što me je naljutilo bio je tekst napisan preko siluete vojnika (koji uopće nije hrvatski, ali kao da je to ikome važno). Ne mogu shvatiti kako ikome može biti prihvatljivo i normalno da se djeci poklanjaju stihovi koji zrače negativom i mržnjom prema svemu nehrvatskom. Argumenti poput ‘živimo u Hrvatskoj, to su hrvatski vojnik i zastava’ prihvatljivi su samo onima niže razine inteligencije… Isto tako mnogi nisu ni moju objavu shvatili onako kako je napisana, ili ju nisu htjeli tako shvatiti, jer naš se narod baš voli prepirati na ovakve teme.
Jako je tužno to što se toliko ljudi zamara razlikama u genima i imenima, a onda namjerno provocira te što su drugačiji.
‘Ljubi bližnjega svoga’ ne odnosi se samo na svog bližnjeg Hrvata, katolika ili istomišljenika, već i onog čudnog susjeda preko puta koji ne kiti bor 24.12. kao ti, već malo kasnije. Hvala na pažnji (bome sam je puno dobila ovih dana).“
Kristina se naljutila i vidjela što ne stoji na bilježnici, ali to valjda tako treba biti kad osnove hrvatske povijesti nismo učili (mi ostarjeli), ne uče ni sada, a hoće li učiti u budućnosti teško je povjerovati s ovakvom političkom ‘elitom’.
Kad je Kolinda GK, bivša predsjednica RH, pozvala Vučića u Hrvatsku tada je na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća u Dvorani Vatroslav Lisinski rekla da joj je drago što ih može pozdraviti kao njihova predsjednica (svi do jednog dali joj glas?). Istaknula je kako je Vatroslav Lisinski 1847. godine s prijateljima posjetio Srbiju održavši više koncerata te da joj je drago što u Beogradu i danas djeluje Muzička škola Vatroslav Lisinski. Rekla je kako su diktatorski režimi i tri rata ostavili traume i frustracije koje i danas osjećamo. „Iako se ne možemo u svemu složiti, došlo je vrijeme da se vodimo razboritošću, a ne strastima,“ zaključila je.
Koji diktatorski režimi, Koli nije rekla.
Porfirije je mantrao da su Srbi i Hrvati jedan narod: „Legitimno je da se to jedinstvo razvijalo u više pravaca, ali ono iz te prošlosti i u naše vrijeme pokazuje da je vrlo snažno.“ Rekao je kako je još Porfirogenet (945. – 959.) pisao o jednom narodu, a da lingvisti mogu objasniti da korijeni SRB i HRV dolaze iz istog značenja. No nije zaboravio napomenuti kako pravoslavni Srbi žive kao u Africi nedaleko Zagreba, te kao problem istaknuo njihov strah koji osjećaju u Hrvatskoj.
Porfirijevu mantru izgovorio je ovih dana i otac tenisača Đokovića koji ima problem u Australiji: „Ovo je borba i za vas Hrvate! Mi smo jedan narod.“
Nasreću, tu njihovu tvrdnju demantira povijest. Evo kako su reagirali povodom potpisivanja neostvarenog Konkordata između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije 1937. godine: u tiskari Srpske patrijaršije u Srijemskim Karlovcima bio je otisnut u više tisuća primjeraka (na ćirilici) veoma uvredljivi letak po Vatikan i Katoličku crkvu naslovljen Kletva vile Hilandarke. Tekst je poduži, pa je ovdje skraćen, nakon što autor pita što se to čuje…
No se kletva sa svetinja čuje
Našom zemljom bolno odjekuje
Kletvom grmi Hilandarka vila
S Hilandara, Savina oltara…
Pa ovako vila progovara:
Ko je Srbin i srpskoga roda
I od srpske krvi i poroda
Nek glas čuje sa svetog oltara
Kako Gospod izdajnike kara
Rim i papa, jezuitska šapa
Sindžir kuju i podmuklo snuju
Našu Srpsku crkvu da okuju
U sindžir i u lance ljute
Da nam slavu i svetinje spute
Da nas brišu sa zemljina lica
To Rim traži i papinska stolica
Još ja čujem da u srpskom rodu
Živih klica sramnih izdajnika
Što će rodu pljunuti u lice
Za zlatnike papine stolice
Ko svog glasa za Konkordat dao
Bog veliki i njegova vila
Naredio pa se ispunilo.
Usta mu se za vrat okrenula
Guba mu se na dom nastirala
Obadva mu oka iskopala
Dje kretao nikad ne stizao
Od šta bežo od tog ne pobego
Naopako noge okrenuo
Sa psima se oko kosti klao
Iz pasjega korita lokao
Oko vrata verige nosio
S verigama uz kolac skakao
Pseća smeća njemu hrana bila
Dom mu crna koprena zavila
Ognjište mu kiša ugasila
Krv mu kučka, Bože, polokala
Na pseći se sugrob odmarao
Potkovice konjske obuvao
Uskrsova jaja ne šarao
A sam svoja creva parao
Vrat slomio na Vavedenije
Manit lajo na Voskrsenije…
Zašto je važno znati kakvu su bratsku ljubav 1937. gajili svetosavski prvaci prema katoličkoj braći? Bl. Alojzije Stepinac postao je zagrebački nadbiskup 1937. godine. I oni se s tim činom nisu pomirili do danas.
Ta ‘braća’ Crnogorce smatraju ‘drugim okom u glavi’, pa je Porfirije izveo desant na Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Mišić Predrag (FB, 1.9.2021.): „Neki će sebi uzeti za pravo da pišu o HPC. Godine 1920. nakaradnim ukazom kralja Aleksandra ujedinjuju se sve pravoslavne crkve; gle čuda od Makedonske, Hrvatske, Crnogorske zajednički naziv je srpska pravoslavna crkva. Znači gase HPC. Godine 1942. Ante Pavelić je rehabilitira; na čelu je arhiepiskop Gregorij Ivanovič Maksimov. 1945. partizani ga ubijaju i gase izvornu crkvu pravoslavaca u Hrvatskoj. Mnogi pokušaji obnove doživljavaju neuspjeh.
Pa da pojasnim, porijeklom ili rodom sam Srbin, rođenjem sam Hrvat, svoju domovinu sa životom ću branit. Pravoslavac sam po Bogu i vjeri. Ja o tom odlučujem. U mojoj jedinoj domovini želim hoću, moram. Domovino moja, premijeru, predsjedniče, narode hrvatski, želim se molit Bogu, imat Božić, Uskrs, slavu Sv. Nikole. Znam da me vi kao narod podržavate u tome, hoću svoju crkvu.
Želim, hoću, moram bit uz crnogorski narod, iako su činili zlo mojoj domovini. Zašto? Zato što želim HPC u Hrvatskoj. Crnogorci sretno vam! Isto to i od vas Đetići tražim.“
Zanimljivo da je konzervativca Predraga Mišića sa zajedničke liste s Domovinskim pokretom za Sabor 2020. maknuo Marijan Pavliček tada predsjednik HKS. Bio je to zahtjev HDZ-ovca Tomislava Čuljka – Mistrije (zidarska žlica) jer je protiv Mišića bio Pupovac.
Zločinačka tvorevina je obilježavala svoj zločin 9.1.2022. Pridružio im se Plenkijev koalicijski partner, plačljivi etno-biznismen poznat po atentatu limunom. Nisu se spominjali Manjača i Omarska. Nisu se stidjeli zločina u selu Briševu kojeg su slavne čete vile Hilandarke 24. i 25. srpnja 1992. zbrisali s lica zemlje i brutalno ubile 70 Hrvata mladih i starih, te razorili i zapalili 65 obiteljskih kuća i katoličku crkvu.
Briševo je postalo mučilište hrvatskog naroda u BiH kao što je to bila i Škabrnja u RH. U tom strašnom zločinu, Srbi su protjerali iz banjalučkog kraja preko 200 000 Hrvata.
Plenković je 10.1.2022. branio svog političkog partnera, vrludajući po šumama i kamenjaru: „Što se tiče stava RH, a i Vlade oko tih zbivanja, znate da sam u prosicu bio u Sarajevu i da smo poslali poruku o cjelovitosti BiH. Večeras ću imati radnu večeru s Bakirom Izetbegovićem u Dubrovniku gdje ćemo razgovarati o budućnosti BiH. Što se tiče ovoga u Banjoj Luci i Pupovca, on je bio samo u akademiji i to kao šef SNV-a, koliko znam postojala je i značajna potpora obnovi Banovine nakon potresa… On tamo nije ništa govorio niti je imao nekakvu ulogu. Mi smo protiv svih poruka koje imaju separatističke konotacije za BiH.“
Karolina Vidović Krišto pokušala je vratiti Plenkovića s ‘krivog kolosijeka’: „Vi, gospodine Plenkoviću, i Vaši saborski zastupnici dužni ste distancirati se od Pupovčevih rabota, te ga trenutačno isključiti iz koalicije, jer ukoliko to ne učinite to bi značilo da je Pupovac u ime vladajuće koalicije, to jest, u Vaše ime sudjelovao na tom skupu.
Vi i Vaš koalicijski partner biste se trebali opredijeliti – jeste li za Ratka Mladića i Radovana Karadžića, ili za Tuđmana i europske vrijednosti.“
„Zaista smiješna izjava (Plenkovićeva)… Kao da je Pupovac nekakav početnik – politički ili đački – a on mu je stvaratelj. U tom smislu, smiješna je da smješnija ne može biti. Ona isprika, zna se zbog čega se tako govori i zbog čega on tako koristi. Na ovaj način Plenković je potvrdio da je na sceni duboka politička trgovina između SDSS-a i HDZ-a da bi HDZ-ova Vlada ostala i dalje na vlasti,“ istaknuo je Nenad Vlahović 11.1-2022..
„Može li jedan čovjek, govorim tu u prvome redu o Miloradu Pupovcu, tako se ponašati bez sankcija koje bi trebao podnijeti Plenković? No za njega nema sankcija, on je zaštićen. Sasvim sigurno ne samo od Plenkovića, ima on zaštitu i od drugih, čak i iz inozemstva…
Ako je istina to što kaže Plenković, zašto je Pupovac otišao sada? Zašto nije otišao prije tog događaja ili poslije? Ono sve nema opravdanja. Suosjećam s tragedijom stanovnika Banovine, no je li ovo bio trenutak da se Pupovac išao u Banju Luku pravdati?“
Vlahović kaže da Pupovac odlazi na događaje i u Republiku Srbiju kod Vučića. „Stvoren je trokut, mislim da to i laik primjećuje. Taj trokut ide od Srbije, preko istočne Slavonije, Republike Srpske i tamo dolje do Knina. To je očigledno, vidljivo, nije to teško protumačiti ni ocijeniti o čemu se tu radi.“
Interesantnu je stvar izrekao Nenad Vlahović da za Pupovca nema sankcija i da ga štiti Plenković kao i oni iz inozemstva. Nije li se s tim prijateljima svojevremeno hvalio i Pupovac? A i Šeks je spominjao gremije.
Tko su oni? I zašto je bivši francuski predsjednik François Maurice Adrien Marie Mitterrand (1916. – 1996.) u lipnju 1992. posjetio Karadžića na Palama i tako mu pomogao. I zašto je ‘mladac’ Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron (1977.), predsjednik Francuske, na velebnom skupu u Beogradu govorio srpski, spominjući prijateljstvo i blagonaklonost Vučiću?
Pa tko su oni? Tko su ti ljudi koji su dozvolili zločinačku tvorevinu i koji stalno nešto kroz prste gledaju ‘nebeskom narodu’ koji stalno nešto izmišlja i laže? Okrivili su Slovence, a posebno Hrvate za raspad Jugoslavije. A tko je načeo Jugoslaviju?
Činjenica je da je Srbija prva republika SFRJ koja je proglasila samostalnost i odvojila se iz njenog pravnog sustava. Taj podatak ruši temelje na kojima Srbija zasniva svoju propagandu o devedesetima. Dana 28. rujna 1990. Srbija je proglasila ustav u kojem se ukida naziv socijalistička i ostaje samo Republika Srbija.
Član 1. Republika Srbija je demokratska država svih građana koji u njoj žive, zasnovana na slobodama i pravima čoveka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi.
Član 2. Suverenost pripada svim građanima Republike Srbije. Građani ostvaruju suverenost referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Itd…
Takva odluka znači instant smrt za svaku federalnu državu. A onda su sebi ‘isprintali’ 3 milijarde i 400 milijuna dolara u dinarima u doba kad je cijeli inozemni dug SFRJ iznosio dvadesetak milijarda dolara. Naime, znali su da to znači kraj i da takvo nešto čini opstanak SFRJ nemogućim. Ali to su bile njihove pripreme za rat. Skupili su novac, oružje, odradili političku i diplomatsku pripremu. I krenuli u krvavo osvajanje kao vanjski agresor.
Koliko ljudi to zna?
Za razliku, referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. svibnja 1991., nakon neuspjelih pregovora s tom zločinačkom kamarilom. Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH.
No to ‘nebeskom narodu’ nije bilo dovoljno jer su htjeli i dio hrvatskog teritorija, pa se vratimo opet ljudima ‘iz sjene’.
Tamo negdje početkom dvadesetog stoljeća svijetu su objavljeni Protokoli… Ni danas se ne zna tko ih je napisao, ali se zna da su se neki grčevito od njih distancirali i da su mnoga izdanja zaplijenjena i uništena. Ipak je ostalo dovoljno da se može shvatiti što su stvaratelji Protokola… htjeli.
Kod nas su Protokoli… objavljeni uz komentar i uredništvo Franje Letića 1996. na 160 stranica. To je precizno osmišljena strategija kako će ‘elita’ osvojiti sve države svijeta i staviti sve pod svoju nadležnost: od kolijevke pa do groba, od gospodarstva, politike, trgovine, bankarstva, kulture, vjere i duše naroda. Nevjerojatno da je strategija osmišljena u 19. st., a aktualna je posebno danas.
Pa kaže: „Civilizacija ne može opstati bez apsolutnog despotizma, jer nju ne uvode mase nego njihove vođe koji god oni bili.“ (str. 40)
„Narod na osobit način časti one koji u sebi utjelovljuju silu. Pri svakom činu nasilja viču: ‘To je zbilja nitkov, ali kako je spretan!’“ (46)
„Spriječit ćemo vrijedne ljude da izađu na glas: masa im pod našim vodstvom neće dati da se istaknu.“ (48) „Nema ništa pogubnije od osobne inicijative. Ako je ona genijalna, može učiniti više nego milijun pojedinaca.“ (70) Zato je treba otežati.
Primjer: Admiral Davor Domazet Lošo je 5.1.2020. prokomentirao rezultata anketa, prema kojima Zoran Milanović dobiva izbore: „Ništa nije nepoznato onome tko se malo bavi analizama, sve je bilo jasno i prije dva, dva i pol mjeseca, onda kada su ankete pokazivale da u drugom krugu jedini Škoro pobjeđuje i Grabar-Kitarović i Milanovića. I tada su upregnuto sve što se može upregnuti i s jedne i s druge strane, učinjeno je sve da Škoro ne uđe u drugi krug, iz jednostavnoga razloga što je ponudio ono što je očekivalo bilo naroda kako se to nekada izrazio Alojzije Stepinac, a bilo naroda traži promjenu. Otklon od politike 20 izgubljenih godina smo imali, a to je proizvela politika HDZ-a, odnosno SDP-a.“
„Srušiti vjeru u Boga i nadoknaditi je matematičkim formulama, pohlepom i materijalnim interesima.“ (59) Ove godine nestao Krist iz javnog prostora, a umjesto njega pojavljuje se Orešar – demon. Papa propagira moralno okaljana cjepiva umjesto da naviješta Evanđelje.
Naglasak se posebno daje na uzurpaciji štampe. Danas je to sve prisutno na televiziji, filmovima i internetu gdje postoji stroga cenzura. Protokoli… savjetuju da se kroz štampu izaziva nezadovoljstvo, ogovaranje da bi se oslabio duh naroda. „Mi ćemo konačno staviti brnjicu novinarima…“ (88) A brnjicu smo dobili svi, ne samo novinari.
Zatim predlažu porez na publikacije koje su njima nepodobne. Sjetimo se Ninočkinog poreza na ‘šund’ za knjige generala Praljka.
To je samo mali dio u kojem prepoznajemo ono što su neki prokazali kao teoriju zavjere, a koju mi živimo. Jer sve što je zapisano u Protokolima ili se već ostvarilo ili je u tijeku ili je na najboljem putu da se ostvari, a tu im itekako pomažu nova tehnološka dostignuća.
Henry Ford (1863. – 1947.) je financirao tiskanje Protokola… u SAD 1920. i u jednom intervjuu objavljenom u ‘New York Worldu’, 17. veljače 1921. je rekao: „Jedino što želim reći o Protokolima jest da se oni poklapaju s onim što se događa. Oni su 16 godina stari i do sada su se poklapali sa svjetskom situacijom. Poklapaju se i danas.“
Josip Jurčević (1951.), povjesničar: „S Protokolima se proteklih stotinjak godina na različite načine i puno manipuliralo, kako bi se na taj način prikrilo njihov objektivni značaj i značenje. Manipulacija se događala prema tipičnoj stručnoj metodologiji, a u tome je najvažnije da se žarište promatranja sustavno skretalo na manje bitna pitanja.
Najvažnije, u sadržaju Protokola je predstavljen veoma suvremen, precizan i jasan svjetski, globalni, upravljački model i program. Razvoj globalističkih događanja u proteklih stotinjak godina i njegovi današnji rezultati bjelodano svjedoče da je taj program u visokom stupnju uspostavljen u gotovo cijelom svijetu.“
Robin de Ruiter (1975.) nizozemsko-španjolski novinar i publicist: „Pritom vidimo da su Protokoli, koje je zapadni svijet žigosao kao čistu izmišljotinu, umjesto toga vješto dokumentirana povijest pravih vladara našeg svijeta.“
Mladen Lojkić (1953.) hrvatski je katolički publicist, književnik i nakladnik, teoretičar državništva i slobodnog zidarstva: „Ostaje činjenica da je to djelo ‘proročka knjiga’.“
Zašto mnoge stvari nismo znali? Jer je ‘ekipica’ uzurpirala obrazovanje, izdavaštvo, kulturu, pa tek sad razumijemo kako Smojino Velo misto nije bilo tako simpatično, nakon ponovljenog gledanja, kao što se to činilo u Jugi.
Antun Mateš (1945.) hrvatski slikar, grafičar, putopisac i hrvač, nakon knjige ‘Šezdesete u Zagrebu’, izdao je knjigu ‘Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu’. U razgovoru s novinarom Markom Juričem rekao je da su osamdesete bile lijepe Jugoslavenima, ‘ali nama su to bile olovne godine’.
Uglavnom, Mateš je pisao o svojim doživljajima i svom dojmu s puno fotografija. Tako je ispričao i crticu o nepismenim partizanima koji su okupirali Zagreb 1945. i usput poubijali ili protjerali hrvatsku intelektualnu elitu. Svjetski poznatog glazbenika i dirigenta Lovru von Matačića (1899. – 1985.) nisu smjeli ubiti, pa su ga prognali u Skopje.
Dakle, nepismenu su ekipu opismenjavali tako da su u jednoj godini završili četiri razreda. Pravi lumeni!
Onda su ih poslali u HNK da bojkotiraju izvedbu opere hrvatskog domoljuba, opernog dirigenta i skladatelja Jakova Gotovca (1895. – 1982.). ‘Školarci’ su viklali: „Dolje artur! Dolje artur!“ Naime nisu znali pročitati riječ autor. I tako je ‘artur’ Jakov morao pobjeći kroz ‘katakombe’ HNK. Ovaj događaj Matešu je ispričao Jakovov sin Pero Gotovac (1927. – 2017.), skladatelj, dirigent i glazbeni producent.
Danas nasljednici ‘pametnih školaraca’ upravljaju Hrvatskom.
Kad je 15. siječnja 1992. Hrvatska međunarodno priznata, pomislila sam kao i Franjo: „Imamo Hrvatsku!“ A onda sam se nemalo iznenadila kad smo se s izleta maturanata iz Baške vraćali negdje sredinom svibnja 1994. godine. Neki od naših đaka su se spremali na ‘cajke’. Meni nezamislivo. A velik je dio Hrvatske tada bio još okupiran.
Da tragedija bude veća, nekolicina mladih iz Hrvatske je išla na te ‘cajke’ u Beograd dočekati 2022. godinu. I što se dogodi? Netragom nestade mladić iz Splita. Srpski policajci muljaju, a onda im Plenković u pomoć šalje hrvatske policajce.
„Dogodilo se ono što sam tvrdio prije dva dana kada su oni otišli u Beograd. Njih je srpska policija iskoristila za alibi. Sada im je lako reći da je hrvatska policija bila dolje, pregledala cijeli spis i javno potvrdila da su oni napravili i poduzeli sve što su mogli. Gerovac se na konferenciji uopće nije osvrnuo na katastrofalnu pogrešku policije kada je u 10 sati zaprimila prijavu Matejevih prijatelja, i zamislite, njih poslala da obilaze beogradske bolnice. Zamislite da u toj situaciji, došli ste iz Splita, obilazite bolnice u Beogradu i ne znate ništa, niti kome se obratiti. Umjesto toga, policija je to mogla srediti u pola sata telefonski. Oni već znaju tko su odgovorne osobe i mogli su to vrlo brzo provjeriti. U pola 11 su mogli znati je li Matej u bolnici i krenuti u potragu. Po meni, hrvatska policija daje lažni alibi srpskoj policiji.“ rekao je kriminalist Željko Cvrtila 12.1.2022., koji od početka istrage upozorava da se čine pogreške u koracima.
„Hrvatska policija se trebala uključiti odmah i onda bi to imalo svrhe. Oni su sad mogli pročitati spis i to je sve. Ali u deset dana, svi mogući tragovi koji su uništeni ili izgubljeni, ili snimke koje nisu izuzete – sve je otišlo u nepovrat. Nitko to više ne može vratiti ili popraviti.“
I tako. Mnogo toga ode u propast. Možemo samo pomisliti što bi se dogodilo u suprotnom slučaju.
A od silne hvale o novcu iz EU, za obnovu, čini se neće biti ništa. Ili je i to upisano protokolima? Nesposobno ili namjerno?
NACIONALNI INTERESI
Dok naciju svatko svoju ljubi,
Štiti, gradi, u svom srcu nosi…
Za to vr’jeme zlurado se trubi
Kako sve to s logikom se kosi.
Tri odnosa primjetit se može:
Čestit odnos nacionalista,
Dva ostala, sačuvaj nas, Bože,
Šovinista, ili čak nacista.
Svaku zemlju, pa i našu resi
Sretan narod i nacija živa,
Jer vitalni to su interesi,
Na tom ona slobodu uživa.
Tko rastjera nacionaliste,
Može l’ biti od tog nešto luđe,
Podržava tako šoviniste,
Il’ naciste i naredbe tuđe!?
Nikola Duspara
Zorica Vuković, Hrvatsko nebo
