Dinko Pejčinović: BILO JEDNOM U ZAGREBU

Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu, pred pola milijuna ljudi, unatoč zlogukim najavama protekao je bez i najmanjeg incidenta.

Publika, organizatori, državne i lokalne službe, svi su bili na visini zadatka. Za razliku od njih, sredstva priopćavanja mjesecima unaprijed najavljivala su
„raspad sustava“, valjda po uzoru na naše zapadne uzore. I doista, kako izgledaju masovna okupljanja i proslave u, primjerice, jednoj Francuskoj? Krvavi neredi, pljačke trgovina, palež automobila, stotine uhićenih, deseci povrijeđenih policajaca… Sve smo to vidjeli puno puta, pa valjda sad i najtvrđi ljevičari u Hrvatskoj shvaćaju u koliko sigurnoj državi imaju sreću živjeti?!

Izmišljanje neprijatelja

Kad je početkom 2022. Rusija napala Ukrajinu, kao izgovor za agresiju poslužile su Putinove tvrdnje o potrebi „denacifikacije“ i „demilitarizacije“ Ukrajine.
Sličnu priču lansirali su početkom devedesetih pobunjeni Srbi i jugo-armada kako bi, barem pred strancima, opravdali napad na Hrvatsku i bezbrojne zločine
koje su počinili. Ukratko, kad god nekome zatreba opravdanje za napad na susjednu državu (ili političke protivnike), odmah se poseže za „argumentom“
borbe protiv fašizma, pri čemu se uporno zaboravlja da je ta ideologija 1945. potpuno poražena, i više ne postoji nikakva šansa za njezino ponovno pojavljivanje. Isto bi se moglo reći i za tzv. ustaštvo, pojam koji je danas lišen bilo kakvog „uznemirujućeg“ sadržaja. Na što se svode kritike Thompsona i njegovih obožavatelja? Na jedan, u osnovi benigan, poklič kojim počinje pjesma „Čavoglave“! Nešto slično imaju i Ukrajinci, s tom razlikom što je uzvik „Slava
Ukrajini“, unatoč poveznicama s drugim svjetskim ratom, danas u potpunosti rehabilitiran i legaliziran, čak i na „antifašističkom“ Zapadu. Zašto bi u Hrvatskoj
bilo drukčije? Tijekom Domovinskog rata, a i nakon njega, koristilo se mnogo toga što bi zlonamjerne kritičare moglo podsjećati na NDH, poput grba, zastave,
himne, monete i ZDS-a. Samim time svi ti simboli postali su integralni dio najslavnijeg dijela hrvatske povijesti, pa ih se više ne može promatrati u kontekstu drugog svjetskog rata. Navedimo samo jedan primjer koji to dokazuje!

Ustašijada

Četvrtog kolovoza 1995., na samom početku „Oluje“, Hrvatska televizija čitavo jutro emitirala je domoljubne pjesme, a na prvom, počasnom mjestu Čavoglave“ u integralnoj inačici s pozdravom „Za dom spremni“. Nakon toga, bilo kakve kritike te pjesme, i bilo kakvo povezivanje s ustašama, postali su bespredmetni i zastarjeli. Razumljivo je da mnogima u Srbiji to nije jasno, pa i dalje ustrajno buncaju o „ustaškom derneku“, „ustaškom piru“ (?) i „ustašijadi“ (hajde, bar nešto duhovito!) Sva ta jugo-srpska galama u osnovi je promašena; ustaše ne postoje već 80 godina, a tzv. „antifašizam“ učinio je besmislenim upravo sadašnji ruski predsjednik koji se na njega neprestano poziva (dok, usput, uništava Ukrajinu!) Osim toga, Srbija valjda ima dovoljno svojih problema da bi se petljala u nekakav koncert u susjedstvu, pa makar bio najveći na svijetu!

Kritike dolaze i iz susjedne, prijateljske Bosne i Hercegovine. Za razliku od Srba, Muslimanima-Bošnjacima najviše smeta spominjanje Herceg-Bosne u
Thompsonovoj pjesmi „Lijepa li si“. Od ekstremista u Sarajevu drugo se nije ni moglo očekivati, no, zašto mediji u Hrvatskoj uporno ignoriraju mržnju i
prijetnje koje dolaze s te strane? Možemo li posumnjati da neki novinari i političari lobiraju za muslimanske interese, poput svojedobno Stjepana Mesića?
Osim toga, sama ideja Herceg-Bosne u potpunoj je suprotnosti s ustaškim tlapnjama o Hrvatskoj do Drine i „bratstvu i jedinstvu“ Hrvata i Muslimana. Ako
je Thompson doista pristaša Herceg-Bosne, onda mu se nikako ne može natovariti na leđa i „ustašovanje“!

Domaći gnjavatori

Što povezuje SDP, Možemo, dvije pravobraniteljice, hrpu beskorisnih udruga i srednjestrujaških novinara? MPT i usklik „Za dom spremni“! Umjesto bilo
kakvog opravdavanja, treba se zapitati – imaju li ti ljudi nekog pametnijeg posla u životu?! Tko se danas u Hrvatskoj zalaže za fašističke ideje, kome su Mussolini i Hitler simpatični, tko bi se danas borio za Hrvatsku u povijesnim i prirodnim granicama, do Drine i Zemuna? Takvi likovi postoje samo u bujnoj mašti ljevičara i stranih plaćenika koji nas tužakaju po čitavom svijetu. Da nema Thompsona već bi oni izmislili nešto drugo!

Dinko Pejčinović

Hrvatsko nebo