Čestitka za Novu godinu 2022.!
Stojimo pred novom godinom dvijetisućedvadesetdrugom kao pred šumom upitnika. Nad kojima lelujaju svetokruzi naših snova i molitava, lete ptice naših očekivanja i nadanja, lebde sjene naših bojazni i strahova.
Dragi čitatelji Hrvatskog neba! S našim portalom krenimo u novu godinu kao s hrabrim, iskrenim i pouzdanim prijateljem i orijentirom! Neka nam bude sretnija i vedrija i sigurnija i naškija i ljudskija od ove koja je upravo prošla.
Čestitajući vama i jedni drugima Novu godinu, dočekujući ju ili za obilnim stolovima, ili u veselim društvima, ili u uskom krugu prijatelja, ili u samoći, ili u izolaciji svoje sobe, ili u miru svoga doma, ili u mekoći svoje bolesničke postelje, ili uz šarenilo i pjesme s televizora, računala ili mobitela, prilažemo vam i jednu pjesmu kao naš i pjesnikov darak. Pjesnik se zove Ivan Ivanda, rođen je Tomislavgradu 1961, živi u Makarskoj, a pjesmu smo „posudili“ iz njegove zbirke „Umnažanje čuda“ (MH Makarska, 2008.).
Za Uredništvo Hrvatskog neba,
Darko Daran Bašić, glavni urednik
HRVATSKA ŠUTNJA
Hrvatska šutnja nije ko druge:
predugo traje, puna je tuge.
I ko da nekim prokletstvom starim
okiva duše, pravdu i stvari.
U noći, kasno, zle slutnje tutnje
tim bespućima hrvatske šutnje.
Davno se stvori. Brzo li buja
ta grozna u duši zlokobna gúja!
Disati ne da, istini priječi
prijeći u život, u snažne riječi.
Poglede màglī, pûte sve mračī;
o da je nije koliko jači
Hrvat bi bio! Tȁ on i zbog nje
(riječ je zapravo o tom)
ne bješe dugo svoj na svom.
O nek nas stara sudba ne mori,
molim te, Bože, nek Hrvat zbori!
Nek naglas vikne, sve zlo razori,
za istinu neka hrabro se bori
pravdom, poštenjem! I nek zavazda
prekine šutnju. U svojoj zemlji neka je gazda!
Ivan Ivanda
Hrvatsko nebo