Rekvijem za Papu: O Papi se može pisati i govoriti ne samo pohvalno, nego i kritički, ali dolično i s katoličkim osjećajem

William Cash [Keš], bivši urednik glasila Catholic Herald,[i] objavio je u njemu 26. travnja članak „Rekvijem za papu“, u kojemu je komentirao sprovod te kritički govorio o ostavštini pape Franje i očekivanjima (pravo)vjernih katolika od budućega pape. Cashov članak izvrstan je primjer kako se i o papinstvu može kritički pisati a da se ne prijeđe granica pristojnosti niti se zapadne u jednostranost te u kuđenje i vrijeđanje. Hrvatska katolička i nekatolička kultura i njezini nositelji nisu na žalost dorasli takvoj razini „slobode za koju nas Krist oslobodi“ (Gal 5,1): papu Franju ili se preko svake zaslužene mjere hvalilo ili ga se, kao što je to učinio urednik jednoga desničarskog tjednika, grubo, pa makar i s opravdanim razlogom, napadalo te se s prijezirom prikazivalo njegov pontifikat i osobu. U gruboj crno-bijeloj tehnici o Papi mogu pisati samo ili karijerni vjernici-ulizice, ili perfidni marksisti-ateisti i ostali ne-katolički„prijatelji“ pokojnog Pape, a neprijatelji Crkve, ili pak kuditelji bez imalo katoličkog osjećaja (sensus catholicus). – Prenosimo članak „Rekvijem za papu“ u prijevodu na hrvatski jezik, međunaslovi su naši.

Prizor Donalda Trumpa i njegove katoličke Prve dame koji su dobili povlasticu da se mole nekoliko trenutaka ispred lijesa pape Franje bio je podsjetnik na to kako se religija vratila ne samo u prvi plan američke politike, već je sada i središnje mjesto u svjetskim poslovima. To je postalo još očitije izvanrednim prizorom Trumpa i ukrajinskog predsjednika Zelenskog kako sjede u crkvi svetog Petra na diplomatskom razgovoru prije samog pogreba, što je Zelenskij opisao kao događaj „s potencijalom da postane povijesni“.

Papin sprovod, s istaknutim ulogama Amerikanaca

Joe Biden – katolik od kolijevke koji podupire pobačaj – također je bio tamo, nakon što nedvojbeno nije nazočio sprovodu pape emeritusa Benedikta XVI. G. 2023. Posljednji predsjednik SAD-a koji je sprovodu nekoga pape bio je George W. Bush: bio je na sprovodu pape svetog Ivana Pavla II. – koji je poslije podignut na crkvene oltare (proglašen svetim) – g. 2005.

Dok se Sveti Petar kupao u najdubljem vedrom plavom nebu, bez ožiljaka od oblaka zračnog prometa, nazočnost predsjednika Trumpa ispred vatikanske falange grimizno odjevenih kardinala-izbornika koji su koncelebrirali na veličanstvenoj misi na otvorenom podsjetnik je na to kako je Amerika, sa svojih 60 milijuna katolika, sada postala globalno bojno polje za Crkvu i njezinu budućnost. Sljedeći Papa oblikovat će vjeru oko 1,4 milijarde katolika za jednu ili više sljedećih generacija.

Kardinali su nalikovali pretorijanskoj gardi rimskih senatora tijekom interregnuma – upražnjenosti vlasti. Trump je morao biti ondje, naravno, jer je u Rim došao dijelom napose zbog tolikih milijuna različitih američkih katolika, koji su u SAD-u gledali to bogoslužje. Oko 59 posto američkih katolika (osobito Hispanjolaca) glasovalo je za njega.

Znakovito je da je prvo čitanje bilo na engleskom jeziku, pročitano od Amerikanke Kielcee Gussie, koja radi kao novinar u Vatican Newsu. Pročitala je nekoliko redaka iz Djela apostolskih.

Burna i kontroverzna papinska vladavina

Kao bivši urednik Catholic Heralda, imao sam čudnu mješavinu osjećaja gledajući misu zadušnicu za papu koji je volio biti poznat kao Veliki reformator. Dok sam bio u Rimu krajem veljače, kada je papa Franjo bio kritično bolestan, proveo sam sat vremena u bazilici Santa Maria Maggiore, gdje će biti pokopan. On će biti prvi papa koji će nakon mnogo godina biti položen izvan zidina Vatikana.

To da je njegova burna i kontroverzna papinska vladavina završila u nečemu što se može opisati samo kao neugledna niskobudžetna turistička četvrt s hotelima s dvjema zvjezdicama i kebabdžinicama, čini se gotovo prikladnim. To nije blistavo ili bogato područje; siromašno je i otrcano. Osim prekrasne bazilike – jedne od sedam bazilika koje su hodočasnici posjećivali još prije više stotina godina na svom putu u Rim duž Via Francigena – postoji još nekoliko razloga za odlazak onamo.

Tek kad sam se našao sam u crkvi, gdje sam se ispovjedio i bio na misi, doznao sam još jedan razlog zašto je papa Franjo, zacijelo, odlučio da ondje bude pokopan. Mala ploča otkrila je da je u crkvi Santa Maria Maggiore sveti Ignacije Loyola – utemeljitelj isusovaca – slavio svoju prvu misu na Božić g. 1538.

Papa Franjo – svežanj paradoksa i proturječja, ali očito čovjek odan svetom poslanju

Papa Franjo je, naravno, bio prvi isusovački papa; bio je svežanj paradoksa i proturječja, ali očito čovjek odan svetom poslanju. Dok se odmara u bazilici, društvo će mu praviti poznata rimska marijanska ikona Maria Salus Populi Romani [Marija – Zdravlje rimskog naroda], koja ga je posebice motivirala.

Papa Franjo svoja je apostolska putovanja povjerio zaštiti Salus Populi Romani, ikone koja mu je postala poseban prijatelj dok bi joj se molio prije nego što bi kretao na svih 47 svojih papinskih putovanja u inozemstvo i po povratku u Vatikan – isusovačka je tradicija. Od svog osnutka Družba Isusova posebno je posvećena toj ikoni, najrjeđoj od sviju. Njezina izvanredna povijest objašnjava zašto se ta crkva – jedna od četiriju papinskih bazilika u Rimu – smatra možda najvažnijim svetištem posvećenim Djevici Mariji u zapadnom svijetu. Za papu Grgura I. (590.–604.) kaže se da je zastao u molitvi ispred ikone kako bi molio za kraj kuge.

Pape su darivale velikodušne donacije ikoni kao ex-voto [zavjetni] prilozi: od Klementa VIII. (1592. – 1605.) do Grgura XVI. (1831. – 1846.) i Pija XII. pape su darivale krune i nakit, moleći se za zagovor povjeren Salus Populi Romani tijekom za Crkvu različitih i vrlo izazovnih razdoblja.

Da kažem još jednom, to se čini prikladnim. Papa Franjo ostavlja za sobom nasljeđe podjela i skup svekolikih izazova e kako bi Crkvu ponovno okupio. Katolici diljem svijeta, a posebice u Americi, ištu papu koji će liječiti rane – onoga koji će ujediniti Crkvu dok pokušava prevladati svakodnevnu opsadu koja dolazi od sekularizacije.

„Povjesničari će sigurno smatrati papu Franju jednim od najprogresivnijih, najparadoksalnijih i papa koji su izazvali najviše podjela u više od 2000 godina kršćanske povijesti“

Tijekom mog razdoblja kao urednika Heralda bilo je nemoguće ne priznati da je Frannjo bio blagoslovljen karizmatičnom oznakom nepredvidive, gotovo žestoke energije – koja je često postajala eksplozivna – i da je imao poseban afinitet prema mladima, siromašnima, potlačenim i razvlaštenim. Zasigurno sam osjetio njegovu svetost u raznim prilikama u kojima sam bio blizu njega, kao na primjer na Trgu svetog Petra, kada je blagoslivljao mnoštvo nakon proglašenja svetim Johna Henryja Newmana. Prijatelj mi je nedavno opisao Franju kao našeg „Dobrog pastira koji čuva stado pod opsadom čopora proždrljivih vukova“. Tko god bio sljedeći papa, prvo što treba učiniti jest pokušati zaliječiti rane.

Povjesničari će sigurno smatrati papu Franju jednim od najprogresivnijih, najparadoksalnijih i papa koji su izazvali najviše podjela u više od 2000 godina kršćanske povijesti. Progresivne nijanse njegove političke igre često su pokazivale ono što je čak i njegov britanski prijatelj i biograf Austen Ivereigh nazvao „određenom oštrinom, čak i gorčinom“ u njegovu karakteru kada je bilo posrijedi poravnavanje računa ili prkošenje tradiciji, osobito u dijeljenju crvenih šešira onim nadbiskupima koji bi ga inače očekivali.

Njegov se modernizacijski program često činio osmišljenim tako da kažnjava tradicionaliste

Uživao je [Franjo] biti papinski „remetitelj“, ali se njegov modernizacijski program često činio osmišljenim tako da kažnjava tradicionaliste. Srce mi je zakucalo kad je kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora, koji je predvodio misu zadušnicu za Papu, rekao u svojoj odmjerenoj i prosvijetljenoj propovijedi da je Franjo svima „otvorio svoje srce“. Neki pravovjerni katolički čelnici – poput kardinala Zena – zacijleo se ne bi s time suglasili, a ni pokojni kardinal Pell, koji je bio zatvoren zbog lažnih tvrdnji o spolnom zlostavljanju dok je hrabro pokušavao reformirati vatikanske financije.

Kad je [deklaracija] Fiducia Supplicans, koja je bila osmišljena tako te je izgledala kao da dopušta blagoslov istospolnih sveza, polučila rezultate, morao je na reakcije uzvratiti i dati pojašnjenja. To je naštetilo njegovu autoritetu, a istraživanje Gallupa iz g. 2024. pokazalo je da 30 posto američkih katolika ima „nepovoljno“ mišljenje o papi Franji – najviše dotad zabilježeno nepovoljnih mišljenja.

Biskupi u Africi – predvođeni kardinalom Ambongom – zajednički su izjavili da ne mogu primijeniti “pastoralne” blagoslove predložene u toj vatikanskoj deklaraciji bez izazivanja skandala. Kao rezultat toga, Franjo je brzo prihvatio rotaciju i dao afričkim biskupima izuzeće u tom vrlo prijepornu pitanju. No autoritet Svete Stolice bio je narušen, a dopisi „radi pojašnjenja“ postali su neugodni.

Papa Franjo ponovno je otvorio i liturgijske ratove koji su se činili nepotrebnima: “Katolička je crkva raskomadana”

Papa Franjo ponovno je otvorio i liturgijske ratove koji su se činili nepotrebnima. Prošle godine, Herald je bio uključen u prikupljanje pisma „Agatha Christie II“ [pismo u obranu tradicionalne latinske mise kao kulturnog, a i liturgijskog, blaga] nakon što su nametnuta nova pooštrena ograničenja na tradicionalnu latinsku misu. Izvorno pismo iz 1971. objavljeno je u The Timesu g. 2024. kao nova inačica, s novim potpisima prikupljenima zahvaljujući katoličkom skladatelju Sir Jamesu MacMillanu i Josephu Shawu iz „Društva za latinsku misu“.

Kao urednik, primio sam mnogo pisama u kojima se očajava zbog naizgled otvorenog neprijateljstva pape Franje prema tradicionalnim katolicima, u vrijeme kada su mnogi mlađi katolici aktivno prihvaćali latinsku misu kao način unošenja svježe energije, zvanja i brojki u Crkvu. Nisam mogao razumjeti – i još uvijek ne mogu – zašto je Papa krenuo s postupkom koji je namjerno podijelio katoličke zajednice. “Katolička je crkva raskomadana”, napisao je The New York Times.

Papa Franjo često se također činio pomalo odvojenim od vlastitoga svećeničkog stada. U studenomu 2023., sjećam se da smo objavili izvanrednu anketu američkih katoličkih sjemeništaraca koju je provelo Katoličko sveučilište u Washingtonu – pokazalo se da se 80 posto identificiralo kao “tradicionalno” ili pravovjerno te je odbacivalo progresivni Franjin program. Ta je anketa pokazala da je mladih liberalnih svećenika “gotovo nestalo”.

„…kao da se drevne dveri Katoličke crkve nalaze [zapravo] pod opsadom progresivnih snaga unutar same Crkve“

Činilo se jasnim da je smjer kojim je papa Franjo pokušavao voditi Crkvu bio u suprotnosti s osjećajima i gledištima većinskih katolika koji vjeruju da je Učiteljstvo oštećeno, čak i vandalizirano, pretjeranom progresivnošću u proteklih 60 godina – očito za vlastite svrhe i iz bešćutnosti prema tradicionalnom crkvenom učenju i zapadnoj kulturi ukorijenjenoj u moralu.

Kao urednik, često sam osjećao da je naša misija „držati dveri staroga Grada“ protiv sila napretka, sekularizacije i bezdušna digitalnog doba. Koristim se riječju Grad, velikim slovom, jer sam osjećao da naš tim vitezova pisaca i urednika zapravo – ako to ne zvuči odviše smiješno – pokušava držati dveri Grada Božjega. No ponekad, avaj!, dok su naši Heraldovi pješaci stajali na bedemima, osjećalo se kao da se drevne dveri Katoličke crkve nalaze [zapravo] pod opsadom progresivnih snaga unutar same Crkve.

Gledajući unatrag, šteta je što sam previše svoga vremena – i onog briljantnog Heraldova tima, sada odlučno predvođenog Serenheddom Jamesom – potrošio na usmjerivanje naše intelektualne i reporterske energije u pokušaje da dokučimo što je točno Franjo mislio, pa smo se često nalazili u situaciji da ga polovično branimo u duhu konstruktivne kritike umjesto da se usmjerimo na životne priče koje slave pravo značenje žive vjere katoličkoga duha danas, onako kako se tumači ona tumači u Evanđelju i Svetom pismu. Potrošili smo, neizbježno, previše vremena na politiziranje vjere od pape Franje.

„…Ali molimo se da sljedeći papa povede Crkvu u pomirljivijem i manje polarizirajućem smjeru“

Papa Franjo neće biti lako zaboravljen; ostavio je traga u svijetu i radio do samog kraja, prkoseći naredbama liječnika. Ali ostavio je Crkvi – i sljedećem Petrovu nasljedniku – niz izazova koji su zahtjevni u svojoj složenosti. Bio je pokretač promjena i vidio je sebe kao snagu za duhovno dobro, vođen svojim isusovačkim misionarskim žarom. Imao je veliku strast prema siromašnima i odrekao se crvenih cipela.

Bilo je gotovo nemoguće ne dirnuti se kada je na kraju mise zadušnice izgovorena pjesma Blažene Djevice Marije te smo čuli retke koji uz tu prigodu pristaju: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. [Engleski prijevod Biblije ovdje se ponešto razlikuje od hrvatskoga; u doslovnom prijevodu, stihovi psalma glasili bi: “Svojom rukom pokaza snagu; razbi oholost u mislima srdaca njihovih.”]

Ali molimo se da sljedeći papa povede Crkvu u pomirljivijem i manje polarizirajućem smjeru.

[i] U odjeljku „O nama“ uredništvo toga engleskog glasila napisalo je o vlastitoj povijesti ovo:

GK Chesterton, veliki esejist i tvorac izmišljenog detektiva oca Browna, jednom je opisao Catholic Herald kao jedine novine kojima je vjerovao. Mi smo zlatni standard katoličkih vijesti, analiza i pisanja o kulturi od 19. stoljeća.

Catholic Herald jedna je od najstarijih i najpouzdanijih katoličkih publikacija na svijetu. Osnovani u Londonu g. 1888. – iste godine kad su se dogodila ubojstva Jacka Trbosjeka – imamo legendarnu pozadinu i više od 130 godina mudrosti koju donosimo u praćenju današnje Crkve.

Naši suradnici tijekom godina uključivali su velike pisce kao što su Evelyn Waugh, Hilaire Belloc i Graham Greene. Jeste li obožavatelj Gospodara prstenova? Dok je radio na toj knjizi, njezin autor JRR Tolkien bio je strastveni čitatelj i dopisnik Catholic Herald-a.

Catholic Herald svojedobno je donio mnogo toga u čemu je prednjačko, a najveće od svega bilo je to kada su uoči smrti pape Pija XII. G. 1958. – naše novine procijenile da će papa umrijeti odmah nakon tiskanja tog članka.

Mjesecima prije nego što je g. 1978. postala britanska premijerka, Margaret Thatcher odabrala je Catholic Herald da u njemu iskreno progovori o svojoj vjerskoj filozofiji.

Povezano:

Z. Gavran: Zašto „moramo“ ostati u „zajedništvu s Papom“ – u doba nalik dolasku „posljednjih vremena“?

Catholic Herald/Hrvatsko nebo