Sporazum ‘Boban – Izetbegović’ o prekidu sukoba srušen masakrom u Konjicu

Apsolutno proporcionalno kako su propadali planovi za povratak teritorija koje je izgubila od Srba, bošnjačka strana pokušavala je kompenzirati taj gubitak u središnjoj Bosni i sjevernom dijelu Hercegovine. Isto tako, dolazi do prodora prema dolini Neretve i Neumu, što su Bošnjaci smatrali ključnim za kontrolu i nadmoć u regiji. U dodatku izjave iz Zagreba, koju su potpisali general Sefer Halilović i general Milivoj Petković, nalazi se ustroj zapovjedništva Armije BiH i HVO-a. Na kraju je sporazum prekršen samo tri dana nakon što je potpisan masakrom u Konjicu, čime je postao još jedan u nizu neispunjenih dogovora. U sporazumu “Boban – Izetbegović” navodi se da će HVO i Armija BiH zadržati svoje zasebne identitete i ustroj zapovjedništva te njihova djelovanja uključuju sve oblike osoblja, logistike, vodstva, obuke, morala i identiteta. Također, navodi se da će formirati zajedničko zapovjedništvo koje će biti odgovorno za kontrolu operacija vojne oblasti, a zajedničko zapovjedništvo sastojat će se od dva vrhovna zapovjednika – generala Petkovića i generala Halilovića – koji će se redovito sastajati najmanje jedanput tjedno. Na temelju sporazuma osnovat će se zajednički glavni stožer sa sjedištem u Travniku, koji će se sastojati od najmanje tri visoka časnika imenovana od svakog vrhovnog zapovjednika. Kako se sporazum provodi na terenu, konkretno u Konjicu, može se vidjeti iz dva različita dopisa. Safet Ćibo, predsjednik Ratnog predsjedništva Konjica i Jablanice, upućuje dopis Operativnoj skupini Bradina: “Ljubina noćas mora pasti (sve vam je jasno). Zatim Bokševica potom mora što prije pasti. Ja čekam, javite mi odluku odmah”. A u drugom dopisu, upućenom u Glavni stožer Armije RBiH Jovanu Divjaku i Seferu Haliloviću, stoji da se treba uključiti ratna propagandna mašinerija s manipulacijama, što umnogome i danas podsjeća na pojedine medijske objave proizvodnje neprijatelja i izdajnika. A modus operandi je povezivanje Hrvata i Srba kao urotnika, što je u ratu zvučalo kao “povezivanje oko 300 HVO-ovih časnika s četničkim jedinicama na Borcima”. “Objaviti i podatke o civilima Hrvatima i Srbima koji su prešli u četničku zonu. Objaviti i sveukupnu namjeru i plan uz napomenu da ‘šuškanja’ koja su već odavno poznata o nagodbi Bobana i Karadžića o podjeli Hercegovine lijevo i desno od Neretve treba da postane realnost”…

Agresija umjesto prekida